Video
Crnogorski pokret uputio je pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, povodom njegove izjave o zabrani proslave Podgoričke Skupštine u Pljevljima, poručujući da predstavnici Srba u Crnoj Gori “nacionalističkom kuknjavom oni samo obezbjeđuju sebi još lagodniji život, izvlačeći još sredstava na račun građana Srbije, pritom unoseći razdor između dva susjedna naroda iz čiste lukrativnosti”.
Preporučeno
Njihovo pismo objavljeno u listu Danas prenosimo u cjelosti:
“Obraćamo se predsjedniku Srbije putem Danasa, jer to ne želimo činiti preko medija koje preferira g. Vučić, zato što smatramo da bi ti mediji, u normalnim okolnostima, morali odgovarati za jezik mržnje i pisanja laži kad je u pitanju Crna Gora. O ostalom neka brinu ostali.
Predsjednik Vučić je izjavio da mu nije jasna zabrana proslave Podgoričke skupštine u Pljevljima i, kako on kaže, zabranjivanja da neko misli na svoj način. Kako se mi zalažemo za pravo svakoga na sopstveno mišljenje, složili bi se sa stavom g. Vučića da ne postoji jedno ali. Da ne okolišamo, nećemo prenositi na desetine, ili bolje rečeno stotine, dokumenata, novinskih tekstova u stranoj štampi, izvještaja brojnih stranih posmatrača, poput posmatrača Britanskog parlamenta Džona deSalisa i izaslanika američkog predsjednika Vudroa Vilsona, potpukovnika Šermana Majlsa, međunarodnog Crvenog krsta, i mnogih drugih, prenijećemo Vam samo riječi beogradskog novinara, Pantelije Jovovića, koji je bio izvještač beogradskog Balkana i Tribune i jedini izvještač srpskih medija iz Crne Gore u doba neposredno nakon 1918. Kao neko ko je prošao albansku golgotu pa valjda zna što govori, Pantelija Jovović, u predgovoru svoje knjige „Crnogorski političari“, štamparija „Vreme“, Beograd 1924, piše:
„Slom Crne Gore 1915. i način njenog ujedinjenja sa Srbijom 1918. godina dva su kobna datuma u njenoj istoriji. Prvi datum može se nekako i pravdati ali ovaj drugi jeste najgrozniji spomen srama i stida zvaničnoga Beograda. Golgota, koju je preživljavala Srbija za vrijeme evakuacije kroz albanske gudure, ni približno nije ravna onoj golgoti koju je Crna Gora preživjela za vrijeme Ujedinjenja. No sve do 1921. g. o tim nečuvenim zločinima režima nije se ništa znalo. Crna Gora sve do tada bila je za našu javnost terra incognita. Do 1921 g. već je bilo popaljeno pet hiljada crnogorskih domova i niko, van Crne Gore, u ujedinjenoj Kraljevini o tome nije ništa znao. Tek prvi put tada beogradski Balkan nalazi se pobuđen da me pošalje kao svoga naročitog izaslanika u Crnu Goru. Prvi sam, dakle, ja bio kome je pala u dio ta teška dužnost, da otkrije sve zločine počinjene posle Ujedinjenja u Crnoj Gori. I ja sam ih otkrio stavljajući na kocku svoj život. Demaskiranjem zločinaca, ja sam učinio da budem s bombama i revolverima napadnut i slučaj je htio da ostanem u životu iako sam bio teško povrijeđen. Moje izvještaje o prilikama u Crnoj Gori, preštampavali su ne samo svi naši domaći listovi, već i jedan dobar dio štampe u Italiji, Engleskoj, Francuskoj itd. Ja sam Evropi jasno predočio da je nesrećna Crna Gora, u čast i slavu Ujedinjenja, razapeta na krstu…“
Ukoliko Vam ovaj citat nije dovoljan, spremni smo da Vam pošaljemo svu dokumentaciju koja govori o stravičnim zločinima nad onim Crnogorcima koji nijesu pristajali da im se izbriše država sa mape svijeta.
* Žao nam je što vjerujete političarima koji sebe predstavljaju „predstavnicima Srba u Crnoj Gori“ a koji, zarad isključivo sopstvenog interesa, stvaraju lažnu sliku kod vas i građana Srbije. Vjerujte nam da bi većina građana Crne Gore željela da bude ugrožena kao oni. Nacionalističkom kuknjavom oni samo obezbjeđuju sebi još lagodniji život, izvlačeći još sredstava na račun građana Srbije, pritom unoseći razdor između dva susjedna naroda iz čiste lukrativnosti. Recimo, osoba koja je ovih dana najglasnija u proslavljanju Podgoričke skupštine, Momčilo Vuksanović, dobija svake godine od Vlade Crne Gore 600.000 eura, kao predsjednik Nacionalnog savjeta Srba u Crnoj Gori, iako Srbi, skoro plebiscitarno, ne žele biti nacionalna manjina u Crnoj Gori. Od tog novca se finansira TV Srpska, u kojoj, skoro svaki dan, gostuju razne osobe iz Srbije i Vas prozivaju za izdaju Kosova! Vidite pa mu pošaljite još sredstava da zavađa i provocira Crnogorce, slavljenjem zločina nad njima.
Pitanje vlasništva nad sakralnom imovinom nemojte miješati sa položajem Srba u Crnoj Gori jer ćete biti na krivom tragu. Vlasništvo je neprikosnovena pravna kategorija, postoje i međunarodne institucije kod kojih se uvijek možete obratiti. Mi smo ubijeđeni da je sva galama posljedica činjenice da je sakralna imovina u Crnoj Gori bila vlasništvo države Crne Gore do 1918. Ona nikad nije, nakon gašenja Crnogorske pravoslavne crkve, formalno prevedena u vlasništvo SPC. Nakon Drugog svjetskog rata, uspostavljanjem ponovne državnosti Crne Gore, SPC je dobila status povlašćenog korisnika (ne vlasnika). Prema tome, nema ni riječi o bilo kakvoj nacionalizaciji. Svaki značajniji sakralni objekat u Crnoj Gori se vodi kao posebno pravno lice. Bilo bi fer da provjerite ove činjenice prije nego li podižete tenzije po medijima, ukoliko nije namjera da se galamom zatome činjenice i na prevaran način ostvare ciljevi.
Na kraju, navešćemo Vam riječi Čarlsa Velingtona Furlonga, vojnog posmatrača američkog predsjednika Vudroa Vilsona u Crnoj Gori, 1919. godine, koje najbolje oslikavaju zašto proslava Podgoričke skupštine nije način mišljenja: „Pitao sam se zašto su Srbi svojoj braći najgori neprijatelji, jer je druga invazija Srbije na Crnu Goru bila gora od invazije Austrije, a primirje gore od rata?“
Vjerujemo da ne biste smatrali „načinom mišljenja“ kad bi Hrvati u Srbiji slavili Oluju kao oslobodilačku vojnu akciju!”, navodi se u pismu Crnogorskog pokreta.
