Video
Poput lijeka protiv virusa korone, Crnoj Gori je danas, ističe Perović, potreban novi savez istinski patriotskih snaga.
“Ideološka okosnica toga saveza, na svim političkim i intelektualnim nivoima, mora biti stalna radikalna kritika velikosrpskog nacionalizma. Ako bude volje i pameti kod onih koji imaju odlučujuću društvenu moć, fenomen litija može biti spasonosan za crnogorsku suverenističku ideju. U protivnom, on će je uništiti”, poručuje naš sagovornik.
Odgovarajući na pitanje ovog lista da prokomentariše kontinuirane napade srpskih medija na crnogorskog predsjednika koji ne prestaju ni u trenucima kada se čitav svijet suočava sa ogromnim izazovom, Perović kaže da je potpuno jasno šta je u pozadini.
“Mjera “kritičke” netrpeljivosti i mržnje prema Đukanoviću potpuno je identična mjeri netrpeljivosti i mržnje “kritičara” prema slobodnoj i samostalnoj Crnoj Gori”, ocjenjuje profesor Perović.
VN: Razgovori između predstavnika Vlade Crne Gore i Mitropolije crnogorsko-primorske su, zbog situacije sa korona virusom, odloženi izvjesno vrijeme. Dok je crnogorska vlast zaokupljena time kako da što spremnije odgovori na zdravstveni, ali i veliki ekonomski izazov, MCP ne miruje.
PEROVIĆ: Strahujem da će se razgovori između Vlade i Mitropolije pretvoriti u sitni krameraj u kome samo Crna Gora može biti na gubitku. Težište strategije Vlade ne bi ni za pedalj smjelo odstupati od osnovne ideje o uzajamnom priznanju. Hegel je razjasnio kako ta ideja čini temelj moderne građanske epohe. Naime, politički, pravni i moralni subjektivitet mogu imati samo oni subjekti koji su drugima priznali taj subjektivitet, da bi i njima od ovih drugih bio priznat isti takav subjektivitet. U crnogorskom slučaju toga nema. Srpska pravoslavna crkva zapravo ne priznaje ni pravni subjektivitet i legitimnost postojanja Crne Gore kao samostalne i suverene države. Ne smeta joj to da od te iste nepriznate države traži da njoj, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, bude priznat ne samo pravni subjektivitet, nego i neprikosnoveno pravo da stoji iznad svakoga prava, politike i morala u Crnoj Gori!
VN: Može li, kad se razgovori nastave, ipak doći do nekog dogovora?
PEROVIĆ: Uslov svih uslova za bilo kakav dogovor između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve mora biti uzajamnost priznanja! Država Crna Gora morala bi tražiti od SPC da njeni organi, Sveti arhijerejski sinod i Sveti arhijerejski sabor (oba imaju takvu ingerenciju), donesu deklaraciju o priznanju rezultata referenduma iz 2006. godine, deklaraciju o priznanju odluke crnogorske Skupštine o proglašenju nezavisnosti države Crne Gore, kao i deklaraciju o priznanju postojanja crnogorske nacije! Donošenje tih deklaracija trebalo bi da bude nezaobilazni uslov s kojim država Crna Gora stupa u pregovore sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Kad SPC prizna pravni subjektivitet i fakticitet postojanja nezavisne države Crne Gore, onda ima smisla s njenim predstavnicima razgovarati o ugovoru kojim bi se SPC u Crnoj Gori priznao pravni subjektivitet!
DN: Mitropolit Amfilohije u javnim obraćanjima poručuje da ne odustaju od borbe protiv “bezakonog zakona”, te najavljuje nove litije, odnosno proteste čim virus prođe. Vaš komentar?
PEROVIĆ: Amfilohije Radović nije uspio stvoriti na litijama “kritičnu masu” protestanata koja bi mu omogućila snažnu pregovaračku poziciju prema državi crnogorskoj! Ni na jednom okupljanju svojih pristalica nije uspio podići više od 50,60 posto onih koji glasaju za Demokratski front (sve računajući s đecom i angažovanim gostima iz “svih srpskih zemalja”). Koliko god da nekoga fascinira, a nekoga plaši brojnost litijaša, Crna Gora je odista golemom većinom rekla istorijsko NE Amfilohiju i Srpskoj pravoslavnoj crkvi! Istorija jasno pokazuje da se crkva uvijek prostirala onoliko koliko joj je država dopuštala! Srpska država Obrenovića i Karađorđevića, pa kraljevina Jugoslavija, pa socijalistička Jugoslavija, čak i država Slobodana Miloševića znale su reći odlučno NE svakoj i stalnoj pretenziji SPC da ima više društvene, duhovne, ekonomske i političke moći nego što to mogu podnijeti država i društvo! Srpski pravoslavni teolog i profesor apologetike Lazar Milin izuzetno dobro je razumio ovu dijalektiku odnosa države i crkve. Crna Gora naprosto ne može podnijeti, a da se ne uruši do temelja, ostvarenje onoga što bi SPC u njoj željela! Pod teretom nesputanih želja SPC stropoštala bi se i Amerika!
VN: Šta su, po Vašem sudu, pokazale litije koje je organizovala Mitropolija crnogorsko primorska?
PEROVIĆ: Ponajprije, to nijesu litije, nego politikantske protestne manifestacije protiv postojanja Crne Gore kao samostalne države! No, neka ih zovu kako hoće, jer nazivom ne mogu prevariti nikoga politički pismenog. “Litije” su se pokazale ne kao čas anatomije, nego kao trimestar anatomije današnjeg crnogorskog društva. Kao pod mikroskopom, odslikale su sve kvalitete i sve mane današnjeg društvenog i političkog stanja Crne Gore.
VN: Šta su pokazale…
PEROVIĆ: Prvo, na njima je precizno izmjeren činilac ruralnosti, tj. posvađanosti dijela Crne Gore s principima savremenog življenja. Drugo, pokazale su da je Crne Gora još uvijek daleko od uspostavljanja građanskog društva, ne zbog snage ruralnog, nego zbog zagubljenosti u prostoru i vremenu onoga što više neće da je ruralno, a još nije postalo građansko. Ono što sebi bezrazložno komplimentira da je “građansko” u vrijeme “litija” sakrilo se u mišju rupu, čekajući rasplet događaja ili im se pridružilo pogrešno procjenjujući taj rasplet. Treće, tzv. nevladin sektor koji bi trebalo da bude spiritus movens izgradnje građanskog društva, uz par časnih izuzetaka, jasno je još jednom potvrdio da pripada kategoriji “društvenih aktivista” čiju svrhu postojanja najbolje iskazuje vrlo prikladan ruski izraz grantojedi! Četvrto, “vodeće” naučne i kulturne institucije, opet uz par izuzetaka, ponašale su se na najkukavniji oportunistički način. Država koja ima “Crnogorsku” akademiju nauka i umjetnosti i slične institucije uistinu mora brinuti za budućnost! Peto, “litije” su pokazale i da se u Crnoj Gori nije uspostavilo ni političko društvo. Ono postoji tamo đe je cjelokupni religijski sektor društva trajno maknut iz zone politike. “Litije” su bile pokazna vježba potpuno regresivnog istorijskog procesa, jer je jedna vjerska organizacija, falsifikujući smisao i karakter vjerskih obreda, pokušala trajno okupirati samo središte političke egzistencije društva.
DN: Kako je moguće strategijski prevazići društveno i političko stanje koje je izazvano litijama?
PEROVIĆ: “Litije” su označile slom vjerske, obrazovne, naučne, kulturne i jezičke politike vladajuće koalicije od referenduma 2006. godine do danas! One su sa surovom otvorenošću pokazale da identitetske politike ne mogu počivati na prepotentnim nedoucima s brojanicama, na sivim činovnicima, na slučajnim ljudima koji su isplivali u koalicionim trgovinama, na ljudima koji nemaju nikakvog ozbiljnog kompasa u stvarima kulture, nauke, prosvjete itd. “Litija” ne bi ni bilo da je vladajuća koalicija odmah poslije referenduma upregla sve političke i intelektualne snage, kojima na srcu leži suverena i slobodna Crna Gora, da zaista počne stvarati građansko i političko društvo. Samo po tom uzusu bi vjersko područje društva moglo biti maknuto iz središta građanskog i političkog bića društva te smješteno tamo đe mu je mjesto u savremenim zapadnim društvima, dakle, u privatnost, u kulturno-istorijsku sferu, u sferu ljudskih prava na principu slobode vjere i savjesti, napokon, u sferu turističke djelatnosti.
VN: Kakve su Vaše procjene, šta će se dešavati ubuduće?
PEROVIĆ: “Litija” ubuduće neće biti samo ako vladajuća koalicija konačno shvati strategijsku društvenu i političku važnost identitetskih politika. Takve politike ne mogu se ad hoc krpariti. Ne mogu ih kreirati ni provoditi ljudi bez visokih intelektualnih i moralnih kvaliteta. Emancipacija crnogorskog društva od politikanstva pod krstačama i rapidama ne može se postići strančarenjem i trenutnim lukavstvima. Za nju je nužna temeljna prekompozicija društvene i političke moći između vladajuće koalicije i onih društvenih snaga koje na duge staze mogu kreirati i voditi identitetske politike. Poput lijeka protiv virusa korone, Crnoj Gori je danas, da bi je uopšte bilo, potrebna emancipacija svih postojećih suverenističkih intelektualnih snaga i ubrzano stvaranje nove mlade intelektualne elite! Potreban je novi savez istinski patriotskih snaga u Crnoj Gori. Ideološka okosnica toga saveza, na svim političkim i intelektualnim nivoima, mora biti stalna radikalna kritika velikosrpskog nacionalizma. Ako bude volje i pameti kod onih koji imaju odlučujuću društvenu moć, fenomen “litija” može biti otrežnjavajuće spasonosan za crnogorsku suverenističku ideju. U protivnom, on će je uništiti!
VN: Predsjednik Crne Gore bio je glavna meta srpskih medija od izbijanja epidemije u Kini. Još tada su počeli sa optužbama da hoće da proglasi epidemiju da bi spriječio litije. Utrkivali su se ko će pogrdnijim imenom, prijetnjom, fotografijom, da udari na crnogorskog predsjednika. Onda su jedno vrijeme, kada su se suočili sa virusom na svojoj teritoriji, ućutali, da bi ponovo krenuli u napad – provjeravaju gdje je Đukanović, nagađaju gdje se “sakrio”… O čemu se radi?
PEROVIĆ: Lijepa bi se doktorska disertacija mogla napisati na komparativnoj analizi svega onoga što se govorilo protiv kralja Nikole i Mila Đukanovića. Vjerujem da bi se pokazalo da su namjere, metodi, struktura pa i sadržaji tih “kritika” vrlo slični, ako ne i identični u brojnim elementima. No, kad se već porede te dvije važne političke ličnosti, valja imati na umu da je kralj Nikola mogao samo slutiti šta će ga snaći od “kritičara”, dok Đukanović iz Nikolinog i ličnog iskustva može uspješno procjenjivati dobačaj svojih “kritičara” te samim tim i izbjeći sudbinu Nikolinu. A to je spasonosno i za njega i za Crnu Goru! Mjera “kritičke” netrpeljivosti i mržnje prema Đukanoviću potpuno je identična mjeri netrpeljivosti i mržnje “kritičara” prema slobodnoj i samostalnoj Crnoj Gori!
Demokrate trepću krilcima na putu do Amfilohija
DN: I Demokrate traže da se obustavi primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, jer, kako kažu, Vlada “ne smije dopustiti podizanje tenzija i urušavanje nepovredivih ljudskih prava i sloboda u uslovima krajnje zabrinutosti za zdravstvene rizike sa kojima se suočava crnogorska populacija…
PEROVIĆ: Ta partija razvila se od kriptočetničke larve u crnog leptira s crvenom kravatom. Koga je onda briga šta ona ima da kaže. Svakim novim treptajem svojih krilca, ona životnu snagu predaje Demokratskom frontu. Tačnije, predaje je, kao i većina tzv. opozicionih partija, svom neospornom lideru Amfilohiju Radoviću.
Škola “Marko Daković”, crnogorska verzija “Mlade Bosne”
DN: Nova srpska demokratija obavijestila je javnost da je počela da radi tzv. politička škola pod imenom “Marko Daković”, koju je ta partija osnovala. Kako Vama izgleda najnovija “aktivnost” DF, odnosno Nove srpske demokratije i to upravo u trenutku kada se čitav svijet i država Crna Gora bori da spriječi širenje novog virusa? Ta ista partija poručuje da treba zaboraviti političke razmirice u sadašnjoj situaciji, i da će to pokazati svojim primjerom, a osniva školu pod imenom Marka Dakovića…
Preporučeno
PEROVIĆ: Marko Daković je ispisao jednu od tamnih stranica u modernoj crnogorskoj istoriji. Pod krinkom borbe protiv apsolutizma knjaza i kralja Nikole, regrutovan od srbijanske tajne terorističke organizacije “Crne ruke,” Daković se borio protiv prava na postojanje države Crne Gore i protiv nacionalne emancipacije Crnogoraca. A to se uvijek i svuda zvalo državnom i nacionalnom izdajom. I ovđe bi se moglo kazati: Onakav si kakve uzore sebi biraš! Dajući svojoj opskurnoj “političkoj školi” ime Marka Dakovića, osnivači su jasno deklarisali namjeru da u njoj “školuju” pitomce na “uzorima” staroruske tajne policije Ohrane i velikosrpske terorističke “Crne ruke”, u nekoj vrsti modernizovane crnogorske verzije “Mlade Bosne.” “Školovanjem” pitomaca na takvim “uzorima”, vođe Demokratskog fronta nastoje da se ne ugasi luča državne i nacionalne izdaje, da se u novim generacijama crnogorske mladeži ukorijeni izdaja kao normalno i poželjno stanje. Da ne bude dilema, izdaja nikada ne može biti legitimna politička ideja. Izdaja je uvijek izdaja!
