Video
Neka bude jasno da se na ovim predsjedničkim izborima najmanje odlučuje ko će biti predsjednik Crne Gore narednih pet godina. Drugog aprila odlučujemo da li će uopšte biti Crne Gore. Dakle, na ovim predsjedničkim izborima se određuje dalji politički pravac u kojem će se kretati Crna Gora. A to dobro znaju manjinski narodi.
Svi znamo da je pod direktnim vođstvom Mila Đukanovića, nakon skoro jednog vijeka, Crna Gora obnovila nezavisnost i zauzela zasluženo mjesto u porodici suverenih država svijeta. Đukanović je, dakle, pokazivao nenadmašan politički refleks, osjećaj za trenutak, odnosno sposobnost da pravovremeno reaguje u interesu Crne Gore, i to u političkom, ekonomskom i duhovnom smislu. Isti je vješto kormilario burnim balkanskim političkim morem, i kao rezultat toga smo imali jaču i prosperitetniju Crnu Goru. Međunarodni partneri, prije svega zapadni, su ga tretirali uvijek kao i faktor stabilnosti, kako u Crnoj Gori, tako i u regionu.
Zbog njegove aktivnosti, mnogi, kojima je smetala nezavisnost Crne Gore, počevši od Slobodana Miloševića, Momira Bulatovića i sličnih, su na različite načine bezuspješno pokušali da ga sklone sa političke scene Crne Gore, pošto je predstavio nepremostivu prepreku za pokoravanje naše države.
Đukanović je dokazani istinski zaštitnik manjina, a to i u najizazovnijim, najturbulentnijim i najgorim vremenima za njih. Milo, sa svojim liderskom iskustvom, uliva uvjerenje da može da sačuva stabilnost, multietnički sklad, građansku i evropsku Crnu Goru.
Svi smo svjedoci da na potpuno neregularnoj atmosferi tokom izborne kampanje prije dvije i po godine, na kojima su politički akteri koji su za nestajanje Crne Gore kao nezavisne države, su sa minimalnim procentom dobili vlast nad njom. Dvije nestabilne vlade ovakve većine su, koristeći se revanšističkim, populističkim i neekonomskim mjerama, uvele Crnu Goru u nezapamćenu institucionalnu, duhovnu i ekonomsku krizu, te još više su se produbile podjele na političkim, nacionalnim i vjerskim osnovama.
Zbog toga je specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar veoma otvoreno iznio konstataciju: „Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nijesam vidio u bilo kojoj zemlji. Nema vlade. Pale su dvije vlade i nije bilo napretka u formiranju još jedne“.
Pošto su uvijek manjinski narodi u Crnoj Gori imali značajnu ulogu za uređenje i prosperitet naše zajedničke kuće, ja bih im poručio sljedeće: „Evropa sad“, koju ovdje predstavlja Jakov Milatović, je prevarantski projekat Ministarstva finansija Republike Srbije sa ciljem da potpuno bankrotira državu Crnu Goru i njene građane, čiji je Siniša Mali mozak operacije. Vlada, koju je sastavila Crkva Srbije u Manastiru Ostrog, sa ciljem da potamani Crnu Goru i sve što je crnogorsko, u kojoj je jedan od glavnih „apostola“ bio Jakov Milatović, je uradila sve što je mogla da izbriše crnogorsku dijasporu iz biračkog spiska, a i iz knjiga o prebivalištu. Autoritet institucije Predsjednika je spriječio taj podli pokušaj.
Na kraju: glas za Mila Đukanovića, na ovim predsjedničkim izborima, je glas za suverenu, multietničku i prosperitetnu Crnu Goru, dakle ovaj put vaš glas za njega nema veze sa DPS-om. Imajte u vidu i to da je namjerna apstinencija birača manjinskih naroda siguran glas u korist protivnika Crne Gore, a na to računaju itekako petokolonaši.
Preporučeno
Nikola Gegaj
