Kako je naveo Zlatko Dizdarević bh.diplomata i novinar, koji se uključio putem video veze,  BiH se nalazi u jednoj bizarnoj situaciji – BiH ima ustavno ugrađene i legalizovane mehanizme za sve vrste opstrukcija i blokada, što, kako je naveo, vodi BiH u rasulo.

“Takve bizarne situacije su postale nomalnost a problemi su dovedeni do crvene tačke”, istakao je.

Spomenuo je borbu koja je vođena da se prvo zakažu izbori za 2.oktobar dok se sada vodi bitka da se obezbijede novčana sredstva, koja postoje, ali koja se blokiraju su kroz ugrađene mehanizme za opstrukcije koji su “legalni”.

“Pokazuje se, nažalost, nakon 30 godina da Dejton u institucinalnom i ustavnom smislu takav kakav je apsolutno ne funkcioniše. Stoga, mnoge od regionalnih tema nisu realne u ovom trenutku kao što je recimo Otvoreni Balkan”, naveo je on.

Dizdarević je naglasio da međunarodna zajednica samo gleda kako da sačuva status kvo. Ističe da je nedavno na jednom skupu sa predstavnicima EU konstatovano da je BiH napustilo million ljudi, na šta su mu  ljudi iz EU kazali: “Da, ljudi odlaze ali vam ostaju resursi”. Dizdarević je posebno istakao da se “Srbija i Hvatska ponašaju prema BiH kao prema prćiji”.

Nerzuk Ćurak, profesor na FPN u Sarajevu, kazao je da je volja za regionalnom saradnjom određenih društvenih institucija bolja nego što politika šalje poruke što, kazao je, daje nadu da nije sve izgubljeno. Kada je riječ o Otvorenom Balkanu, Ćurak se pita je li dobra ideja koja u startu ima “puno prijekora, nesporazuma, nerazumijevanja, nezadovoljstva”.

“Ono što me negdje zanima jeste snažna podrška SAD toj ideji Otvorenog Balkana koji bi uključivao sve zemlje Zapadnog Balkana“, kazao je Ćurak.

Da su, kaže, države same u sebi odlučile da budu dio tog procesa moglo bi se čitati kao pozitivna  stvar.

“Ali, američka podrška samoj partikularnoj ideji Otvorenog Balkana kao što je trenutna je nešto što zahtijeva neka nova i dublja čitanja. Da li se radi o američkoj naivnosti jer veliki imperijalni um vođen ekonomskim pragmatičnim rezonom nekada zna naprosto naivno tretirati neke stvari. Tako da je ta povezanost Albanije, Srbije i Sjeverne Makedonije uz rekao bih vrlo rezolutno odbijanje do sada Crne Gore da se u tako nešto uključi a BiH ima neku vrstu dihotmijskih pristupa prema Otvorenom Balkanu baca sjenu na ideju. To je više ideja zatvorenog Balkana, ideja zatvaranja regiona na jednu trijadu iz koje se mogu čitati razne implikacije od onih koje su objektivne a i one koje nisu”, naveo je.

Ćurak kaže da za Otvoreni Balkan koji bi uključio sve zemlje Zapadnog Balkana na putu prema EU ima smisla samo ako ta ideja o regionalnoj saradnji nije eufemizam za dalje odlaganje pristupa ovih zemalja EU.

Ćurak je iznio jedan predlog- da se Srbija obaveže deklaracijom kao ključni uzročnik ratova 1990.tih godina prošlog vijeka, kao zemlja sa najvećim mogućim grijehom modernog doba prema BiH, u kojoj bi vrlo jasno i rezolutno kazala – priznala suverenitet i teritorijalni integritet BiH;još  jednom reafirmisala Sarajevo kao glavni grad BiH; pozvala Banjaluku i RS da svoje stvari rješava u Sarajevu: da jasno poruči da nema nikakvih apsiracija da se RS tretira kao produženi dio Srbije; jasno naglasi da RS nije nikakav ratni dobitak Srbije; da se ekonomska sfera odvija na liniji Sarajevo -Beograd.

“U takvoj jednoj ambijentalnosti u kojoj bi se isključile sve mogućnosti novih vidova srpskog nacionalizma spram BiH onda bi Otvoreni Balkan zbog potencijanih ekonomskih benefita imao smisla”, kazao je on.

Zoran Pusić, kopredsjednik Igmanske inicijative za Hrvatsku, kazao je da je perspektiva regionalne saradnje bila bolja ranije nego danas.

“Danas vidimo da sve ono od čega smo se kroz godine odmicali se vraća”, naveo je on.

Ruski rat u Ukrajini, naglasio je Pusić, je velika prijetnja i za region o čemu upozorava i veći dio svijeta. Naveo je da spram BiH iz Srbije i Hrvatske vlada liliputanski imperijalizam kao da nikada Dejton nisu ni pročitali.

“To sve škodi svima u BiH, naročito hrvatskom narodu u BiH, koji tamo nisu nikakva manjina već ljudi koji tamo oduvjek žive”, ističe.

Saradnja danas je lošija nego prije naročito u oblasti pravosuđa gdje i jedna i druga politika pokazuju da im nije stalo do žrtava.

Svoje izlaganje Pusić je završio citatom, “možda naši snovi vrijede tek onda kada sa nama osijede”.

Branislav Radulović, kopredsjednik Igmanske inicijative za Crnu Goru, naveo je da oko Otvorenog Balkana postoje brojne nepoznanice te da bi takva jedna inicijativa za Crnu Goru značila usaglašavanje unazad imajući u vidu da je Crna Gora najviše odmakla od svih zemalja regiona u procesu evrointegracija.

“Mi svi imamo Berlinski proces i CEFTA i zašto odsutajemo od autoputa i skrećemo nekom sporednom ulicom”, upitao je Radulović.

„Da se razumijemo, šest premijera potpisalo je Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište. Tačka. Postavlja se  pitanje zašto Makedonija traži pravnu analizu, zašto je odgodila ratifikaciju, zašto Albanija traži prelazni period. Vjerovatno imaju problem. Zašto? Zato što trebaju da odgovore na tri pitanja – politički, ekonomski i bezbednosni faktor“, istakao je on.

Apsolutno, kazao je, nijednog trenutka nije sporno da ekonomski razlozi regionalne saradnje budu ostvareni, ali i kroz Berlinski process i CEFTA.

“Drugi bezbjednosni – „kako Crna Gora u ovom trenutku može potpisati jedan takav dokument kada  Srbija jača svoje oružane snage uvozom kineskog naoružanja dok je CG je članica NATO“. Ili, kako na političkoj ravni voditi zajedničku bezbjednosnu politiku kada pojedine države recimo nemaju dilemu da je u Ukrajini agresija dok druge države vode tajne ili javne razgovore sa Vladimirom Putinom. Da se na zavaravamo mi se odista razlikujemo i podržavam Vehida Šehića, kopredsjednika Igmanske inicijative za BiH, koji kaže dajte ljudi da prestanemo da pričamo o pomirenju hajde da govorimo o problemima, uzrocima i posledicama i rješavanju tih objektivnih problema jer u periodu kada smo mi bili za regionalnu saradnju neko je bio glasnogovornik Slobodana Miloševića ili Vojislava Šešelja za otvorenu agresiju prema BiH i Hrvatskoj. Tako da više nego otvorenu rezervu imamo prema paktu Vučić –Rama iz jednog razloga što mi imamo jasnu evropsku agendu koja  se zove Berlinski poces“, istakao je Radulović.

Šta znači, upitao je Radulović, federacija identifikacija dokumenata i kako to uspostaviti.

“To je jedan od elemenata Otvorenog Balkana i volio bih bilo kog aktera koji se imalo razumije da nam objasni“, kazao je.

Što se tiče nas, 50 odsto država šestorke to ne podržava a od članica Igmanske inicijative čak ¾.

“Ono što bi trebao biti zajednički cilj do 2025. jeste sačuvati objektivno svoju evropsku agendu ma koliko god ona nakon toliko godina iščkivanja bila u ovom trenutku floskula, a i u ovom trenutku se primarno moramo držati te osnovne magistrale a to je potreba da svaka od država bude članica EU“, ističe.

Radulović naglašava da bi u slučaju Crne Gore Otvoreni Balkan bio usaglašavanje unazad, da li je to skrivena agenda treba biti vizionar pa procijeniti. Inicijativa, naglasio je, nema otvorenu podršku u Crnoj Gori gdje je to postalo dnevno politički sadržaj i u zavisnosti od potrebe svaki od političkih subjekata toj temi daje veći ili manji značaj.

“Sve to liči na potpisivanje Temeljnog ugovora koga u vladi Crne Gore i nema a svi o njemu raspravljaju. Otvoreni Balkan, rekao bih, je set otvorenih pitanja. Da li nam to treba nije na meni da tumačim ali mislim da se radio o jednom hibridu, supstratu bez konkretnih rezultata“, ističe Radulović.

Vehid Šehić, kopredsjednik Igmanske inicijative za BiH kazao je da, vođen isustvom, najviše vjeruje regionalnim inicijativama koje dolaze iznutra.

„Vrlo često nas stranci uče kako nas trebaju sastaviti da mi razgovaramo“, kazao je on.

Podsjetio je da su 1994/1995 u Tuzli bile tri velike konferencije jedna sa 700 učesnika gdje je bilo 200 antiratnih aktivista iz čitave bivše Jugoslavije, iz Evrope a još uvijek je trajao rat.

“Tuzla je bila jedino mjesto gdje smo se mogli sastajati unutar bivše Jugoslavije, što je bilo značajno. Dio ideje koji se pretočio u Igmansku inicijativu nisu bile motivisane projektima, materijalnim koristima nego željom da se dopinese drugačijem načinu života na ovim prostorima i zato je za mene Igmanska inicijativa jako bitna. I 1998. se bile ideje o zajedničkom ekonomskom prostoru, zajedničkom tržištu radne snage pa čak i nekakvoj ograničenoj bescarinskoj uniji. Zašto stranci spočitavaju neku vrstu pomirenja. Zašto stalno od političlara čujemo, mi moramo raditi na pomirenju Bošnjaka, Hrvata, Srba. Pa ti narodi se nisu ni svađali. Daleko su bolji odnosi među običnim ljudima nego političarima. To je opasno i od strane mnogih unutar naših prostora posebno međunarodne zajednice što odgovornost žele da svale na leđa naroda. A oni nisu odgovorni nego su i politike natjerale da učestvuju u nečem što je rezultatiralo najtežim zločinima, genocidom“, navodi.

Istakao je da je protiv bilo kakvog ubrzanog ulaska ovih država u EU jer ubrzanost nikome nije dobro donijela dok to ne sazri u svakom društvu.

“Naši političari su licemjeri i neiskreni. Podržali smo hrvatsko članstvo u EU,  ii kada se vratimo na vrijeme kada su ispunjavali sve uslove hrvatska država je bila sasvim drugačija. Onog trenutka kada su postali ravnopravna članica imamo ponovno oživljavanje onog što je u jednom trenutku bilo zabranjeno, u BiH je to puta tri. Ni Briselu više ne vjerujem, najviše bih želio da imamo saradnju iz Beograda, Zagreba, Podgorice, da bude najveći prijatelji, a od međunarodne zajednice vjerujem Vašingtonu, Berlinu i Velikoj Britaniji“, zaključio je Šehić.