U kompanijama u Srbiji gdje su većinski vlasnici Rusi su napravili bezbjednosni sekjuriti, pa se postavlja pitanje koliko Rusi imaju alternativno bezbjednosno prisustvo na koje Srbija nema uticaj kaže Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske integracije za Pobjedu.
Preporučeno
Ona ističe da se zaoštravaju stvari između političkog istoka i političkog zapada i Srbija treba da bude dio rješenja, a ne dio problema.
Milić navodi da ne očekuje mnogo od posjete Aleksandra Vučića Rusiji zato što se jako malo zna o njenom sadržaju.
“Ali je očito da Srbija jeste u raskoraku koji se ogleda u sledećem: stalno se predstavlja da su SAD i Rusija dvije strane iste medalje, koje vuku Srbiju svaka na svoju stranu i nekako je rascjepljuju kao da ne postoji razlika u sistemu vrijednosti, ideologiji, ustrojstvu između SAD i Rusije uključujući i to da su SAD u partnerstvu sa EU i da ne postoje nikakve tenzije. U tom kontekstu se EU predstavlja kao nužna alternativa, a namjerno se prenebregava u srpskoj javnosti da je EU produžila sankcije Rusiji, da su SAD i EU uvele zajedničke sankcije Rusiji. Čak i zemlje koje nisu članice NATO, poput Švedske i Finske, ali jesu EU sve dublje se integrišu i zajedno sarađuju. Dakle, to su isti sistemi vrijednosti sa povremenim izazovima tipa Bregzit i pobjeda Trampa. Ti sistemi vrijednosti su mnogo bolji, sličniji i duboko integresaniji dio svijeta nego što bi to javnost u Srbiji htela da bude predstavljeno”, rekla je Milić.
Ona upozorava na “paralelni sistem bezbjednosti” koji Rusi imaju u Srbiji.
“Jedna od najmanje analiziranih stvari, skoro paralelni sistem bezbjednosti koji su Rusi napravili u Gaspromu i Srbija gasu imajući u vidu da u Gaspromu imaju većinski paket i da su organizovali svoj korporativni sekjuriti i dosta ljudi iz bivšeg Miloševićevog sistema bezbjednosti je angažovano kao privatna stručna lica za obezbjeđenje u tim strukturama. Zanimljivo je da kada u Srbiji krene predizborna kampanja u proputinovskim novinama baš tada osvane veliki broj reklama ta dva preduzeća, a na naslovnoj strani idu materajali vladajuće koalicije. Pored tzv. srpsko-ruskog humanitarnog centra, rekla bih da je pitanje ne samo eksploatacije preko onoga što su kvote, subvencija i ostalih problema koje neupitno postoje kada je transparentnost tih kompanija u pitanju, već je i očito finansiranje vladajućih stranaka ne kroz budžet. Čini mi se da bi se moglo postaviti i pitanje koliko Rusi imaju alternativno bezbednosno prisustvo na koje Srbija i nema uticaj”, rekla je Milić.














