Video
Eksplicitnim zahtjevom za smjenu premijera Zdravka Krivokapića i prijedlogom o formiranju nove vlade, koju bi sačinjavali predstavnici političkih stranaka srazmjerno političkoj snazi u okviru parlamentarne većine, Demokratski front je visoko podigao ljestvicu i krenuo u totalnu ofanzivu nakon što je isteklo 200 dana rada nove Vlade.
Crnogorska politička scena ne pamti ovakvu situaciju od početka višestranačja – potpuna blokada rada sistema vlasti. U parlamentu, osim 30 poslanika sa liste Đukanovićevog DPS-a, rad Skupštine ignoriše i 26 poslanika koje kontroliše Front. U ovom času, premijera Krivokapića i predsjednika parlamenta Bečića otvoreno podržava – 15 poslanika?!
To je uzrok odumiranja rada izvršne vlasti. Vlada može samo da priča o reformama, ne i da ih sprovodi. U parlamentu ne može progurati, ne samo uredbu o akcizama koja je trebalo da stupi na snagu početkom jula, već ni jedan zakonski prijedlog važan za sprovođenje budžeta, od novog zakona o naknadama za majke sa troje djece, do zakona o porijeklu imovine. Iako su u budžetskim linijama već ukalkulisani i prihodi i rashodi za tekuću godinu!
Ukoliko žele da izbjegnu katastrofalne posljedice, po ekonomiju i društvo, lideri parlamentarne većine moraju da izađu iz sadašnje pat pozicije.
Pitanje je – kako?
Kako kaže ,,domaćin“ susreta Goran Danilović za Pobjedu, cilj sastanka 19. jula je ,,da se odagna dilema da li će se tražiti rekonstrukcija aktuelne Vlade ili da se bira nova“ i da iza tog zajedničkog rješenja stane 41 poslanik.
To je lakše reći, nego učiniti. Lider Ujedinjene Crne Gore biće u velikom problemu da obavi medijaciju između dva nepomirljiva politička tabora.
Demokratski front je, makar u javnim nastupima, eksplicitan – nema rekonstrukcije ,,ekspertske Vlade“, Krivokapić mora da ode, potrebno je da se sačini novi koalicioni sporazum i onda formira nova vlada od predstavnika političkih stranaka.
Ukoliko nema dogovora, kako je to rekao jedan od lidera DF-a Milan Knežević u razgovoru za TV A1, onda slijedi tehnička vlada sastavljena od svih parlamentarnih stranaka, koja bi trebalo da ,,sprovede popis, iščisti biračke spiskove i organizuje nove izbore“.
Pri tome, Knežević je, moguće vrlo svjesno, propustio da objasni: ako ne mogu napraviti dogovor sa ostatkom parlamentarne većine, a neće da ulaze u bilo kakav pakt sa DPS-om u parlamentu, kako će onda smijeniti Krivokapića i ko će glasati za formiranje tehničke vlade?
Nasuprot scenariju koji zagovara Demokratski front, njihovi ,,nevoljni saveznici“ -Demokrate, Ura i predstavnici nekih manjih stranaka – tvrde da mogu pristati samo na rekonstrukciju postojeće Vlade, odnosno nastavak premijerskog mandata Krivokapića, uz eventualnu izmjenu par ministara.
To je juče nedvosmisleno potvrdio i prvi čovjek Demokrata Aleksa Bečić, tvrdeći da Krivokapić ima njihovu podršku, ali i naglasio da je za rekonstrukciju Vlade.
“Ja i predstavnici Demokratske Crne Gore uvijek ćemo doprinositi pronalasku rješenja koji vode ka kompromisu”, kazao je Bečić nakon sastanka sa predsjednikom Interparlamentarne unije Duarteom Pačekom.
Predsjednik Demokrata, koji je bio na prvom, a izostao sa drugog sastanka, najavio je da će se pojaviti u poneđeljak u Skupštini. Nije, osim razbacivanja već viđenih političkih floskula, ponudio model za kompromis.
Kako će ,,ostatak većine“ sakupiti podršku 41 poslanika za rekonstrukciju Vlade premijera Krivokapića ukoliko Front ne želi izvršnu vlast na čijem je čelu Krivokapić, a Demokrate i Ura ne mogu da privole manjinske stranke na podršku, a pri tom ne žele bilo kakav dogovor sa DPS-om?
Ukoliko se suprotstavljene strane budu principijelno pridržavale vlastitih programskih stavova i izjava, sastanak u poneđeljak je već osuđen na neuspjeh.
No, problem sa predviđanjem raspleta krize vlasti krije se upravo u nedosljednosti i političkim lupinzima partija koje čine novu vlast u Crnoj Gori.
I dok se svi kunu da ,,neće skrenuti sa svog puta“, iza kulisa se ipak vode ,,pred-pregovori“. Naime, dio zapadnih saveznika vrlo je zainteresovan da Krivokapić ostane na mjestu premijera jer strahuju da bi smjena premijera potpuno destabilizovala političku i ekonomsku situaciju u Crnoj Gori.
Istovremeno, strani ,,savjetnici“ svjesni su da Vlada bez podrške većine u parlamentu nema budućnost, niti kapaciteta za bilo kakav reformski potez. Zato svakim danom nastavka krize premijer Krivokapić, kao ,,premijer bez parlamenta“ – gubi politički i lični kredibilitet u Crnoj Gori.
Sadašnji savez unutar nove vlasti – to posredno priznaju i u Briselu i u Londonu i Berlinu – nije ispunio očekivanja zapadnih saveznika i pokazao se nesposoban za ozbiljne promjene i demokratizaciju društva.
Mandić i ekipa iz Demokratskog fronta ne mogu da se povuku sa sadašnjih pozicija jer se plaše da će biti dodatno marginalizovani i da će im dodatno padati politički rejting. Ta politička grupacija bi možda i mogla da ,,proguta“ Krivokapićev opstanak na čelu izvršne vlasti, ali samo ako bi DF dobio ,,kontrolni paket“ – šest ministarskih pozicija i jedno potpredsjedničko mjesto
Zapad vidi Demokratski front kao glavni ,,remetilački“ faktor i rado bi ih vidjeli – van sadašnje nove vlasti. Problem je, međutim, što je Demokratski front najjači politički igrač unutar vlasti i što su sposobni da potpuno blokiraju svaki ozbiljniji potez izvršne vlasti ili izglasavanje zakona u parlamentu.
Zato se sada pokušava pronaći ,,nova pregovaračka strategija“. Prema informacijama Pobjede iz krugova bliskih Vladi, Demokratama i Uri, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je, zbog ličnih veza sa nekim liderima DF-a, određen da pokuša pregovarati o broju mjesta koje bi mogao zauzeti Front u rekonstruisanoj vladi.
Pod uslovom da podrže Krivokapićev opstanak kao premijera, Demokratski front bi mogao da očekuje jedno potpredsjedničko mjesto i poziciju ministra pravde. Istovremeno, špekuliše se da predstoji ,,usitnjavanje“ četvorostrukog ministarstva Vesne Bratić na tri resora od kojih bi kultura i sport pripali koaliciji Andrije Mandića i Milana Kneževića.
Ali, kako tvrde naši sagovornici, samo uz imperativ – da se u naredne dvije godine DF obaveže da odustane od smjene Krivokapića.
Ta računica je, ipak, samo – teorijska. U praksi, Demokratski front nema baš veliki manevarski prostor nakon teških riječi izgovorenih u parlamentu i van njega o Vladi Zdravka Krivokapića. I naročito nakon lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom, otvorena podrška članova Krivokapićeve Vlade Demokratama i Uri smanjila je političku snagu radikalno-klerikalnog DF.
To je slika koja možda prija Briselu, ali ne i liderima Fronta: dugoročno oni gube političku snagu, ukoliko ne usmjere politiku Vlade u skladu sa programskim opredjeljenjima Fronta, što podrazumijeva bliskost sa zvaničnom Srbijom i Moskvom, ali i revidiranje priznanja Kosova.
Osim toga, usvajanje Rezolucije o Srebrenici, uz glasove DPS-a i cjelokupne opozicije, za Front i njegove mentore u Beogradu je bio otvoreni, jak udarac strategiji vaspostavljanja ,,srpskog sveta“.
Prema informacijama Pobjede iz krugova bliskih Vladi, Demokratama i Uri, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je određen da pokuša pregovarati o broju mjesta koje bi mogao zauzeti Front u rekonstruisanoj vladi
Zato Mandić i ekipa ne mogu da se povuku sa sadašnjih pozicija jer se plaše da će biti dodatno marginalizovani i da će im dodatno padati politički rejting. Ta politička grupacija bi možda i mogla da ,,proguta“ Krivokapićev opstanak na čelu izvršne vlasti, ali samo ako bi DF dobio ,,kontrolni paket“ – šest ministarskih pozicija i jedno potpredsjedničko mjesto! Tada bi mogli da u potpunosti kontrolišu Vladu, Krivokapić bi bio lutka na koncu, a Demokratski front bi postao ključni igrač vlasti.
To bi, međutim, bilo pogubno za Bečićeve Demokrate i Abazovićevu Uru kojima bi, u slučaju takvog raspleta, Zapad odmah okrenuo leđa.
Preporučeno
Dakle: teško je očekivati, kada se sagledaju startne pozicije konstituenata nove vlasti, da bi mogao da se pronađe neki kompromis. Prije će biti da će se pregovori bez dogovora nastaviti i da nas čeka vruća politička jesen. U međuvremenu, Vlada će nastaviti da fingira ekonomske reforme, a parlamentarna većina da govori o principima dok dijele mjesta po dubini rođacima, prijateljima i partijskim saborcima.
