Jedan od najglasnijih zagovornika otvorenih lista već dugo godina, osvrnuo se na do sada učinjeno, kao i na različite stavove o ovom pitanju.

Komentarišući nedavnu izjavu Vatroslava Belana (Liberalna partija/Evropski savez) kako bi „otvorene liste mogle donijeti probleme društvu sa visokim nivoom korupcije i mogućnošću pritiska na birače“, Perić se saglasio s takvom ocjenom.

“Ali je kontrateg tome činjenica da građani odlučuju ko će biti njihov predstavnik. Dakle, oni biraju u koga se mogu pouzdati da ima kredibilitet da ih zastupa i kojem kasnije direktno mogu adresirati eventualno razočaranje. Taj proces nije ni brz ni jednostavan, ali je to put vraćanja povjerenja u izborni sistem”, istakao je on.

Perić dalje kroz jednostavne primjere pojašnjava što otvorene liste mogu značiti za svakog birača pojedinačno.

“Ukoliko, recimo, 4.000 građana nekoga podrži imenom i prezimenom ko je, recimo, deseti na listi, a njegova partija osvoji tri mandata, zašto ne bi on bio u Skupštini? Drugim riječima, čovjek koji bi uživao toliki autoritet kod građana, znači da je to sticao godinama nekim kvalitetom: da posjeduje značajan talenat, odnosno obrazovanje, ili da je izuzetno uspješan u nekom poslu, ili se isticao u humanosti, ili posjeduje kombinaciju ovih ili nekog sasvim drugog faktora koji zajednica doživljava poželjnim”, naveo je on.

Zato smatra da bi na taj način izabrani predstavnik građana „teško bio voljan da izgubi svoj kredibilitet zbog par godina sjedjenja u parlamentu da bi glasao kako mu se kaže, već bi se adekvatnije borio i sa svim iskušenjima koje pred političare stavlja korupcija“.

“Sa druge strane, ako imate nekog ko je visoko na listi samo zato što je poslušan, on će lakše biti dio koruptivne šeme, jer su manja njegova autonomija, politički uticaj kod građana, a time i snaga da se odupre korupciji”, dodao je sagovornik Pobjede.

ČIŠĆENJE SPISKA

Po njemu, čišćenje biračkog spiska mora početi što prije, samim tim što „taj proces po pravilu traži vrijeme“.

“Imamo i sistemski problem zbog kojeg je trenutno nemoguće primijeniti elementarno načelo da jedan čovjek vrijedi jedan glas. Najprije treba izmijeniti zakonska rješenja koja omogućavaju „izborni turizam“: praksu po kojoj partije sa jačom infrastrukturom premještaju svoje aktiviste i članove kako bi rasporedile snagu po gradovima prema sopstvenim interesima, a ne u skladu sa opštim interesom konstituisanja predstavničkih tijela, u skladu sa realnim odnosom snaga među stavovima građana. Potrebno je utvrditi i da li neko ima dvostruko prebivalište, što znači da je u jedan birački spisak lažno upisan. Bez pune saradnje sa susjedima, to nije moguće učiniti. A, nažalost, te saradnje za sada nema”, ukazao je on.

No, Perić i tu nudi rješenje u skladu s mogućnostima naše države. Predlaže da se upare postojeće baze podataka i provjeri koliko je ljudi upisano na više mjesta, koliko ima fiktivnih birača, da li su evidentirani svi punoljetni, a izbrisani preminuli građani.

Pritom podsjeća i na činjenicu kako je aktuelna vlast u vrijeme dok je bila opozicija, tvrdila kako postoji „između 70.000 i 100.000 neosnovano upisanih ili fantomskih birača“.

“Sada ne čine gotovo ništa da poboljšaju birački spisak za koji su sami govorili da je loš. Zanimljivo je da, kada smo nadležnim institucijama dostavljali podatke o nepravilnostima u biračkom spisku, nijesmo dobijali nikakav odgovor, bez obzira ko je i na kom nivou bio na vlasti. Očigledno, vlastima odgovara prostor za manipulaciju koji pruža ovakav spisak, pa nijesu spremni da uđu u proces njegovog čišćenja. Razlog je jednostavan: ne žele se odreći te institucionalne prednosti u izbornom procesu koju nosi ovakva mogućnost kontrole”, istakao je Perić.

Bez prepreka koje je naveo, smatra da bi birački spisak mogao značajno da bude pročišćen – i to za godinu dana.

“U tom procesu je mnogo kočnica, a najveća je interes političkih megastrukura da zadrže status quo kako bi promjene učinile manje mogućim, a njihove političke biznise perspektivnijim na duži rok”, naveo je on.

UVOĐENJE REDA

Perić smatra da je preduslov mnogo čega upravo sređivanje biračkog spiska – barem do određene mjere. Nakon toga, potrebno je uvesti otvorene liste, ali i direktan izbor gradonačelnika, odnosno predsjednika opština.

“Otvorene liste znače vezivanje odgovornosti za ličnost. Teže je tada opravdavati postupke partijskim „višim“ interesom za odstupanje od onog što ste obećali u predizbornoj kampanji – ako su vam građani već dali povjerenje za politiku koju ste imenom i prezimenom zastupali”, ukazao je on.

Precizirao je i kako treba donijeti nova zakonska rješenja kojima bi bilo omogućeno nesmetano održavanje lokalnih i državnih referenduma.

“Uvođenje prakse referenduma o važnim i često politički teškim pitanjima, značilo bi da građani prvo odlučuju o ključnim temama, a zatim biraju ko će ta rješenja sprovoditi. Uz direktan izbor gradonačelnika koji bi ojačao lokalnu samoupravu, to bi bila tri mehanizma koja ograničavaju samovolju političkih struktura”, rekao je Perić, te ukazao da je to glavni razlog njihovog otpora donošenju takvih rješenja.

Cijeli ovaj paket, kako je dodao, trebalo bi da zaokruži set pravila koja bi definisala ulogu medija u cijelom procesu.

“Ovo je paket rješenja koji bi politički sistem približio građanima, učinio ga transparentnim i, uvjeren sam, vodio do boljih odluka u interesu zajednice. Problema bi svakako bilo, ali bismo imali kontrolu nad procesom poboljšavanja sistema. Nemam iluziju da će aktuelna politička klasa to sprovesti. Oni će pokušati da se reforma svede na rješenje da se svi izbori održe istog dana. Iako i to ima svoje dobre strane, ako se ostane samo na tome da lokalni izbori budu u jednom danu, suštinski politički monopoli neće biti dirnuti”, istakao je on.

Smatra i da bi Preokret, na čijem je čelu, u tom slučaju bio aktivnije uključen u cijeli proces, te doprinio njegovom ubrzavanju.

“Sve to omogućava učenje na greškama, što je i osnov demokratije”, rekao je Perić.

Medijima novac iz budžeta, umjesto od stranačkih reklama

Perić ističe kako ključne promjene treba da zaokruže pravila koja definišu ulogu medija.

“Ne u smislu cenzure, već upravo njenog sprečavanja – naročito kada se manjim ili novim subjektima onemogućava jednak tretman u medijskom predstavljanju, a građanima uskraćuje potpuna slika na osnovu koje bi donijeli odluku na izborima. Pošto svi politički subjekti izdvajaju znatna sredstva za medijske kampanje, najvećim dijelom od novca koji primaju iz državnog budžeta, bilo bi korisnije da, prema jasnim kriterijumima – gledanosti, kredibilitetu, profesionalizmu – mediji direktno dobijaju sredstva za sve aspekte predstavljanja svih aktera”, smatra on.

Takođe potcrtava da se ne smije zanemariti činjenica kako javni emiteri već primaju sredstva iz budžeta, državnog ili opštinskih. Po njemu, rezultat takvog načina stranačkog predstavljanja u medijima bio b„potpuno i neselektivno izvještavanje građana o tome koje su im mogućnosti izbora“.

“Moć partija bi i time bile zauzdana. Da naglasim: demokratije nema bez partija, ali kada se njihova moć prelije na sve pore društva, tada morate djelovati u suprotnom smjeru kako biste spašavali opšte dobro od interesa moćnika koji se, po pravilu, uvezuju sa političkim strukturama – interesno, naravno”, zaključio je on.