U Crnoj Gori, otvorene liste su godinama jedna od onih tema koje svi podržavaju – ali samo dok nijesu na vlasti. Dok su u opoziciji, partije ih zagovaraju kao ključni korak ka jačanju demokratije i vraćanju moći biračima. Ali čim pređu prag vlasti, njihova strastvena borba za demokratizaciju izbornog sistema iznenada se preusmjerava na druge frontove, poručuju iz CDT-a.

Reformatori, kako dodaju, preko noći postaju čuvari statusa quo, a preferencijalno glasanje od “rješenja za bolji sistem” postaje “složeno pitanje koje zahtijeva širi konsenzus”.  

Zašto se ovo dešava? Jednostavno – otvorene liste ruše monopole partijskih lidera i jačaju odgovornost poslanika prema građanima, što mnogim partijama ne ide u prilog. 

U nastavku CDT daje pregled ranijih izjava političkih partija o otvorenim listama, koje pružaju širu sliku o kontinuitetu, ali i o promjenama stavova, omogućavajući dublje razumijevanje trenutne debate i argumenata koji se danas iznose u javnosti.  

Političke partije i stavovi o otvorenim listama 

Demokratska partija socijalista (DPS): Otvoreni za razgovor, ali bez konkretnih poteza 

Demokratska partija socijalista, u vrijeme vršenja vlasti, temu otvorenih lista nije često otvarala. Kada su bili u pitanju konkretni slučajevi, poput onoga sa Stevanom Džakovićem u Budvi, DPS je tada odbio da podrži inicijativu nekadašnjeg poslanika Aleksandra Damjanovića koja se odnosila na otvorene liste. 

Iz DPS danas dolaze poruke da, otvorene liste nisu obaveza koju pred Crnu Goru postavljaju međunarodne institucije, već stvar unutrašnjeg dogovora.

Poslanik te stranke, Nikola Rakočević, nedavno je saopštio da su otvorene liste potrebne Crnoj Gori.

“Otvoreni smo za dijalog sa političkim partijama po ovom pitanju, sa stručnom javnošću, NVO sektorom na prvom mjestu” poručio je Rakočević uz podsjećanje da 2025. godine odbor ima obavezu da usvoji reformisano izborno zakonodavstvo. 

Građanski pokret URA: Dosljedna retorika, ali bez rezultata 

URA je je pitanje otvorenih lista uvrstila u svoja osnivačka načela. Predsjednik poslaničkog kluba GP URA, Miloš Konatar, podsjetio je da se ova partija već deset godina zalaže za izbornu reformu i uvođenje otvorenih lista. Ipak, iako je bila dio vlasti nakon 2020. godine, stranka Dritana Abazovića sa tada tri poslanika u parlamentu, nije često potencirala ovo pitanje.

Istina, nije bilo ni prilike, jer je Odbor za sveobuhvatnu reformu, ubrzo prestao sa radom.  Poslanica te stranke Ana Novaković Đurović potvrdila je da se njena stranka i danas, iz opozicionih klupa zalaže za uvođenje otvorenih lista. 

SD bi slušao struku

Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša kazao je da se o otvorenim listama priča uveliko, ali sa površinskog aspekta.  

“Kada budemo odlučivali da li da idemo u reforme treba da slušamo više struku”, poručio je Mugoša. 

On je naveo da u Crnoj Gori mora uvesti novi Zakon o izboru odbornika i poslanika . 

“Lično, više sam za otvaranje lista jer se mora uticati da se javnost više poistovjećuje sa pojedincima. Ne da stvaramo lik i djelo već da na taj način pomognemo građanima da se edukuju. Čini mi se da bi i nama poslanicima bilo lakše da imamo tu vrstu direktnije podrške od građana”, kazao je Mugoša.  

Pokret Evropa sad (PES): Podrška uz uslov političkog konsenzusa 

PES načelno podržava otvorene liste, tvrdeći da one povećavaju povjerenje građana u političke subjekte i njihove predstavnike. Međutim, njihova retorika ukazuje na već viđeni obrazac – insistiranje na političkom konsenzusu. Vasilije Čarapić iz PES-a otvoreno priznaje da ni u prošlom, ni u sadašnjem sazivu Skupštine nije postojala volja za otvorene liste, dodajući da partije gledaju na to kao prijetnju političkom monopolu. 

Zanimljivo je da Čarapić sugeriše referendum kao rješenje, što može biti još jedan način za odlaganje reformi, jer je organizacija referenduma u Crnoj Gori složen i dugotrajan proces. 

Demokratski front (DF): Podrška iz opozicije, iz vlasti ni “a” 

Još 2020. godine, DF je potpisao dokument podrške otvorenim listama i dostavio ga Skupštini. Međutim, kada su postali dio vlasti, utihnula su njihova glasna zalaganja za otvorene liste, što u slučaju ovog saveza i njegovih članica, više znači da je tema preferencijalnog glasanja prevashodno korištena kao sredstvo političkog pritiska dok su bili opozicija, nego kao stvarna reforma koju su željeli da sprovedu.  

Od stranačkog programa do argumenata protiv

Demokratska Crna Gora 2017. godine je u svom programu zacrtala otvorene izborne liste i preferencijalno glasanje. Tada su tvrdili da je cilj omogućiti građanima da direktno biraju svoje predstavnike. Ipak, iako su u nekoliko navrata podržali predloge zakona o izmjenama izbornog sistema iz opozicinonih klupa, u periodu kada  imaju uticaj u vlasti, nijesu predložili nikakve zakonodavne inicijative koje bi vodile ka realizaciji ovog cilja. 

Poslanik te stranke, Nikola Rovčanin, poput svojih kolega iz vlasti, danas traži argumente protiv uvođenja otvorenih lista.  

“Smatram da od otvorenih lista nema ništa bolje u onim društvima koja imaju nultu ili nisku stopu organizovanog kriminala i korupcije, ali isto tako smatram da nema ništa gore u društvima koja imaju povećanu stopu organizovanog kriminala i korupcije. Trenutno se Crna Gora bori sa ovim društvenim pošastima”, rekao je Rovčanin. 

Podrška otvorenim listama, dolazi iz još jedne članice vladajuće partije, Bošnjačke stranke. Ministar iz njenih redova Damir Gutić rekao je da se stranka kojoj pripada zalaže za uvođenje otvorenih lista.

Iz Force, članice albanskih partija tvrde da im je stav  o otvorenim listama “specifičan” jer se, kako tvrde, tim modelom ne rješava “problem neadekvatnog tretmana Albanaca u vidu političke borbe za predstavljanje Albanaca u Skupštini”.

Kao uspješne primjere implementacije ovog modela, Ilir Čapuni navodi Kosovo i Sloveniju.

“Na Kosovu se primjenjuje sistem otvorenih lista u kom građani, pored partije, izražavaju i svoju preferencu za kandidata. Kosovo osigurava zastupljenost Srba i drugih manje brojnih naroda garantovanim mandatima. Slično tome, u Sloveniji Nacionalna skupština garantuje predstavništvo manjina rezervišući dva mjesta posebno za italijansku i mađarsku manjinu kroz mehanizam posebnih izbornih jedinica. Njihovi predstavnici se biraju metodom borda i posjeduju apsolutno pravo veta u pitanjima koja se tiču njihovih zajednica”, objašnjava Čapuni.

Predstavnik Albanskog foruma Nikola Camaj saopštio je da podržava otvorene liste, ali da kao koalicija nisu još definisali stav o tome.

Iz Socijalističke narodne partije (SNP), takođe članice vlasti, tvrde da su za preferencijalno glasanje.

“Nemamo apsolutno ništa protiv da se uvedu otvorene liste i da budu dio izbornog ciklusa”, saopštio je poslanik SNP-a, Bogdan Božović. 

Podržavanje otvorenih lista iz opozicionih klupa, politička je taktika koja se ponavlja iz ciklusa u ciklus. Dok su van vlasti, partije koriste otvorene liste kao sredstvo političkog pritiska i populistički adut za osvajanje povjerenja građana. Kada osvoje moć, reforme odjednom postaju “složeno pitanje” koje zahtijeva “širi politički konsenzus” – što je politički eufemizam za status quo koji im omogućava da zadrže kontrolu  nad biračima, kažu iz CDT-a.

“Ovo nije samo pitanje izbornog sistema, već suštine crnogorske politike – partijske elite žele građane samo dok im trebaju glasovi, ali ne i kada bi im ti isti građani mogli ugroziti stečene pozicije. Strah od gubitka monopola nad političkom scenom jači je od želje za demokratizacijom, a otpor reformama postaje nepisano pravilo svih koji su jednom osjetili političku moć. 

Uz to, političari zaboravljaju činjenicu da otvorene liste podržava ubjedljiva većina građanki i građana, ali i više od dvije trećine poslanika u parlamentu. 

Šta još treba našim političarima da krenu u reformu?”, pitaju iz CDT-a?