Retorikom predvodnika “novog političkog morala”, a djelovanjem vjernika starog političkog pragmatizma, Milatović je sebe stavio u centar ozbiljne institucionalne i političke krize.
Počelo je sa “Pokretom za Podgoricu”, formacijom koja je obećavala da će srušiti neefikasnu lokalnu vlast. Milatović je tvrdio da je nezadovoljan pravcem razvoja Glavnog grada, i da je krajnje vrijeme za promjene. I jeste je srušio – da bi je zatim ponovo formirao, s istim akterima. S istima koje je optuživao da su ga vrijeđali, sabotirali, pa i politički ponižavali. S istima koji su mu odbili da uopšte raspravljaju o izboru Mirjane Vučinić za sutkinju Ustavnog suda – jer dnevni red nije ni usvojen.To je, valjda, nova definicija političkog dostojanstva.
Retorika vs. Realnost
„Ne možemo govoriti o Crnoj Gori kao investicionoj destinaciji ako imamo nefunkcionalan Ustavni sud“, izjavio je Milatović. „Svaki kredibilan investitor će nas zaobići.“
Ta izjava ne bi bila sporna da dolazi od opozicionara. Ali ne – dolazi od predsjednika države, koji istovremeno sarađuje sa onima koji taj isti sud blokiraju. I ne samo to – već godinu dana Skupština ignoriše tri upražnjena mjesta u Ustavnom sudu, uključujući i ono sutkinje Dragane Đuranović, koja je, kako navodi Milatović, „protivzakonito razriješena“. Evropska unija i Venecijanska komisija su potvrdile problem – ali što vrijedi kad predsjednik podiže kažiprst u medijima, a spušta glavu u Skupštini.
Politički kukavičluk – ili proračunata trgovina?
Građani s pravom postavljaju pitanje: Koliko još treba da vjeruju čovjeku koji svakodnevno raskrinkava vlast, a ostaje u koaliciji sa istim tim ljudima gdje god može? Koliko vrijedi njegova kritika kad se ne preliva u političku akciju? Ovaj raskorak nije ideološki – on je moralni. I potencijalno – prevarantski.
Opozicija više puta ponavlja isto: Milatović je pod ucjenama.
Navodno – zbog biznisa njegovog brata u Srbiji, zbog pritisaka SPC-a, prijetnji smjenom, pa i prijetnji protestima ako se ne odrekne DPS-a. Sve to Milatović odbacuje kao „maliciozne konstrukcije“, ali opet – ostaje u vlasti. Sa istima koje naziva izvorom problema. I to ne jednom, nego uporno. I tiho.
Kažiprst političke nemoći
Milatović je politički performer. Njegov kažiprst, koji tako rado diže pred kamerama, postao je metafora njegove politike: simboličan, teatralan, ali bez stvarnog efekta. Kad dođe trenutak da se nešto konkretno uradi – da se povuče iz vlasti, razriješi dilema, ili jasno bira strana – kažiprst padne, a Milatović ostane da sjedi. U fotelji. Pored onih koje je prethodno javno raskrinkavao.
Zašto?
Jer vlast, očito, ima veću cijenu od riječi.
Učesnik ili talac?
Nakon što je formirana lokalna vlast u Podgorici zajedno sa PES-om i ZBPG-om, postalo je očigledno da Milatović nema ni političku hrabrost, ni unutrašnju snagu da iznese borbu koju najavljuje. Lider DPS-a Danijel Živković tvrdi da se „desila ozbiljna ucjena“. Živković je saopštio da je Luka Bojović učestvovao u formiranju vlasti u Podgorici.
Mislili smo da smo vidjeli sve što je moguće da se desi na političkoj sceni Crne Gore. Ali, potez aktuelnog predsjednika Jakova Milatovića je pomjerio standarde na niže. Njegova odluka da u Glavnom gradu formira vlast sa onima o kojima je govorio da krše Ustav Crne Gore, nema nikakve veze sa politikom, a još manje sa moralom.
Jasno je da su građani prevareni. Jasno je da ih je sam predsjednik obmanuo. Ovo je teška i neprijatna još jedna vrijedna politička lekcija, za sve nas – kazao je za “24 sata” Televizije E krajem prošle godjne potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i poslanik u Skupštini, Ivan Vuković.
Dodatne sumnje podgrijavaju i pokreti poput „Miholjskog zbora“ i crkveno-nacionalne organizacije koje prijete litijama i protestima ako Milatović ne igra po poznatim šemama.
On odbacuje sve to, ali njegovo ponašanje ne demantuje – već potvrđuje sumnje.
On tvrdi da preokret u pregovorima nije rezultat bilo kakvih ucjena prema njemu, ni zbog biznisa njegovog brata u Srbiji, ni prijetnji razrješenjem, ni uticajem Srpske pravoslavne crkve (SPC) i društvenih mreža, na kojima mu je prijećeno protestima u slučaju da se formira vlast s Demokratskom partijom socijalista (DPS).
“Radi se o neozbiljnim i malicioznim konstrukcijama koje nemaju uporište u činjenicama”, rekao je Milatović ranije.
Rekao je ali ostao da dijeli fotelje sa onima koje navodno kritikuje, zbog kojih je navodno rušio vlast.
Da li je Jakov Milatović prevario građane?
Moralna galama bez političke doslednosti je samo buka. A Milatovićeva politika je upravo to – buka bez promjene. Govor bez posljedica. Kritika bez odluke. Građani su s pravom zbunjeni – ali više ne smiju biti naivni.
Preporučeno
Jer, u ovom trenutku, izgleda da je kažiprst Milatovića najaktivniji dio njegovog političkog djelovanja.
Video