Video
O zakonu su tokom rasprave govorili predlagači, poslanici Anđela Vojinović i Vasilije Čarapić, kao i manji broj poslanika opozicije i vlasti, dok je dio diskusije bio obilježen pitanjima o pravnoj sigurnosti, odgovornosti institucija i primjeni predloženih rješenja u praksi. S obzirom na to koliko je ovo važna tema, raspravi je prisustvovao nebično mali broj poslanika, a tokom izlaganja više govornika bilo je primjetno nerazumijevanje šireg konteksta UNESCO obaveza, kao i samih odredbi predloženog zakona, što je rezultiralo ponavljanjem pitanja koja su se odnosila na već postojeće mehanizme zaštite i ranije odluke međunarodnih tijela.
U crvenom
Predstavnik predlagača Vasilije Čarapić poručio je da su izmjene zakona pokušaj da se spriječi skidanje Kotora sa Liste svjetske baštine.
“Ako ne usvojimo ovaj zakon, praktično smo zakucali sudbinu Kotora. Ovo je zadnji trzaj. Ušli smo u crveno”, rekao je Čarapić, navodeći da su predložene mjere blaže od onih koje je UNESCO zahtijevao, a koje su podrazumijevale potpunu obustavu gradnje i rušenje nelegalnih objekata.
Te blaže mjere, kako je kazao, odnose se na bafer zonu, tj. opštine Tivat, Herceg Novi i manji dio opštine Cetinje. Čarapić je naglasio da se zakonom uvodi mehanizam kontrole koji će biti u rukama Uprave za zaštitu kulturnih dobara, uz ocjenu da je gubitak UNESCO statusa veća šteta od privremenog usporavanja razvoja.
Anđela Vojinović je kazala da je zakon predložen od strane poslanika, a ne Vlade, zbog rokova koje je postavio UNESCO i potrebe da se na decembarskom sastanku predstavnika Vlade i predstavnika UNESCO-a u Parizu ponudi konkretno rješenje.
“Ako se ne preduzmu hitne, dosljedne i sistemske mjere, postoji mogućnost upisa Kotora na Listu ugrožene svjetske baštine”, rekla je Vojinović, dodajući da je odgovornost za stanje u Kotoru kolektivna i da je porazno što se zaštita baštine prepušta međunarodnim institucijama.
Poslanik Nikola Janović je pozdravio inicijativu, ali je otvorio pitanje institucionalne odgovornosti i povjerenja u rokove.
“Kako smo došli u situaciju da se razmišlja da li nam treba UNESCO status i zašto bi građani vjerovali da će Menadžment plan i Studija zaštite biti doneseni u roku od 12 mjeseci”, pitao je Janović.
Poslanik Branislav Nenezić je podsjetio na period moratorijuma na gradnju od 2017. do 2020. godine i kasnije izmjene planskih dokumenata, navodeći da je neophodno utvrditi ko snosi odgovornost za bespravnu gradnju i degradaciju prostora u prethodnim godinama. Postavio je i pitanje što je sa svima onima kojima će zakon o legalizaciji dozvoliti da legalizuju svoje objekte, a sada im novi zakon o Kotoru to onemogućava. Čarapić je objasnio da objekti koji imaju građevinsku dozvolu ili prijavu građenja imaju stečeno pravo i da ih predložene izmjene zakona ne pogađaju, dok se pitanje legalizacije u zaštićenoj zoni rješava kroz poseban upravni postupak uz saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Ko je kriv
Poslanik Momčilo Leković ocijenio je da izmjene Zakona o Kotoru nijesu tehnička intervencija, već jasna „linija razdvajanja dvije politike“ prema prostoru i kulturnoj baštini. Kako je rekao, struka, građani i međunarodne institucije godinama su upozoravali na probleme, dok je sistem razvlačio procedure i pokušavao da nenormalno prikaže kao normalno. Odgovornost je svalio na vladavinu Demokratske partije socijalista, te kao simbol takvog odnosa naveo otvaranje objekta na Verigama u trenutku kada, prema njegovim riječima, nije imao upotrebnu dozvolu, što je, kako je kazao, bila poruka da su pravila relativna kada su u pitanju privilegovani projekti.
Poslanik Oskar Huter odmah je odgovornost adresirao na sadašnju vlast, navodeći da problem nijesu investitori, već institucije koje tokom posljednjih pet godina nijesu radile svoj posao, podsjećajući da nijesu doneseni Menadžment plan i Studija zaštite, niti sprovedene adekvatne procjene uticaja na baštinu.
Na sjednici Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Skupština Crne Gore, koja je prethodila plenumu, Prijedlog zakona o Kotoru i amandman predlagača dobili su podršku većine članova (šest glasova „za“, dva „uzdržana“). Odbor je ocijenio da je zakon neophodan radi zaštite kulturnog i prirodnog identiteta Kotora, uz istovremeno omogućavanje održivog razvoja.
Popović pozvala Upravu da ne zabranjuje gradnju, a Uprava postupala u skladu sa procedurama
Potpredsjednica parlamenta Zdenka Popović, interesujući se juče o nekim aspektima Prijedloga zakona, kazala je da „danas imamo prijavu od nekih investitora, koji imaju objekte koji se nalaze u toj zaštićenoj zoni“.
“Objekti su u završnoj fazi izgradnje. Desilo se da je jutros krenula inspekcija Uprave za zaštitu kulturnih dobara i koliko sam obaviještena, inspekcija već piše rješenje o obustavi gradnje za takve objekte. Nije mi jasno o čemu se radi. Zaista su to ljudi koji imaju građevinsku dozvolu, koji su sa objektima u završnoj fazi izgradnje, a pripremaju se rješenja o obustavi gradnje. Želim da me čuju iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara – ja sada molim inspekciju Uprave da ne obilazi objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekta da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje”, kazala je Popović.
Od više pouzdanih izvora, Pobjeda je saznala da su predstavnici Uprave juče bili na terenu po prijavi da investitori, kojima je Opština Herceg Novi izdala građevinsku dozvolu, nasipaju obalu uprkos konzervatorskim uslovima Uprave koji to izričito zabranjuju. Naime, prije dvije godine pokrenuta je procedura formiranja investicionih kupališta, koja se u zakup ili koncesiju daju investitorima. Vlada je usvojila akt o investicionim kupalištima, uz prilično rigorozne konzervatorske uslove koje je izdala Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Tim uslovima istaknuto je da morfologija obale mora da se sačuva, dakle, nema nasipanja. Uprava je, kako saznaje Pobjeda, juče postupala po prijavi jer se na društvenim mrežama pojavila fotografija gradilišta na kojoj se vidi kako se nasipa plaža, gotovo 40 metara u more.
Preporučeno
Nakon izlaska na teren, kako saznaje Pobjeda, Uprava će danas donijeti rješenje o obustavi radova dok se za njihovo izvođenje ne stvore formalni uslovi a to je – izrada projekta u skladu sa usvojenim konzervatorskim uslovima.
