Video
Politički direktor i poslanik DPS-a Mihailo Anđušić za Portal ETV kaže da svakodnevna kupovina za prosječnu crnogorsku porodicu više nije jednostavna obaveza, već ozbiljan izazov za kućni budžet.
“Odlazak u prodavnicu za prosječnu crnogorsku porodicu odavno nije samo pitanje kupovine, već pitanje kako rasporediti kućni budžet da se izdrži mjesec”, kaže Anđušić.
POTROŠAČKA KORPA VEĆA OD DVIJE PROSJEČNE PLATE
Vrijednost sindikalne potrošačke korpe, prema njegovim riječima, najbolje pokazuje razmjere problema. Sa 2.110 eura, ona je višestruko iznad primanja velikog broja porodica, dok samo troškovi hrane zauzimaju značajan dio mjesečnog budžeta.
“Za njeno pokriće potrebne su više od dvije prosječne neto zarade. A govorimo o korpi koja predstavlja procjenu osnovnih potreba četvoročlane porodice. Samo za hranu potrebno je oko 670 eura mjesečno”, navodi Anđušić.
Zato, ističe, uzrok problema ne treba tražiti u navikama građana i njihovoj sposobnosti da štede.
“Problem nije u tome što građani ne znaju da štede. Problem je što troškovi života rastu brže nego što raste osjećaj sigurnosti koji građanin ima od svoje plate”, kaže Anđušić.
Anđušić upozorava da se stvarna slika životnog standarda ne može dobiti samo poređenjem današnjih i nekadašnjih zarada. Ključno pitanje je koliko građanin za svoju platu može da kupi.
“Nije dovoljno reći da su plate danas veće nego prije nekoliko godina. Naravno da jesu. Ali pitanje je koliko za tu platu danas možete da kupite”, kaže Anđušić.
Upravo odnos između nominalnog rasta plata i stvarne kupovne moći, smatra on, pokazuje koliko je položaj građana zapravo poboljšan.
“Ako plata nominalno raste, a građanin sa njom iz mjeseca u mjesec može da kupi sve manje hrane, da mu nakon računa ostaje manje novca za djecu, školovanje, odmor ili neplanirani trošak, onda imamo ozbiljan problem”, navodi Anđušić.
CIJENA KORPE RASTE, PRITISAK NE POPUŠTA
Dodatni pritisak predstavlja činjenica da je i sama potrošačka korpa nastavila da raste. U drugom kvartalu ove godine povećana je za još 20 eura, dok su troškovi prehrambenih proizvoda porasli za skoro četiri odsto.
“Pritisak nije nestao. On se nastavlja”, upozorava Anđušić.
On smatra da se ekonomska situacija u Crnoj Gori prečesto procjenjuje kroz prosjeke i procente, dok se premalo pažnje posvećuje onome što građani vide kada dođu do kase.
“Mislim da smo previše počeli da ekonomiju posmatramo kroz prosjeke i procente, a premalo kroz ono što se dešava na kasi u marketu. Za građanina, dodaje, mnogo je važnije koliko može da kupi za 50 ili 100 eura, nego pojedinačni makroekonomski pokazatelji.Građanina ne zanima samo koliki je rast BDP-a. Zanima ga koliko kesa može da napuni za 50 ili 100 eura, koliko mu ostane nakon što plati račune i može li od svoje zarade da obezbijedi normalan život porodici”, kaže on.
DIZEL POSKUPIO 40 ODSTO
Kao primjer nesrazmjere između rasta troškova i primanja navodi cijenu goriva. Prema njegovim riječima, dizel je za godinu poskupio višestruko brže nego što je rasla prosječna plata.
“U posljednjih godinu dana cijena litra dizela je rasla za 40 odsto, dok je prosječna plata rasla za tri odsto. Dakle, 13 puta brže”, kaže Anđušić, podsjećajući da cijena goriva direktno ili indirektno utiče na veliki broj drugih proizvoda i usluga.
Posebno skreće pažnju na ono što se, kako tvrdi, dešava tokom avgusta – od novog talasa inflacije do mjera koje dodatno pune državni budžet, ali istovremeno predstavljaju trošak za građane.
“Obratite pažnju na avgust mjesec, novi talas inflacije, nove represivne zakone koji pune budžet (saobraćaj, igre na sreću, etažni vlasnici). Obratite pažnju na paušalne iznose julskih računa za struju”, rekao je Anđušić.
PLATA NIJE ISTO ŠTO I ŽIVOTNI STANDARD
Zbog svega toga, za Anđušića je ključno napraviti razliku između povećanja zarada i stvarnog poboljšanja životnog standarda.
“Zato je za mene pravo pitanje da li smo povećali plate ili smo povećali životni standard. To nije isto.
Crna Gora, smatra on, mora voditi ekonomsku politiku koja neće samo podizati nominalne zarade, već će stvarati uslove da primanja rastu brže od troškova života.U suprotnom možemo imati sve veće plate na papiru, a sve tanji novčanik u stvarnom životu”, objašnjava Anđušić.
A upravo se na kućnom budžetu, smatra Anđušić, najbolje vidi stvarna cijena života. Kada porodica počne da bira koju će osnovnu namirnicu izbaciti iz korpe, odlazak u prodavnicu prestaje da bude obična svakodnevna obaveza.
Preporučeno
“Kada prosječna porodica počne da razmišlja koju će osnovnu namirnicu izbaciti iz korpe, onda svakodnevna kupovina zaista počinje da liči na luksuz. I to je problem koji nijedna vlast ne smije da relativizuj”, poručio je Anđušić.
