Elektronsko izdanje američkog konzervativnog časopisa The National Interest, objavilo je 23. juna autorski tekst predsjednika Skupštine Andrije Mandića pod naslovom, ”Montenegro’s Opportunity”.
The National Interest (TNI) je američki konzervativni dvomjesečni časopis koji se bavi međunarodnim odnosima, spoljnom politikom, bezbjednošću i geopolitičkim analizama iz perspektive tzv. realističke škole međunarodnih odnosa. Osnovan je 1985. godine, a među osnivačima se nalazi i Irving Kristol, poznat kao jedan od idejnih tvoraca neokonzervativnog pokreta u SAD-u.U vlasništvu je Center for the National Interest, think-tank organizacije sa sjedištem u Washingtonu, koju je osnovao bivši američki predsjednik Richard Nixon. Magazin se često koristi kao platforma za raspravu o izazovima američke geopolitike, s fokusom na odnose sa Kinom, Rusijom, NATO-om i Bliskim istokom.
The National Interest je poznat i po tome što je povremeno davao prostor autorima i liderima izvan glavnog američkog političkog mejnstrima – uključujući strane zvaničnike ili lidere s nedvosmisleno kontroverznim reputacijama. Iz tog razloga, neki analitičari ga nazivaju “platformom za meku diplomatiju”, dok ga drugi kritikuju zbog toga što povremeno objavljuje tekstove koji zvuče više kao politički pamfleti nego objektivne analize.
U autorskom tekstu Mandića, koji je ovaj magazin objavio predsjednik Parlamenta Crnu Goru predstavlja kao strateškog partnera SAD-a i Zapada, a sebe kao ključnu figuru političke stabilnosti i evropske budućnosti zemlje.
Zaokret vrijedan najtananijih scenarija meksičkih sapunica, samo sada u crnogorskoj režiji sa ”Dalaj Mandom” u glavnoj ulozi.
Ko je novi Andrija Mandić?
U tekstu koji više podsjeća na PR pamflet nego na političku analizu, Mandić sebe pozicionira kao neko ko neće ometati evropski put Crne Gore, iako je godinama tvrdio upravo suprotno. Štaviše, tekst sugeriše da bi njegovo političko djelovanje moglo čak doprinijeti stabilizaciji prilika i dolasku investicija?!
Ko god je u Crnoj Gori živio proteklih 15 godina ovo mu više zvuči za rubriku vjerovali ili ne, negoli za realni politički narativ.
Da stvar bude još komičnija – baš taj isti Mandić, koji je ranije prijetio da će Crnu Goru izvući iz NATO-a i više puta ponavljao da EU “nije za Srbe”, sada u istoj rečenici hvali zapadne investitore i obećava “neopstruiranje” evropskog puta i tijesnu saradnju sa nekad mrskim neprijateljem Sjedinjenim Američkim Državama.
No, svega 72 sata od kad je tekst objavljen, Mandić iz ruku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića primio orden “za doprinos očuvanju srpskog naroda”, iako je tri dana ranije sebe predstavio kao zapadno orijentisanog, racionalnog lidera, sve ono što sa srpskim svetom i Aleksandrom Vučićem nema nikakve veze.
Naprosto ”morao” je, reći će zli jezici, da svojim političkim idolima iz Srbije pokaže da je on zapravo onaj stari Mandić, a ne ova nova Mandić 2.0 EU/SAD verzija.
Stara ideologija, nova maska
Ipak, za građane Crne Gore teško je i pomisliti da je Mandić promijenio ideologiju. Ne, on je promijenio samo taktiku. Jer, sve dok mu mjesto predsjednika Skupštine zavisi od tankih koalicionih niti, spreman je da odigra svaku ulogu. Danas pomiritelj, sjutra ponovo čuvar “srpskog sveta”, preksjutra – ko zna?
Njegove duboke veze s Vučićem, višegodišnja proruska retorika i otvoreno protivljenje crnogorskoj nezavisnosti i prozapadnoj politici ne mogu se tako lako zaboraviti. A ni oprati jednim tekstom.
I tu dolazimo do glavnog pitanja. Da li EU i SAD zaista vjeruju u ovu “transformaciju”, ili samo koriste prividan trenutak stabilnosti da u Mandiću vide ono što im trenutno odgovara?
U svakom slučaju, građani Crne Gore sigurno neće zaboraviti ko je Mandić bio juče – jer najčešće, on to i danas jeste, jer “vuk dlaku mjenja, ćud nikada”.
Preporučeno
Andrija je zato ostao isti – samo etiketu mijenja kad je to potrebno.