Video
Na pitanje o kontroverzama vezanim za nabavku patrolnih brodova, Maske je odgovorila da su pravni okviri Crne Gore i Francuske različiti te da je francuski pristup u skladu s njenim nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim obavezama.
Antena M: Vaš intervju, objavljen u „Vijestima“ 4. januara, nosio je naslov: „Dobro vam ide, ali nema opuštanja“. Vjerovatno je intervju rađen prije novogodišnjih praznika. Smatrate li primjerenim njegovo objavljivanje i citirani naslov u danima žalosti zbog strašne tragedije na Cetinju, tokom koje se još jednom pokazalo da je bezbjednosni sektor Crne Gore u rasulu i nesposoban da adekvatno reaguje i zaštiti živote građana? Osjećate li nelagodu zbog okolnosti u kojima se pojavio intervju sa takvom ocjenom u naslovu?
Maske: Dozvolite mi, najprije, da ponovim da je tragedija koja se dogodila na Cetinju 1. januara, duboko pogodila i Ambasadu Francuske i čitavu Francusku. Kao što vam je svakako poznato, čim je stigla informacija o ovom stravičnom događaju, upućene su snažne poruke saosjećanja i podrške sa zvaničnih adresa (portparol Ministarstva za Evropu i inostrane poslove Republike Francuske), ali i brojnih drugih adresa.
U osnovi, kao i svuda kada se dogodi ovakva tragedija, čiji su uzroci uglavnom i nažalost povezani sa više faktora, moraju se sprovesti detaljne i objektivne istrage kako bi se utvrdili motivi i odgovornosti i djelovalo na način da se to više ne ponovi. Opravdane emocije ne smiju da ustupe mjesto karikiranju ili izvrtanju činjenica, iz poštovanja prema žrtvama i svim stradalima, njihovim bližnjima i širem društvu.
Intervju na koji mislite dat je ranije. U kontekstu nezavisnog novinarstva, o naslovu i datumu objavljivanja ne odlučuje sagovornik medija.
Antena M: Da li, nakon tragičnog događaja na Cetinju, nakon nasilnog sprečavanja demokratskog procesa formiranja vlasti u Budvi i paralize rada državne Skupštine zbog kršenja Ustava, nakon nastavka kvarenja odnosa sa susjednim državama: Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom i Kosovom i kontinuiranog, otvorenog miješanja Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore, na koje Vlada i predsjednik države ćute, a predsjednik Skupštine i stranke vlasti, koje su ideološki i vrijednosno prosrpske i proruske, ponosno služe interesima Beograda i Moskve, a ne Podgorice i Cetinja… i dalje smatrate da Crnoj Gori „dobro ide“?
Maske: Kao što sam to javno izjavila, Crna Gora je na svom evropskom putu ostvarila značajan napredak, koji se ne može osporiti i koji treba priznati, u suprotnom upuštamo se u pristrasnu i djelimičnu procjenu rezultata.
Takođe, i to sam javno rekla, i stalno ponavljam različitim akterima, do zatvaranja svih poglavlja u pregovaračkom procesu ostalo je da se pređe još dosta napornog puta te stoga nema posustajanja. Svi oni u Crnoj Gori koji žele da njihova zemlja što prije postane članica Evropske unije, a to je velika većina crnogorskog stanovništva, moraju uskladiti svoje riječi sa svojim djelima. To je pitanje odgovornosti.
Što se tiče Francuske, ona pruža i pružaće podršku evropskim integracijama Crne Gore, po principu zasluga.
Antena M: U pomenutom intervjuu ocijenili ste da je pitanje nabavke patrolnih brodova, o kojim je Antena M pisala argumentovano i na osnovu stavova stručnjaka iz Crne Gore i regiona, „instrumentalizovano zarad politike“. Da li se u Francuskoj tako etiketiraju novinari koji, u skladu s najboljim profesionalnim standardima, propituju zakonitost i racionalnost trošenja državnog novca?
Maske: Veoma cijenim i poštujem novinarsku profesiju koja postaje sve komplikovanija jer novinari moraju da se snalaze u svijetu u kome se dezinformacija više ne razlikuje od informacije. Neprestano moraju da provjeravaju svoje izvore, rade na njihovoj raznovrsnosti, objektiviziraju svoj rad i predstave ga javnosti kojoj je sve teže i teže prići i ubijediti je, imajući u vidu uticaj društvenih mreža čiji algoritmi već unaprijed formiraju stav korisnika a da on toga nije ni svjestan.
U regionu Zapadnog Balkana, možda čak i više nego drugdje, brojni uticaji se bore za pažnju stanovništva preko društvenih mreža i onih medija koji ne raspolažu kvalitetnim i odgovornim standardima kojih novinari, koji su s pravom proslavili 23. januar u Crnoj Gori, treba da se drže.
Reagujući na insinuacije koje su uveliko kružile i indirektno prozivale moju zemlju, u intervjuu koji je objavljen prošlog septembra, izjavila sam, i ostajem pri tome, da se, nažalost, činilo da su partijske svađe ponekad bile važnije od opšteg interesa, u trenutku kada evro-atlantsko pozicioniranje Crne Gore predstavlja njen strateški cilj (i dio je koalicionog sporazuma) za koji se zalažu kako partije iz vladajuće koalicije tako i opozicija.
Antena M: Kako komentarišete činjenicu da je Vlada CG dala tumačenje prilikom rasprave u Skupštini da su pravni osnov za zaključenje Ugovora o kupovini brodova, Sporazum o saradnji u oblasti odbrane sa Francuskom i Tehnički aranžman, a da nijedan od ovih dokumenata nije imao pravnu snagu prilikom potpisivanja Ugovora?
Maske: Već sam ranije odgovorila na ova pitanja ali ću rado ponoviti jer vaša pitanja pokazuju da je tema i dalje aktuelna,
Francuska i Crna Gora nemaju iste pravne okvire. I jedna i druga zemlja podliježu svom nacionalnom zakonodavstvu, poštujući relevantne međunarodne obaveze, i za ovaj ugovor svaka ima svoj poseban pravni okvir.
Antena M: Da li imate informaciju zbog čega Francuska još nije ratifikovala Sporazum o saradnji i da li znate kada će se to desiti?
Maske: Kao što sam istakla u ranije pomenutom intervjuu, u Francuskoj tehnički sporazum u oblasti odbrane predstavlja pravni instrument koji obavezuje francusku državu u pogledu ovlašćenja francuskog ministra odbrane. Dakle, u Francuskoj ne postoji dodatni postupak ratifikovanja sporazuma.
Antena M: Da li bi Ministarstvo odbrane Francuske na osnovu istog „pravnog osnova“ moglo bez tendera nabraviti vojnu opremu od privatnih kompqnija iz Crne Gore, bez tendera?
Preporučeno
Maske: Svaka zemlja postupa u skladu sa svojim pravnim okvirom. Uostalom, Francuska je jedna od rijetkih zemalja koje raspolažu skoro kompletnom odbrambenom industrijom, odnosno kompetencijama svojstvenim tom sektoru. Ono što mogu da vam kažem je da nema ničeg neobičnog u tome što se za ugovore u sektoru odbrane, koji se tiču nacionalnog strateškog interesa i, stoga, podrazumevaju određeni stepen poverljivosti, bez obzira o kojoj zemlji da se radi, ne moraju privilegovati javni i otvoreni pozivi za tender. To, naravno, ne isključuje procjenjivanje od strane nadležnih organa različitih ponuda kako bi odabrali onu koja najbolje odgovara njihovim potrebama.
