Rezultati popisa u Crnoj Gori su pokazali da je srpski jezik maternji za 43 posto stanovništva, a crnogorski za nešto preko 34 procenta.
U Ustavu Crne Gore je crnogorski jezik definisan kao ‘službeni’, a srpski jezik je ‘u službenoj upotrebi’ zajedno sa bosanskim, hrvatskim i albanskim jezikom.
Promjenu statusa srpskog jezika zatražio je dio vladajućih stranaka, među kojima su partije proruskog Demokratskog fronta (DF), prosrpska Socijalistička narodna partija (SNP) i druge manje partije.
One su kao osnovni argument naveli činjenicu da je popis pokazao da većina stanovništva govori srpskim jezikom.
U Crnoj Gori je u decembru prošle godine održan popis stanovništva čiji su rezultati o nacionalnom, vjerskom izjašnjavanju i jeziku saopšteni tek 15. oktobra.
Duže od deceniju prosrpske stranke traže izjednačavanje ustavnog statusa srpskog i crnogorskog jezika.
Aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić koji je i lider proruskog DF, u više navrata je najavljivao inicijativu za promjenu statusa srpskog jezika ukoliko popis pokaže da stanovništvo većinski govori tim jezikom.
To je 15. oktobra u parlamentu ponovio i njegov partijski kolega Dejan Đurović rekavši da bi srpski jezik trebalo normirati kao službeni u Ustavu:
“Moramo priznati da bi srpski jezik trebalo da bude službeni, jer je većinski jezik u Crnoj Gori. To očekujem i od opozicije.”
Isti zahtjev uputio je Dragoslav Šćekić, funkcioner prosrpske SNP i ministar sporta u Vladi Milojka Spajića, koji je rekao da od vlasti očekuje da postupi u skladu sa ‘realnom strukturom stanovništva’.
“I uvaži činjenicu da Srbi čine značajan segment ovog društva. Ljudi koji govore srpskim jezikom najmanje što očekuju je pravo da svuda govore i školuju se na svom jeziku”, naveo je Šćekić.
Ostatak vladajućih partija, nije se izjasnio ovim povodom.
Predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća Momčilo Vuksanović je rekao da Srbima u Crnoj Gori predstoji “grčevita borba za očuvanje identiteta kroz uvođenje srpskog jezika kao službenog u svim državnim institucijama i afirmacijom ćiriličnog pisma”.
Na ove najave prva je reagovala najveća opoziciona Demokratska partija socijalista (DPS).
Poslanik DPS Andrija Nikolić je vladajuće partije podsjetio na njihove ranije izjave:
“Vi ste govorili da srpski jezik treba da prebaci 50 posto da bi se nakon toga mijenjao Ustav. Imali ste drugačija očekivanja. A rezultati su isti kao na popisu iz 2011. godine.”
Crnogorski jezik je Ustavom definisan kao službeni u vrijeme vlasti DPS-a.
Crnogorski i srpski jezik kroz posljednja tri popisa stanovništva
Broj građana kojima je maternji jezik srpski povećao se između dva popisa – 2011. i 2023. godine za 0,3 procenta, dok je broj onih koji govore crnogorskim smanjen za 2,4 posto.
Na popisu održanom 2003, u vrijeme kada je Crna Gora bila u državnoj zajednici sa Srbijom, svoj jezik je nazivalo srpskim 63,4 posto stanovništva, a crnogorskim 21,9 procenata.
Ustav Crne Gore, u kome je kao službeni jezik propisan crnogorski, usvojen je 2007, godinu nakon referenduma o nezavisnosti.
Crna Gora je poput ostalih država, nastalih iz bivše Jugoslavije u kojoj je zvanični jezik bio srpsko-hrvatski, nakon proglašenja državne nezavisnosti službeni jezik nazvala po imenu države.
Promjene Ustava 2011. bile su povod da tadašnja prosrpska opozicija, predvođena Andrijom Mandićem, traži izmjenu u dijelu identitetskih pitanja i državnih simbola.
Traženo je da se srpski jezik normira kao službeni, uvođenje takozvane narodne zastave trobojke i skraćenje državne himne. Vlast na čelu sa DPS-om Mila Đukanovića je odbila ove zahtjeve.
Prosrpske stranke su optuživale vlast Mila Đukanovića da je ‘protjerala srpski jezik i ćirilicu iz Crne Gore’, iako je srpski u Ustavu definisan kao jezik u službenoj upotrebi, a latinica i ćirilica ravnopravna pisma.
Do promjene vlasti je došlo 2020. godine na izborima, na kojima je dotadašnja prosrpska opozicija postala dio parlamentarne većine, a 2024. su zauzeli i dio resora u Vladi Milojka Spajića.
Nakon promjene vlasti došlo je do porasta korišćenja ćiriličnog pisma u institucijama.
Procedura izmjene Ustava Crne Gore
Uz stranke bivšeg DF-a i SNP-a, u sastavu parlamentarne većine su Spajićev Pokret Evropa sad, Demokrate, albanske nacionalne stranke i Bošnjačka stranka.
Oni ukupno imaju 54 od 81 poslanika što čini dvotrećinsku većinu u Skupštini Crne Gore.
Prema Ustavu, za promjenu bilo kog člana Ustava neophodna je dvotrećinska većina u parlamentu, a za promjenu državnih simbola i službenog jezika je, uz to potrebno organizovati referendum.
Na referendumu bi te promjene trebalo da podrži tri petine upisanih u birački spisak, što je oko 325.000 građana.
Na posljednjem popisu se nešto manje od 270.000 izjasnilo da govori srpskim jezikom.
Lideri prosrpskog DF-a su ranije najavljivali da će uvesti srpski jezik kao službeni ‘uz minimalni angažman u parlamentu’, ali nisu objasnili na koji način.
Komentarišući najave prosrpskih stranaka, iz Digitalnog forenzičkog centra iz Podgorice su ocijenili da “kampanja koju su proksiji srpskog uticaja odmah pokrenuli ima za cilj polarizaciju i destabilizaciju crnogorskog društva.
“Otvaranje ovih tema direktno ugrožava evropski put Crne Gore”, zaključili su iz DFC.
Popisu je prethodila kampanja prosrpskih i proruskih snaga i medija koji su pozivali građane da se izjasne kao Srbi.
U kampanju se uključio i patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije, koji je pozvao građane da se identifikuju kao pripadnici srpskog naroda i vjernici SPC koji govore srpskim jezikom.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić više puta je potencirao važnost popisa kako bi se utvrdio broja Srba u Crnoj Gori.
Dva dana nakon objave Vučić se oglasio konstatacijom da su rezultati popisa dobra poruka “za one koji su mislili da mogu brutalnim pokušajima da ospore pravo srpskog naroda na identitet i jezik”.
Preporučeno
Rezultati su pokazali i da 6,9 odsto stanovnika bosanski jezik smatra maternjim, albanski 5,2 posto, ruski 2,3, srpsko-hrvatski dva posto a hrvatski 0,3 procenta.
Video