Video
POBJEDA: Litije u Beogradu i hakerski napad na Vladu Crne Gore povezuje ista adresa – Rusija, koja već godinama vodi hibridni rat. Što Rusija dobija tim ratom, zašto ga vodi i kako se oduprijeti?
OBRADOVIĆ: Od kada je Rusija definisala svoj spoljnopolitički cilj da na Balkanu napravi pojas takozvanih neutralnih zemalja, u prevodu država koje će biti naklonjene ruskoj spoljnoj politici, ona se nije pomirila sa priključenjem Crne Gore NATO-u. Čak su i najviši ruski zvaničnici izjavili da je to prijetnja po bezbjednost Ruske Federacije. Međutim, i nakon pristupanja Crne Gore u NATO Rusija je nastavila da podriva njenu državnost sa ciljem da pokaže da Crna Gora nije atraktivna članica NATO-a i da pošalje poruku kako ubuduće Sjeverna Makedonija, Srbija i BiH ne bi bile atraktivne nove članice. S tim u vezi podstiče međureligijsku i međunacionalnu mržnju tako što ,,hrani“ zavađene strane dezinformacijama, pogrešnim istorijskim interpretacijama pojačanim dejstvima na terenu – odnosno preko agenata od interesa i kreatora mišljenja.
Ti kreatori mišljenja su naročito aktivni od kada je počela ruska agresija na Ukrajinu i postavljaju se kao posrednici između državnih interesa i emocija naroda. Oni održavaju bezbjednosne, nacionalne i međunarodne zablude i kreiraju atmosferu u kojoj se rukovodstva država nalaze u iznudici da donesu odluke koje su u nacionalnom interesu: primjer je ,,temeljni ugovor“ sa Crnom Gorom a litije su bile samo dobar povod da bi se kompromitovalo crnogorsko članstvo u NATO ali nikako suštinski razlog za takav pokret. Takođe, imamo situaciju u Beogradu od ljeta 2020. godine sa rušilačkim neredima, pa sve do sada i ovih najnovijih litija.
Svim tim litijama je zajedničko da njeguju i podržavaju antizapadnjaštvo koristeći se umreženim stereotipima među građanima koji postoje – liferovanjem dezinformacija u informacionom prostoru putem Fejsbuka, Tvitera i opskurnih Jutjub kanala.
Takvim hibridnim dejstvima Rusija kreira potencijalnu konfliktnu atmosferu na relaciji između Srbije i Kosova, BiH i tri konstitutivna naroda nadajući se da će na takav način ovaj prostor učiniti ,,ogađenim“ za evroatlantske integracije i da će ,,zamoriti“ evropsku administraciju od napora da ovaj region približi i integriše u punopravno članstvo.
POBJEDA: Crna Gora može da računa na pomoć NATO-a u odbrani od hibridnog rata, ali što je propustila sama da uradi?
OBRADOVIĆ: Hibridne prijetnje, kada se prenesu u sajber prostor, sve učestalije nanose veliku štetu državama. Teško je reći što je Crna Gora propustila da uradi jer najsavremenije države na svijetu često se suoče sa sajber sabotažama najčešće na kritičnoj infrastrukturi kao što je snabdijevanje električnom energijom i pijaćom vodom. Ono što je u ovom trenutku važno, nekada zavisno od taktike odbrane, vi ćete propuštiti određeni napad ali ćete zaključati datoteke koje se nalaze na izmještenim serverima. Sa druge strane, aktivno ćete razmjenjivati znanje i iskustvo sa međunarodnim organizacijama kao što je Centar za hibridno ratovanje u Helsinkiju čiji član nije, nažalost, Srbija, ali i u okviru komande NATO-a u Norfolku koja se bavi sajber prijetnjama.
Crna Gora je podigla svoje kapacitete ali treba dosta vremena da bi se uradila standardizacija i sertifikacija svih ranjivih tačaka, to su prije svega javna administracija i objekti odnosno preduzeća, koja se staraju o kritičnoj infrastrukturi.
POBJEDA: Zašto Rusija vodi hibridni rat protiv Srbije kada joj je Srbija naklonjena?
OBRADOVIĆ: Rusija kao imperijalna sila ima pretenzije na ove prostore od 1945. godine. Ona nikada nije zadovoljna i ima nekoliko pravaca djelovanja – jedan je da rukovodstvo dovodi u iznudicu, u sljedećoj fazi ide do tolike bahatosti da situaciju u kakvoj je Srbija (međunarodno nepovoljna jer nije uvela sankciji Rusiji) nastoji da učini još težom da bi Srbiji smanjila manevarski prostor za bilo kakve zapadne integracije. To možemo da vidimo svakog dana jer ruska diplomatija zvaničnim i nezvaničnim kanalima emituje vrlo nepovoljne i nelagodne političke poruke koje Srbiju dovode u negativan kontekst.
Neophodno je da se srpska administracija ohrabri i donese odluke koje su u interesu svih građana i napravi jasan i nedjeljiv otklon od Ruske Federacije. U tome da pomogne i izjava Analene Berbok, ministarke spoljnih poslova Njemačke koja je rekla: „Mislili smo da plaćamo jeftin gas, ali mi smo ga plaćali jako skupo i plaćali smo ga svojom bezbjednošću“. Ta izjava je mnogo primjerenija za Srbiju jer cijena gasa ne može biti zamjena za budućnost svih građana Srbije.
POBJEDA: Dio medija i opozicije u Srbiji otvoreno navija za Rusiju plasirajući razne lažne vijesti. Zašto oni prolaze bez kazne?
OBRADOVIĆ: Srbija u svoju strategiju o nacionalnoj bezbjednosti mora da uvede hibridno ratovanje kao bezbjednosnu prijetnju od prvog reda i da pristupi Centru za hibridno ratovanje u Helsinkiju da bi njeni organi mogli da razviju senzibilitet na ovakva dejstva i moraju da budu sankcionisani svi akteri koji su u službi stranih država.
Međutim, u Srbiji se miješa senzibilitet, zatucanost, folklor i emotivna manipulacija naklonjenosti Rusiji i rukovodstvo Srbije se nalazi u poziciji da ima posrednika između sebe i naroda. Ta mreža ideološke indoktrinacije se sada ispoljava kao nasilni ekstremizam na ulicama Beograda, ali pažljivo je njegovana u svim političkim opcijama. Opozicija je tu samo najeksponiranija jer vjeruje da će time dobiti veću podršku naroda.
Ali problem je višeslojan: neophodno je poraditi na medijskoj pismenosti. Ne mogu novinari da hrabre ratne zločince, teoretičare zavjere i pronosioce dezinformacija već moraju jasno da im stave do znanja da su stvari koje oni govore pogrešne. Sa druge strane Srbija više ne može da vodi izbalansiranu spoljnu politiku jer ona pogoduje pomenutim grupama koje misle da na takav način koketiraju sa vlašću.
POBJEDA: U hibridnom ratu učestvuju i vladike SPC, to smo vidjeli prvo na litijama u Crnoj Gori zatim u Beogradu. Zašto je SPC toliko odana Rusiji, što ih povezuje?
OBRADOVIĆ: Djelovi SPC su svoju lojalnost priklonili Vladimiru Putinu. Crkva, ukoliko ne želi da bude označena kao remetilački faktor, treba jasno da se ogradi od svojih visokodostojnika koji učestvuju u podrivanju nacionalne bezbjednosti i prave štetu svim građanima. Crkva može da ima svoje crkvene odnose i svoje mišljenje u društvu u nekim granicama.
Mislim da se Crkva nalazi na prekretnici. Jake i snažne veze koje je decenijama imala sa Rusijom teško je prekinuti u složenim crkvenim odnosima, ali najmanje što može da uradi je da uskrati blagoslov svima koji učestvuju na pseudolitijama, vrijeđaju narod i manipulišu religijom. Time će dati veliki doprinos očuvanju ustavnog poretka i nacionalne bezbjednosti.
“Još uvijek ne znamo kolika je šteta napravljena Crnoj Gori hakerskim napadom. Moguće je da se pojave falsifikovani dokumenti koji bi trebalo da potpire međunacionalne tenzije, a koji će se predstavljati da su plod hakovanja – to je jedna od poznatih metoda falsifikovanja koju je primjenjivao KGB. Ovaj napad je izvela grupa poznata po lukrativnim reketaškim motivima – do sada su napali 60 entiteta i zahtijevali preko 30 miliona dolara otkupnine. U ovom trenutku je vrlo moguće da su angažovani od Ruske Federacije – cilj je pokazati da se Crnoj Gori ne isplati članstvo u NATO i ovakvim napadima će pokušavati da spinuju tu priču”,kaže Obradović.
Preporučeno
“Čitav matriks hibridnog dejstva je da se polarizuje jedno društvo, da se izgube granice između osjećanja, između vlasti i opozicije, a prije svega između orijentacije prema dugoročnim ciljevima. Rusija je apsolutno poslije pokazne vježbe u Crnoj Gori položila za finalni ispit u Srbiji – da nakon 30 godina upornog rada upravo dođemo u ovakvu situaciju”, kaže Obradović.
