Video
Značajan balast je ostavila prethodna vlast, ali nova pokazuje da se ne snalazi u procesu upravljanja državom. Manjak znanja i sposobnosti je nešto što se vremenom da ispraviti ako ima volje – dakle tu ne treba biti strog, ali je odsustvo priznanja te činjenice i introspekcije ozbiljan problem.
Uz sve to, prisvajanje negativnih praksi prethodne vlasti velikom brzinom je za ozbiljnu zabrinutost. Jer dok imate negativan fenomen koji se doživljava kao nepoželjan, tada je to jedna briga, ali kada ga nova postavka usvoji i počne braniti kao nužnost – on se tada etablira kao društveni model u funkcionisanju, ali i u ponašanju. Primjera je mnogo, od partijskog zapošljavanja, pa sve do selektivne primjene propisa u odnosu na to da li se oni primjenjuju na nekog ko ima moć ili ne. Valja biti korektan i reći da novu vlast ne opterećuju dokazani slučajevi visoke korupcije.
Ono na što ne treba trošiti riječi je reforma pravosuđa u širem smislu. Odsustvo temeljen reforme i njeno žrtvovanje u političkoj borbi nas dovodi do suštinske ocjena da je pravosudni sistem bez ukupnog napretka.
Posebno je upečatljiv procjep između premijerovih očekivanja da ćemo 2024. postati članica i stanja u pregovoračkom procesu koje se čita iz Izvještaja. Za mnoge stvari nije trebalo ni mnogo vremena ni novca, ali zbog ostrašćenosti i sindroma „istorijskih ličnosti“ one nisu pokrenute. Dakle, otvorenost za sugestije izostaje, transaprentnost je na niskom nivou, a model komunikacije sa posebno stručnom javnosti je nešto na čemu ovaj sastav Vlade ozbiljno mora da poradi – to se mora konstatovati doslovno za svaki resor. Ako žele da ispravljaju ne samo greške prethodne vlasti, već i one koje su oni sami produkovali, onda to urgentno moraju mijenjati.
Preporučeno
Vlast nije pokrenula unutrašnji dijalog, zatvorila se za ideje bilo koga ko nije u novom rukovodstvu, na mnogim poljima je pokazala kombinaciju populističkog, demagoškog i improvizatorskog pristupa. Ujedno veoma je oštra prema kritičarima, ne razumijevaći da je društvena dinamika i polemika nužna da bi se išlo naprijed. U najkraćem, ako novi funkcioneri ne naprave promjenu načina djelovanja, biće na putu da potroše istinsku istorijsku priliku da u doglednom periodu na temeljima vladavine prava gradimo harmoničnu i prosperitetnu zajednicu. Izvještaj Evropske komisije valja razumijevati u tom kontekstu.
