U zapošljavanju prednjači Klinički centar Crne Gore u koji je od kraja 2020. godine do danas primljeno gotovo 500 novih radnika. Agencija za spriječavanje korupcije je konstatovala da je samo u periodu od raspisivanja predsjedničkih izbora, dr Ljiljana Radulović zaposlila 60 novih radnika što, svakako, povlači krivičnu odgovornost.

Odmah iza Kliničkog centra je Dom zdravlja Podgorica koji je za dvije i po godine „bogatiji“ za oko 200 novozaposlenih. Ističe se i Dom zdravlja Ulcinj u kome je broj novozaposlenih veći za trećinu u odnosu na 2020. godinu, Opšta bolnica Berane koja je u svoje redove primila 75 novih radnika, dok je u Domu zdravlja Berane njih 40 dobilo ugovor o radu.

Slična je situacija u Specijalnoj bolnici Dobrota sa 50 novozaposlenih. Kada se sve ovo ima u vidu, postavlja se logično pitanje koga su to primali u radni odnos ako je 77 ljekara na Birou rada? Još je značajnije pitanje zašto nijesu primili ljekare sa biroa, rizikujući da ovaj dragocjeni kadar odluči da nastavi karijeru u nekoj od zemalja Zapadne Evrope i bude zauvijek izgubljen za Crnu Goru koja ih je dugotrajno školovala?

NIKO NE ŽURI SA STRATEGIJOM RAZVOJA ZDRAVSTVA

Odgovor na ova i mnoga druga pitanja leži, prije svega, u nedostatku strateškog dokumenta koji definiše pravce razvoja zdravstvenog sistema. Strategija razvoja zdravstva za period do kraja 2020. godine je davno istekla, ali niko od donosilaca odluka u zdravstvenom sistemu ne žuri sa donošenjem novog dokumenta.

Strategija razvoja zdravstva za određeni period je prilično rigidan dokument koji definiše pravce razvoja zdravstvenog sistema u svim kategorijama: u pogledu razvoja prostornih kapaciteta, uvođenja novih zdravstvenih tehnologija koje prati nabavka odgovarajuće opreme, kadar koji u stopu prati razvojne planove uz strogo definisan odnos medicinskog i nemedicinskog kadra. Sastavni dio dokumenta je i akcioni plan koji određuje dinamiku realizacije propisanih aktivnosti i ne pruža mogućnosti za kreativna tumačenja.

Upravo u takvom ustrojstvu funkcionisanja van okvira planskog usmjeravanja aktivnosti uživa aktuelna vlast, koristeći institucionalni vakuum i neograničenu slobodu donošenja ad hoc odluka.

Tipičan primjer je nabavka skupocjene angiosale za Opštu bolnicu Berane. Reći ćete da Beranama zaista treba angio sala, ali će po njoj napadati debeli sloj prašine dok se obuči značajan broj ljekara i tehničara koji treba da je upotrebljava i pacijente drži u bezbjednoj zoni pružanja zdravstvenih usluga.

Drugi primjer je pokušaj vraćanja stomatološke dječje zaštite u škole i domove zdravlja. Niko ne kaže da to nije potrebno, ali sasvim izvjesno niko nije napravio analizu koliko je sredstava potrebno da se ova grana ponovo oživi (mnogo!), koliko stomatologa će raditi u javnom zdravstvu kada im je mnogo primamljivije da rade u privatnim stomatološkim ustanovama.

PACIJENTI NE DOBIJAJU NAJAVLJENO, VEĆ GUBE I ONO ŠTO SU IMALI

I umjesto realizacije najavljenog povratka stomatologa u škole, imamo nepotpisivanje ugovora sa privatnim zdravstvenim ustanovama za pružanje stomatoloških usluga mlađima od 18 godina i trudnicama. Dakle, pacijenti ne dobijaju ono što je najavljeno, već gube i ono što su već imali. Već viđeno u situaciji kada je ugašen Montenegroairlines, a sada se aplauzom dočekuje povećanje broja linija AirSrbije i dolazak većeg broja lowcost kompanija u Crnu Goru!

Kada neko „usisa“ u zdravstveni sistem 1500 ljudi, očekuje se da dođe do njegovog efikasnijeg funkcionisanja, da dođe do smanjenja listi čekanja za specijalističke preglede, do uvođenja novih procedura liječenja. Kako do toga nije došlo, već su naprotiv liste čekanja nikada duže, a nezadovoljstvo pacijenata pruženim usluganma izrazito nisko, jasno je da je u radni odnos priman kadar koji nije medicinske struke, uglavnom sa srednjim i nižim obrazovanjem.

Na taj način je, poštujući isključivo odluke političkih elita na vlasti za besomučnim zapošljavanjem partijskog kadra, odnos medicinskog prema nemedicinskom kadru trajno narušen u korist ovih drugih. Važna je napomena da je to jedan od krucijalnih pokazatelja efikasnosti zdravstvenog sistema.

Da bude jasnije, u radni proces su primani uglavnom vozači, higijeničarke, radnici obezbjeđenja, pomoćni radnici u kuhinjama i na drugim mjestima uz gotovo svakodnevnu izmjenu sistematizacija radnih mjesta kreirajući potrebe zdravstvenog sistema prema ličnim osobinama i ambicijama pojedinaca. Zato su na birou ostali nezaposleni ljekari koji nedostaju u svakom segmentu zdravstvenog sistema.

KADRIRANJE JELENE BOROVINIĆ BOJOVIĆ

Rodonačelnica destruktivne kadrovske politike u zdravstvu je svakako Jelena Borovinić Bojović. Odabir visokorukovodnog kadra u Ministarstvu zdravlja govori najbolje o njenoj rukovodnoj nezrelosti. Za direktora Direktorata za biomedicinu i transplantacije, imenovan je dr Dejan Pavličić, ortoped iz Nikšića, sa zavidnim refefencama iz oblasti karatea, ali bez i jednog dana provedenog na svom radnom mjestu u Ministarstvu zdravlja.

Stoga neka ne čudi širu javnost zašto je u potpunosti zaustavljen transplantacioni program.

Flagrantan primjer nebrige o zadravstvenom sistemu bivše ministarke zdravlja je imenovanje stomatologa koji nikada nije radio u javnom zdravstvu na mjesto direktora Direktorata za javno zdravlje.

Lični odabir bivše ministarke zdravlja je bio i da joj konsultantkinja za velike novce i pravna pitanja bude penzionisana pravnica Ministarstva zdravlja, Senka Klikovac, koja je zračila i mračila u Ministarstvu zdravlja i mimo konsultantskog ugovora, između ostalog, uručujući rješenja o razrješenju velikom broju direktora zdravstvenih ustanova.

Čuvena su njena tumačenja da je akt o sistematizaciji neobavezujuća forma u postupku imenovanja, kada je suprotno istom imenovan direktor Instituta za javno zdravlje koji u trenutku imenovanja nije ispunjavao uslov da bude na čelu te ustanove.

Da su išta znale, i jedan i druga, nikada ne bi u vrijeme vanrednog stanja u zdravstvenom sistemu vršile sječu kadrova sa iskustvom i postavljale neznavene, bez iskustva, bez sposobnosti za donošenje važnih odluka.

Preporuke ozbiljnih menadžera u zdravstvenom sistemu kažu da se u jeku epidemije, ili nekog drugog zanačajnog zdravstvenog zbivanja, ne mijenja rukovodna struktura zbog mogućih negativnih efekata na sistem koji je već ranjen. Stoga neka ne čudi metež koji je nastao u čitavom zdravstvenom sistemu kada su iz njega preko noći nestali ozbiljni profesionalci.

Nošena istom negativnom energijom, bivša ministarka zdravlja je u par dana nakon stupanja na dužnost smijenila sve predsjednike nacionalnih komisija u zdravstvu. Svoju ćudljivost je iskazala i prilikom formiranja novog Upravnog odbora Kliničkog centra Crne Gore, u čijem sastavu je obavezno jedan predstavnik Zajednice opština, a čiji predlog nije uvažila.

Agencija za suzbijanje korupcije je dala nalog bivšoj ministarki Jeleni Borovinić Bojović da ispravi nepravilnosti u postupku imenovanja članova Odbora direktora Kliničkog centra Crne Gore, što nikada nije realizovano. U Upravni odbor je, ipak, bez trunke zazora, predložila svoga kuma, dr Jovanovića. Kao predstavnika zaposlenih u Kliničkom centru Crne Gore, imenovala je ljekara koji ne radi u toj ustanovi već na jednom od kruzera. Možda radi na istom kruzeru na kome je radio i dr Predrag Bajić dok je „bolovao“, a sada se nalazi na čelu Upravnog odbora Kliničkog centra Crne Gore.

Opisanim postupcima je bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović zloupotrijebila položaj vršeći nedozvoljeni uticaj putem koga je uspjela da na nezakonit način u Odbor direktora Kliničkog centra Crne Gore nametne osobe od ličnog povjerenja i iste političke pripadnosti.

Slično se desilo i sa formiranjem novog Odbora direktora Doma zdravlja Podgorica, kada je bivša ministarka predložila ljekara, dr Igora Ljuticu, koji je studirao 15 godina, završio Medicinski fakultet sa prosječnom ocjenom 6,79, i trenutku imenovanja se nalazio na pripravničkom stažu, te dakle nikako nije mogao biti član Odbora direktora u ime zaposlenih u Domu zdravlja Podgorica zato što sa ovom ustanovom nema zaključen ugovor o radu. Ali je podatak da je Predsjednik komisije za zdravstvo URA-e vjerovatno sve prethodno anulirao.

Bahatog kadriranja nijesu ostala pošteđena ni direktorska mjesta brojnih zdravstvenih ustanova. Imenovani su ljekari bez dana radnog staža (DZ Cetinje), specijalizanti (DZ Budva), a ostvareni pregaoci su postali žrtve nezapamćene torture zbog političke (ne)pripadnosti. Čak i oni direktori bez bilo kakvog partijskog obilježja kakav je dr Vlado Popović, direktor risanske bolnice, našli su se na udaru razjarene bivše ministarke Jelene Borovinić Bojović. Trebalo je, po njenoj zamisli, zadovoljiti apetite rođenog brata, ortopeda, ili brata od strica, neurohirurga, i postaviti ga za direktora ove ustanove. Na sreću, narod je rekao svoje i ova smjena je spriječena.

U MANDATU BOROVINIĆ BOJOVIĆ SAMO 44 SPECIJALIZACIJE

Koliko je bivša ministarka vodila računa o ljekarima na specijalizaciji govori podatak da su njenom mandatu dodijeljene svega 44 specijalizacije, ali su učinjeni i opasni presedani preuzimanja specijalizanata iz privatnih zdravstvenih ustanova u Klinički centar Crne Gore, što je u suprotnosti sa zakonom. To u praksi znači da kada imate lošu prosječnu ocjenu tokom studiranja i ako ste dugo studirali, šanse da dobijete željenu specijalizaciju su male.

Onda se dogovorite za privatnom zdravstvenom ustanovom da raspiše specijalizaciju koju želite, finansirate je godinu-dvije i pređete ni manje, ni više nego u Klinički centar Crne Gore, baš na Kliniku za dermatovenerologiju (gdje su, gle čuda, po sistematizaciji sva mjesta popunjena) uz amin ministarke zdravlja. Pri tome imate prosječnu ocjenu tokom studija 7,16 i ocjenu iz dermatovenerologije 6, ali ste kćerka bivšeg državnog sekretara u Ministarstvu zdravlja, Velja Čađenovića. Ili, preuzmete kćerku svoga aktiviste iz Tivta sa volonterske specijalizacije iz Beograda u Opštu bolnicu Kotor. Bez konkursa. To je samo par ličnih priloga bivše nove rukovodne garniture nultoj toleranciji na korupciju, nepotizam i nepoštovanje zakona na koje se ministarka deklarativno stalno pozivala.

Podsjećamo, samo je 25. juna 2016. godine raspisan konkurs za 56 specijalizanata u mandatu Prof. dr Ranka Lazovića na čelu Kliničkog centra Crne Gore. U mandatu Zorice Kovačević dodijeljeno je preko 100 specijalizacija. U periodu od 2017.-2020. dodijeljene 293 specijalizacije i 61 uža specijalizacija za čitav crnogorski zdravstveni sistem, od čega najviše za Klinički centar Crne Gore. Posebno se vodilo računa da što više ljekara dobije specijalizacije na sjeveru Crne Gore. Koliko je ta aktivnost obesmišljena, najbolje se vidi na primjeru da su dvije doktorke koje su završile specijalizaciju za potrebe neonatologije u Bijelom Polju, čija je važnost posebno došla do izražaja nakon infekcije pet beba i smrti jedne od njih, prije godinu dana primljene u Klinički centar Crne Gore za potrebe odjeljenja za neonatologiju, ostavljajući ponovo djecu rođenu u Bijelom Polju bez nadzora neonatologa.

PENZIONISANA DOKTORICA SA 80 GODINA I DALJE RADI

Kao ekskluzivni primjer loše kadrovske politike treba pomenuti da na tom istom odjeljenju neonatologije Kliničkog centra Crne Gore rade dvije penzionisane ljekarke od kojih jedna uskoro puni 80 godina. Ovo je posebno ohrabrujući podatak za 77 ljekara koji na Birou rada čekaju angažman, a Klinički centar daje prednost penzionerima.

Toliko o mudrom vođenju kadrovske politike u zdravstvu.

ŠĆEKIĆ KONTROLIŠE SLOBODNO VRIJEME LJEKARA

Novi ministar zdravlja Dragoslav Šćekić, očekivano, nije unio pozitivne novine u funkcionisanje zdravstvenog sistema. Smjenjivao je one koje je postavila Jelena Borovinić Bojović, selektovano, te su loše zamijenili gori. Još je novi ministar “isukao mač” iznad glava ljekara u namjeri da kontroliše njihov rad u slobodno vrijeme.

To je orah o koji će slomiti zube i skrušeno povući izmjene zakona o Zdravstvenoj zaštiti na tobožnju doradu. Spasilo ga je raspuštanje Skupštine od dalje blamaže. Iako nije ljekar, uklopio se potpuno u sistem neplanskog, stihijnog rada, oslonjen u najvećem dijelu na medicinski kadar u Ministarstvu zdravlja skromnog vizionarskog kapaciteta stečenog u Domu zdravlja Mojkovac.

Osvetoljubivost, prkošenje zdravom razumu i ogromna količina nepoznavanja zdravstvenog sistema i neznanja, učinila je da se nosioci zdravstvenih vlasti ponašaju kao djeca koja pojedu kinder jaje i sa oduševljenjem amatera ugledaju igračku u njenom centru, a ne umiju da tumače uputstvo o njenom sastavljanju.

Kada se sve uzme u obzir, učinak bivše i sadašnjeg ministra zdravlja, možda ipak treba tumačiti u okviru neke tajne agende po kojoj sve treba uništiti, pokvariti, obesmisliti, učiniti neupotrebljivim. Previše je loših poteza čak i kada dolaze od naturščika i diletanata da bi se pripisale slučajnosti.

Šta god da je u pitanju, posljedice će neminovno snositi pacijenti.