Video
Prije nekoliko dana stigao je jedan od najgorih, ako ne i najgori Izvještaj Evropske komisije ikada i potvrdio ono što smo svi znali: da ovakva Vlada i vlast generalno nemaju kapacitet da vode društvo putem evropskih integracija. Prema metodologiji Instituta alternativa ovogodišnja ocjena napretka je 3,03 u odnosu na prošlogodišnju 3,18. Ili, još preciznije, u ovogodišnjem Izvještaju 30 od 33 poglavlja je dobilo ocjenu “ograničeni napredak”, što je, školskim jezikom, jedva trojka.
No, ono što je možda još važnije od statistike jesu kvalifikacije koje je Komisija stavila u Izvještaj, koje su do sada neviđene i koje upućuju na to da su naši međunarodni partneri prepoznali ozbiljnost problema u koje nas je “oslobodilačka” vlast uvukla. Tako je, između ostalog, prst jasno uperen u dio ministarstava koja nijesu zadovoljila kriterijume: “Neka ključna ministarstva pod novim rukovodstvom nijesu uspjela da pokažu dovoljno posvećenosti i konstruktivnog angažovanja u procesu pristupanja”. Na koja ministarstva Vlada “sumnja”, iz Vlade nam još nijesu rekli, a nije da ih nijesmo pitali. A na koja ministarstva građani sumnjaju odavno je poznato.
NETRANSPARENTNOST
Da tvrdnje o netransparentnosti ove Vlade nijesu samo političko oružje opozicije, potvrdio nam je i dio iz Izvještaja koji navodi: “Vladajuća većina često je inicirala ili donosila legislativu kroz ubrzanu proceduru, bez neophodnih javnih konsultacija i bez uzimanja u obzir zahtjeva iz procesa pristupanja EU”. Ovo pitanje je od izuzetne važnosti, budući da odražava stav nove Vlade prema građanima. Jer, dok jedan dio nesrećnih poteza vlasti možemo pripisati nesposobnosti, činjenicu da uporno ne organizuju javne rasprave i kriju važnu dokumentaciju o državno važnim temama ne možemo pripisati ničem do svjesnoj odluci. Tome u prilog ide i podatak da je Vlada do sada u skupštinsku proceduru predala 50-ak akata, a da su od toga javne rasprave održane. .. za samo šest! Dodatno, iako su ministarstva dužna da na internet stranicama objavljuju spisak akata za koje su planirala javnu raspravu, to su uradila svega tri ministarstva od 12!
Ključno predizbomo oružje tadašnje opozicije, a sadašnje vlasti bila je najava “depolitizacije” javne uprave. Taj njihov “merit sistem”, odnosno funkcionisanje po sistemu zasluga, očigledno se odnosio na zasluge, ali politički. Da ne kažem (jedno)nacionalno i (jedno)vjerski. Drugačije je nemoguće objasniti konstataciju iz Izvještaja koja glasi: “Izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima smanjile su zahtjeve u dijelu kompetencija, nezavisnosti i merit sistema angažovanja javnih službenika”, da bi se došlo i do zaključka da su značajne promjene kadra u Upravi ugrozile kapacitet Crne Gore da zadrži iskusne zaposlene koji su važni za institucionalnu memoriju i proces pristupanja.
Evropa, kako po pitanju unapređenja sistema zasluga, tako ni po bilo kom drugom pitanju, nije trebalo previše da se trudi. Samo je trebalo da na jednu stranu stavi citat premijera: “Mi smo projektovali da to bude jedan postupak optimizacije javne uprave koja će dovesti do smanjenja -10 posto radnika iz državne uprave će se pokazati najvjerovatnije kao višak, to je projekcija”, a na drugu stranu fakat da je samo od formiranja nove Vlade do maja ove godine, dakle za oko pola godine, u javnoj upravi zaposleno na stotine i stotine ljudi!
SUMORNA SLIKA EKONOMIJE
Jedna od ključnih tema Evrope, pored vladavine prava, jeste ekonomija, a u našoj je-rusvaj. Nešto manje od 60 preduzeća u državnom vlasništvu koja zapošljavaju oko 12.000 ljudi trebalo bi da kontroliše, po riječima jednog od ministara u toj Vladi, nezakonito osnovano Montenegro Works preduzeće, koje time u potpunosti zadire u nadležnosti resornih ministarstava. No, poslužiće Montenegro Works osnovnoj svrsi: igrama moći i zaposlenjima.
Romantično-filmske ekonomske ideje ipak su dobile svoj puni zamah predstavljanjem tzv. Maršalovog plana, koji bi se racionalno mogao prepričati jednako ozbiljno kako je i predstavljen: Ministar Milojko Spajić jednog dana se probudio i učinilo mu se da bi se građanima jako dopalo da im najavi povećanje plata, stao je cijelo prije podne da razradi u glavi plan i istog dana sazvao pres na kome je saopštio da se povećavaju plate, a da će se novac nekako već naći kroz poreze, akcize i si. Pitanja: koja je nedostajuća suma, zašto se naprasno ukidaju doprinosi za zdravstveno osiguranje, kako će se nadomjestiti nedostajuće stotine miliona eura i kako će bez tih sredstava Fond za zdravstveno osiguranje funkcionisati, ministar je mudro izignorisao. Jer, važnije je bildovati sliku superheroja u susret osnivanju nove političke partije, nego biti odgovoran prema svom poslu i sačuvati državu od sloma javnih finansija, u šta nas ovakav jeftini populizam izvjesno vodi.
Sumornu sliku ekonomije su, uostalom, najbolje dočarala ona dva litra ulja, dok je broj zaposlenih samo u mandatu ove Vlade smanjen za čak 18.000, a cijene goriva, koje se pod početka godine povećavaju 14. put, za 35 centi po litru. Istog onog goriva zbog čijeg poskupljenja je, prije svega nekoliko godina, URA govorila da je to samo još jedan u nizu udara na standard građana koje Vlada kontinuirano sprovodi, tražeći čak i nove izbore. Sad možda bolje stoje sa platama, pa im se ovo poskupljenje ne čini tako strašnim.
POLARIZACIJA DRUŠTVA
Na kraju, pored pravosuđa za koje je u Izvještaju eksplicitno rečeno da stagnira, prepoznata je oštra polarizacija društva po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti koja onemogućava funkcionisanje, kao i napetost između Vlade i parlamenta, koja je, kako je navedeno, “usporila reforme”. Nakon protjerivanja manjinskih naroda iz Vlade i formiranja jednonacionalne vlade u manastiru, nakon poplave retrogradnih, anticivilizacijskih stavova u vezi sa genocidom u Srebrenici kojima nas je najveća vladajuća grupacija nedjeljama zasipala, te zapošljavanja po nacionalnoj osnovi i katastrofalnog javnog diskursa, sintagma “polarizacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi” u Crnoj Gori sama se piše.
Preporučeno
Baš kao onaj Maršalov plan ministra Spajića koji za sada imamo “ispisan” samo u njegovoj glavi. I baš kao što onaj koncept premijera “ Evropa sad i ovdje” imamo samo u, sada već čuvenim, monolozima. U koj ima riječ “Evropa” služi kao zgodna flosku lica za umirivanje ogorčenih građana i međunarodnih partnera, dok nas nepovratno udaljavaju od nje, sve do momenta kad bi izašli sa jedinim mogućim nazivom nekog novog projekta: “Evropa tamo, daleko”.
