Video
Gostujući u nedjeljnom jutarnjem dijelu Ljetnjeg programa na Televiziji E, Mandić je podijelio detalje iz svog života i poručio mladima da se okrenu inovacijama i idejama, a ne sigurnom poslu.
– Put od Crne Gore do Australije nije bio lagan- kaže Mandić.
Nakon rada u sarajevskom Energoinvestu i života u Sarajevu, za koji kaže da je „postavio temelj njegovom karakteru“, uslijedile su velike promjene.
– Kada je počelo ‘oslobađanje’ od prijatelja, od društva, od posla, našli smo se u Podgorici – Titogradu, gdje je narod bio totalno zaluđen i mi smo vidjeli da nam nema mjesta ovdje, od onih pitanja ‘kako pobjegoste od Turaka’, kako ovo, kako ono, što je bilo suprotno istini. Pošli smo do Beograda – tamo još luđi, vidjeli smo da nam nema opstanka ovdje i onda smo krenuli u Italiju. A u Italiji je bilo izuzetno teško za školovane ljude – meni je supruga stomatolog, ja sam diplomirani elektro inženjer – puno izbjeglica sa svih strana i jednostavno ne možete da se snađete u tom prostoru. Svi vas tapšu po ramenima, hrabre, a vi morate da radite bilo kakve fizičke poslove da biste kupili nešto. Tu smo za jedan vrlo kratak period naišli na jednu poznatu glumicu koja nas je pomogla, ali to je samo jedan djelić dobroga što se desilo- prisjeća se Mandić.
Mandić otkriva i da su pokušali da emigriraju u Sjedinjene Američke Države, ali da u tom trenutku američki programi pomoći nisu obuhvatali njihovu vjersku zajednicu.
– Tražili smo da idemo u SAD-e, međutim, u tom trenutku su oni imali program samo za naše ljude islamske vjere, zbog situacije na ratištu, i onda su nam ponudili Australiju. Mi nijesmo imali izbora, pošli smo u Sidnej. U početku vas bodre – ‘samo malo naučite jezik i vi ćete stati na svoje noge’- prisjeća se Mandić.
Dolazak u novu sredinu nosio je brojne izazove. Mandićeva supruga, stomatolog, učila je engleski jezik punih pet godina kako bi dobila licencu za rad, dok je njegova diploma odmah bila priznata. Ipak, jezička barijera i manjak lokalnog iskustva spriječili su ga da se zaposli u struci, pa je neko vrijeme radio kao taksista.
– Naša ćerka je završila i magistraturu, postala doktor filozofije u US Media Communication and Productions, dobila je bebu i čekali su je godinu dana da počne da radi na jednom od deset najboljih univerziteta na svijetu, i to je na neki način zaokružilo moj put u pozitivnom smislu- ističe Mandić.
U Australiji se, kako kaže, suočavao i s izazovima vezanim za crnogorski identitet.
– U Australiji je izuzetno veliki uticaj crkve Srbije, jer narod većinom nije edukovan, pa do našeg dolaska na popisima u Australiji se uopšte nije moglo izjasniti kao Crnogorac. Prvi put se bojažljivo, kaže on, pojavilo 390 osoba koji su se izjasnili kao Crnogorci, da bi ih danas bilo oko 3.000- istakao je Mandić.
Važnu ulogu u povezivanju crnogorske zajednice u dijaspori odigrao je i web sajt koji je Mandić osnovao.
Preporučeno
– Pokušavali su na sve načine da nas pridobiju. Ja sam vidio našu šansu u nekom osnivanju web sajta koji bi okupljao naše građane i to smo i uspjeli. To je web sajt koji ima preko 20.000 fajlova – puno istorije, puno priče, puno prezimena, aktuelnih događaja – tako da je to jedan od, ako ne najbolji, sigurno najobimniji sajt našeg iseljeništva- zaključio je Mandić.
