On smatra da su zahtjevi studenata koji se odnose na podnošenje odgovornosti i vraćanje značaja građanskog obrazovanja, na mjestu. Ipak bi, ocjenjuje Perić, za temu oružja trebalo sprovesti širu debatu koja uključuje ljude različitih stručnih i životnih profilacija kako bi sistemski odgovor u sprječavanju zločina bio sveobuhvatan i održiv.
“U tom dijelu prepoznajem dobru namjeru, ali o tom kako da ona bude sprovedena valja dodatno promisliti”, kaže Perić.STANDARD: Koji su najveći izazovi za studente?
PERIĆ: Inače, veliki izazov za organizatore protesta su očigledne namjere istaknuti korisnika privilegija svih vrsta prethodne vlasti da simbolički ili na drugi način preuzmu događaje. Studenti su se u nekoliko navrata adekvatno ogradili od njih, ali će tu trebati napora, jer političke oligarhije ne prezaju od bilo kojeg obesmišljavanja i najplementijih ideja, samo da bi oni zgrabili neku političku korist.
Sa druge strane, retorika vlasti koja tvrdi da proteste organizuju kriminalci, plaćenici i ljudi koji su u zatvoru je aposlutno neprihvatljiva i retrogradna. Ona ne samo da nije postigla cilj koje je rukovodstvo željelo, već je mobilisala ljude da dođu na skup. Vlastodršci očito ne razumiju da su oni tu zbog građana, a ne obratno. Očigledno da ovu lekciju mora prolaziti svaka vlast.
Dakle to su izazovi koji je pred studentima u ovim protestima i s obzirom da su s pravom tražili od političara da se ne miješaju – ovdje ću se zaustaviti.
Svaka vlast mora prolaziti kroz istu lekciju – da su tu zbog građana, a ne obratno
STANDARD: Da li pokušaji politizacije i povezivanja sa kriminalnim strukturama vlast želi da otupi oštricu protesta i umanji njihov značaj?
PERIĆ: Vjerujem da su napadi vlasti zapravo izazvale kontraefekat i da su građani osjetili potrebu da se solidarišu sa studentima. No, ponavljam, aktivnu im štetu iz uskoličnih i uskopolitičkih motiva mogu nanijeti oni koji su bili pobjednici svih tranzicija, koji su i stvarali ovakav ukupan ambijent.
Ukoliko između ovog čekića i nakovnja oni uspiju da izbruse svoju ideju i način djelovanja, eto događaja koji mogu biti na korist zajednice. Ta odgovornost je prevelika, ali u konačnom mi kao društvo po pravilu ne rješavamo probleme već ih ostavljamo narednim generacijama.
STANDARD: Da li mislite da su nakon januarskih događaja na Cetinju najmanje što je trebalo uraditi podnijeti ostavke ?
PERIĆ: Nisam čuo da neko optužuje čelnike bezbjednosnog sistema da su oni željeli da se dogodi taj zločin, ali ljudi koji su političke figure bi trebalo da učine sve što mogu da se uspostavi povjerene u taj isti bezbjednosni sistem. Potez u tom pravcu bi bilo podnošenje ostavki a što bi bilo blagotvorno i za političku scenu jer bi se počeo konačno promovisati model odgovornosti. U konačnom, čak i ako neko strahuje za svoju političku karijeru, ostavka u ovom slučaju ne bi bila njen kraj, već moguće impuls koji bi pokazao da žele mijenjati doživljaj i sporovođenje politike. Ako je suditi po njihovim izjavama, to nije realno očekivati, ali ako oni ne žele ili misle da im nije na korist podnošenje odgovornosi, onda ih na to građani, u formama koje smatraju prikladnim, trebaju podsjećati, jer je to na opštu korist. I ne samo u ovoj situaciji, već bi neprestano trebalo insistirati da kada neko, iz subjektivnih ili objektivnih razloga, ne upravlja valjano sistemom za to podnosi odgovornost. Tako bi se cio sistem postepeno popravljao, a oni koji ga vode bi u budućnosti radili sa više pažnje i promišljenosti.
Blokada Skupštine je posljedica prakse da imamo “naše” i “njihove” sudije
STANDARD: Kako ocjenjujete borbu opozicije u Skupštini CG i blokadu zbog preuzimanja nadležnosti Ustavnog suda od strane Skupštine Crne Gore?
PERIĆ: Cijela priča nije započela nesagalasjem u Ustavnom sudu o nekom zakonskom rješenju koje može narušiti opšti interes, već oko ličnog prava sudija. Potom se nastavilo kaubojštinom u Skupštini i sada imamo to što imamo. Sve to je samo posljedica pristanka da se nastavi sa praksom da imamo „naše“ i „njihove“ sudije. Da su birani ljudi isključivo po principima integriteta i kompetencija, izvjesno ne bismo došli u ovu situaciju.
Inače, blokada rada Skupštine, na koju poslanici imaju pravo, može biti kontraproduktivna jer vlast već za sebe želi makar medijsku poziciju kako je ona tolerantna i razumna, a zapravo kupuje vrijeme i gradi pretpostavku da u budućnosti optuži opoziciju za bilo kakav problem koji može nastati u javnim finansijama – koje su preopterećene bez obzira na to kada se budžet usvoji. Ukoliko bi građani osjetili bilo kakve negativne posljedice u tom smislu, oni svakako neće imati mnogo razumijevanja za to i tada ostaje priča ko bi bio kriv za to.
Sve rečeno potvrđuje tezu da ova i ovakva vlast ne radi u opštem interesu, a da je ova i ovakva opozicija ne može smijeniti. To je pat pozicija u kojoj samo novom političkom vrijednošću koja bi poremetila ovu igru, sinhronizovanu ili ne, i koja bi mogla stvari pomjerati u pravcu makar funkcionalnijeg sistema.
STANDARD: Budžet nije usvojen i neizvjesno je kad će to biti moguće. Iz Evrope preko Marte Kos poručuju da vlast i opozicija treba da se obavežu da će poštovati odluke Venecijanske komisije a da zauzvrat opozicija vrati funkcionalnost Skupštini CG. Kakvo je Vaše mišljenje o ovome?
PERIĆ: Nije sporno čuti bilo čiji stav, naravno, ni Venecijanske komisije, ali samo da razumijemo kako to nekom sa strane može zvučati: da je nastala kriza zbog tumačenja po kojem zakonu sutkinja treba ići u penziju, da sam Ustavni sud nije imao saglasje u vezi sa ovom temom, a da je potom Skupština svojim djelovanjem produbljuje ovo nesaglasje i na kraju nam treba neko sa strane, ko bi za recimo mjesec ili dva po hitnoj proceduri dao mišljenje kako bismo mi usvojili državni budžet. Eto baš tu su nas doveli dilovi poltičkih korporacija – javni i skriveni.
STANDARD: Izbori sve više gube smisao jer je u slučajevima Šavnika, Andrijevice pa sada Budve ustanovljena nova praksa i novi zakon – zakon sile i anarhije. Vaš komentar?
PERIĆ: Logikom onog što se desilo u Budvi, sjutra bi u državnom parlamentu nakon nekih izbora ova vlast mogla imati recimo 30 poslanika, ali bi isto tako mogla poslati svoje aktiviste u plenarnu salu kako bi spriječili da se izabere Vlada za koju postoji većina.
Ko sa kim pravi dogovor u Budvi – njegova je stvar, ne ulazim u to, ali kada glasovi odbornika koji su osvojeni na izborima ne vrijede, onda to više nije demokratija čak ni u njenim naznakama, to je želja stvaranja nove oligarhije koja će vladati bez obzira na rezultate na izborima. Uz to, sve je opravdanija teza da novo rukovodstvo ne bi lako predalo vlast, bez obzira na rezultate izbora i više uopšte nije nemoguće zamisliti da bi tu bili spremni da idu prilično daleko.
Stav o (ne)ustavnosti imenovanja Mujovića nakon mišljenja pravnog tima Preokreta
STANDARD: Mujović je neustavno na čelu Glavnog grada jer mu nije konstatovana ostavka u Skupštini CG. Da li će Preokret inicirati priču o tome?
PERIĆ: Zakon o spječavanju korupcije kaže da javni funkcioner koji u toku vršenja javne funkcije prihvati da obavlja drugu dužnost, dužan je da, u roku od 30 dana od početka vršenja druge funkcije, odnosno dužnosti, podnese ostavku na javnu funkciju. Pratićemo svakako tu situaciju i njen razvoj.
Mi smo imali dvije prve sjednice Skupštine Glavnog grada, pa nas ni druge situacije posebno ne iznenađuju. U odnosu na njih ćemo reagovati u skladu sa onim što bude stav našeg pravnog tima.
STANDARD: Premijer poziva građane na proteste. U FB objavi ste ironično objasnili ovaj pardoks pa Vas molimo da to isto uraditi i u ovom razgovoru?
PERIĆ: Premijer treba da učni ono što može krovnom i konkretnom politikom, a građani su tu da koriguju njegove, odnosno odluke Vlade i njihove posljedice.
Predstavnici ove Vlade su govorili o robnim rezervama, ideja je inače preuzeta od Preokreta ali nije dosljedno ni razrađena a kamoli sprovedena, njena tijela su mogla imati aktivniju kontrolu i komunikaciju sa veletrgovinama, mogli su prilagođavati zakonodavstvo, mijenjati poreske stope u određenim situacijama… Umjesto svega toga, ta ista Vlada računa na povećanu naplatu PDV-a kako bi brže I lakše punila državni budžet koji je preopteretila dugoročno neodrživim javnim finansijama. Dakle, ova vlast je generator problema u odnosu na koji građani reaguju. I šta radi onda premijer – pozdravlja proteste građana koji se bore protiv posljedica njegove politike, odnosno njegovog činjenja ili nečinjenja. Tako se stvari zapravo obesmišljavaju i pronalaze modeli kako bi se izbjegla odgovornost u odnosu na rad vlasti. Potreban nam je preokret u tom smislu.
Preporučeno