Video
Posebno je, upozorava on, upadljiv nedostatak intelektualne i medijske objektivnosti i analitičnosti.
– Zakon o slobodi vjeroispovijesti je nužni kvalitativni iskorak iz monolitne apsolutne teokratije, totalitarističkog i populističkog nasljeđa i kao takav je naišao na agresivni otpor onih struktura koje su za očuvanje statusa quo, ali uz namjeru da diskredituju Crnu Goru i liše je elementarne demokratske i institucionalne pristojnosti i izgrađenosti – objašnjava naš sagovornik, koji je decenijima bio dio nevladinog sektora i poznati aktivista za ljudska prava, a odskora je u timu Mehmeda Zenke.
Tokom izborne kampanje intenzivirao se govor mržnje, posebno je uočljiv progon nacionalnih manjina. Zašto?
Određene političke strukture u kontinuitetu koriste izbore za podsticanje na mržnju. Tako jačaju sopstvenu prepoznatljivost, a regrutuju pojedince koji nijesu prihvatili univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i građanski karakter crnogorskog društva. Antimuslimanske aktivnosti su svakodnevne. Posebno su osnažene nakon okupljana pristalica četničkog pokreta u Beranama. Zabrinjavajuće je prisustvo i lokalnih funkcionera tom događaju. Opštinska vlast treba snažnije da promoviše demokratske vrijednosti i osigura prihvatanje i djelotvorno društveno uključivanje svih građana, bez ikakvih ustupaka prema nacionalizmu ili mržnji. Slučaj porodice Methadžović iz Podgorice potvrđuje da fašizam, prerušen u druge političke opcije, djeluje kroz populizam i radikalizaciju. Oni su postali žrtve onih koji veličaju i relativizuju zločine Pavla Đurišića i Ratka Mladića. Antifašističke vrijednosti i tekovine, kao i međunarodne presude iz oblasti humanitarnog prava još snažnje treba integrisati u naš ukupan pravni i kulturološki koncept. Crnogorske vlasti su odlučne i sposobne da svima osiguraju bezbjedan i dostojanstven život. Slobodno i otvoreno društvo i napredak građanske Crne Gore su imperativ u svakom trenutku.
Nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti ne samo da se javni prostor ispunio političkim nasiljem i govorom mržnje nego se više nego ikada negira crnogorska suverenost. Kako to tumačite?
Crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica se zasniva na međunarodnim standardima i najboljoj evropskoj demokratskoj praksi. Raniji propis, iz 1977. godine, bio je dio prevaziđenog političkog nasljeđa i vrijednosti. Zakon je usvojen kako bi se bez ograničenja podstaklo društveno i kulturno izražavanje vjere, a jedno važno društveno pitanje uredilo na demokratski i civilizovan način. Usvajanjem ovog zakona zapravo se potvrđuje i konačno dovršava sekularnost i suverenost Crne Gore. Zbog toga i jeste nastao cijeli problem. Sve ovo što se dešava, od decembra 2019. godine, kada je usvojen zakon, ekstremno prevazilazi konstruktivnu i demokratsku diskusiju. Posebno je upadljiv nedostatak intelektualne i medijske objektivnosti i analitičnosti. Zakon o slobodi vjeroispovijesti je nužni kvalitativni iskorak iz monolitne apsolutne teokratije, totalitarističkog i populističkog nasljeđa i kao takav je naišao na agresivni otpor onih struktura koje su za očuvanje statusa quo, ali uz namjeru da diskredituju Crnu Goru i liše je elementarne demokratske i institucionalne pristojnosti i izgrađenosti.
Zašto su za Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori bili neprihvatljivi svi ustupci koje im je Vlada ponudila tokom pregovora o Zakonu? Nijesu pristali ni na elementarnu registraciju?!
Vlada je pokazala odlučnost da Crnu Goru razvija kao uređeno društvo, pa je tako opravdan zahtjev za registracijom svih vjerskih zajednica. To pitanje treba posmatrati i u kontekstu pune sekularizacije društva. Osnov razvoja Crne Gore su demokratija i vladavina prava, nije religija, pa nijedna vjerska zajednica ne može i ne treba da bude iznad države. Umjesto argumentovane diskusije i traženja sekularnog, demokratskog, rješenja, pristupilo se manipulacijama i podvalama. Uporno i unedogled se, bez osnova i smisla, ponavljaju poruke o postojanju progona i diskriminacije eparhija i vjernika SPC. Iza toga je jasna politička i hegemonistička namjera da se Crna Gora podijeli kako bi, kroz držanje otvorenim tzv. crkvenog pitanja, profitirale dvije vodeće opozicione političke opcije na predstojećim izborima, a koje se predstavljaju kao navodno pomiriteljske i zaštitničke u odnosu na SPC. Očekuje se, da se po eventualnom osvajanju vlasti, uz opšti poraz reformističke i suverene Crne Gore, „prizna“ feudalni položaj i dominacija svih eparhija SPC, što uključuje i inkvizitorsko anatemisanje crnogorske političke, građanske i intelektualne elite.
SPC i opozicija u kontinuitetu plasiraju dezinformacije o navodnom progonu monaštva i vjernika i, kako oni to plasiraju, „ugroženom kulturnom nasljeđu“. Institucije uglavnom ćute na te napade. Iz Ministartsva za ljudska i manjinska prava, ipak ste odlučili da se oglasite. Koji je bio razlog?
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava aktivno i argumentovano doprinosi da se u javnom diskursu o slobodi vjeroispovijesti govori izvan konteksta političkih manipulacija, zloupotreba i populizma. Predstavili smo brojne primjere uspješne saradnje i podrške koji u potpunosti demantuju navode o ugroženosti eparhija SPC u Crnoj Gori od države Crne Gore. Oni koji pišu saopštenja Mitropoliji crnogorsko-primorskoj SPC su to nazvali uključivanjem u predizbornu kampanju čime su, nažalost, ponovili manipulaciju i zamjenu teza. Valjda se podrazumijeva i logično je da Vladin organ koji prati slobodu vjeroispovijesti i zadužen je za odnose sa vjerskim zajednicama saopšti činjenice i reaguje kada se ponavlja neistina. Svaka vjerska zajednica koja nema političke ambicije u odnosu na crnogorsku vlast bi odlučno, sama od sebe, ne čekajući na Vladu, saopštila istinu. Međutim, svjedočimo direktnom pritisku prema pravoslavno vjerujućim građanima kako da glasaju kako bi se i na dalje prolongirala i opstruirala sekularizacija i puna suverenost Crne Gore.
Srbija tokom procesa pridruživanja EU nije puno naučila o saradnji
Najavljeno je da će Vlada Srbije, na inicijativu predsjednika te zemlje Aleksandra Vučića, uz podršku Srpske pravoslavne crkve, formirati specijalni tim za zaštitu svetinja, odnosno srpske i hrišćanske duhovne baštine, na prostorima na kojima živi srpski narod. Kako to tumačite?
Preporučeno
Crnogorska diplomatija je i do sada imala jasan i prepoznatljiv stav u odnosu na slične i kontinuirane tendencije iz Srbije. Smatram da je to najava novog formata pritiska. Kao neko ko prati pridruživanje Evropskoj uniji dajem sebi za pravo da primijetim da zvanična Srbija nije puno naučila o saradnji iz tog procesa. Crna Gora svoju ukupnu politiku zasniva na evropskim načelima i smjernicima u skladu sa politikama EU. To znači da je naše postupanje dosljedno, a demokratski i politički predvidljivo. Priča o ugroženosti bilo koga je neodrživa. Kao suverena, građanska i sekularna država, koja se zasniva na vladavini prava, Crna Gora ima političku odlučnost i sve institucionalne kapacitete da brine o svojoj kulturnoj baštini, ali i podrži i zaštiti prava i identitet svih svojih građana.
