Ističe da je diplomatija, pored ostalog, i ogledalo unutrašnje politike.
“Naročito u nesavršenim društvima kao što su balkanska. Tako da obezglavljena crnogorska diplomatska mreža najbolje odslikava kakvi su odnosi na vrhu države. Od dolaska na vlast tzv. oslobodilaca, bolje reći destruktivaca, stalno je na dnevnom redu tema popunjavanja DKP Crne Gore, odnosno, postavljanja njihovih šefova, novih ambasadora i šefova misija pri međunarodnim organizacijama, za što je i šira javnost veoma zainteresovana. Nakon promjene vlasti nema dobre prakse odrzavanja redovnih tzv. diplomatskih konsultacija, odnosno dogovora oko ključnih spoljnopolitičjih pitanja, među kojima je i izbor šefova DKP. Na tim sastancima su finalizovane odluke državnog rukovodstva – Predsjednika države, Predsjednika vlade i Ministra inostranih poslova – u odabiru i imenovanju celnih ljudi u diplomatskoj mreži”, poručuje Perović.
On objašnjava da prema zakonu o spoljnim poslovima, 70 odsto ambasadora treba birati iz redova profesionalnih diplomata, a 30 odsto može da pripada partijama, odnosno raspodjeli „diplomatskog plijena“ između konstituenata aktuelne vladajuće garniture.
“To je slovo zakona. I samo po sebi ne mora da znači ništa loše, ako se stvarno radi o kredibilnim ljudima koji su se prethodno dokazali u oblastima kojima se bave. I pred odlazak na dužnost obave detaljne i kvalitetne pripreme. U diplomatskoj praksi sva ambasadorska mjesta su od izuzetne važnosti. Osnovna pretpostavka za sve nivoe diplomatskog predstavljanja je prije svega lojalnost državi. Naravno, uvijek su postojala ambasadorska mjesta za koja se traži poseban senzibilitet, znanje, diplomatske vještine, i što ne reći, čvrstina karaktera. Ovo posljednje naročito danas, kada je Crna Gora izložena višestrukim spoljnim uticajima, izazovima i iskušenjima. Odnosi sa susjednim zemljama su uvijek od prvorazrednog značaja. Naravno, i najznačajniji svjetski centri, bilateralnog ili multilateralnog predstavljanja. Jednostavno je neshvatljivo i neprihvatljivo da Crna Gora nema ambasadore u najvažnijim svjetskim centrima, kao što su London, Berlin, Moskva. To našoj zemlji nanosi veliku štetu, jer s velikim brojem zemalja, među kojima su i ove, nema diplomatke odnose na ambasadorskom nivou. A u diplomatiji postoje stroga pravila, pa ambasador druge zemlje razgovara samo sa osobom svoga ranga. Dakle ambasador sa ambasadorom, savjetnik sa savjetnikom, sekretar sa sekretarom. Osim toga, visoki predstavnici zemlje kod kojih su diplomati akreditivani, po pravilu ne razgovaraju s nižim nivoima od ambasadorskog”, kaže Perović.
Prema njegovim riječima, veoma je zabrinjavajuća vidljiva tendencija da kandidate za ambasadorska mjesta prati i izbor po „nacionalnom ključu“, što je pogubno za građanski karakter Crne Gore i dovodi u pitanje profesionalno i nepristrasno obavljanje diplomatskih dužnosti.
“Bojim se da je to danas u Crnoj Gori praksa i kad se radi o zapošljavanju u MIP-u, kojoj se zeleno svijetlo podrazumijeva prije svega za članove i simpatizere Bošnjačke stranke, kao i drugih vladajućih partija, prvenstveno s nacionalnim predznakom. Ako se šalje Srbin u Beograd, Srbin ruske orijentacije u Moskvu, Bošnjak u Sarajevo i Ankaru, Albanac u Tiranu i Prištinu, nijesmo ništa uradili. Ne samo da se time dovodi u pitanje njihovo profesionalno i objektivno izvještavanje, već se postavlja pitanje koga oni predstavljaju. A to se očigledno pokušava, jer je cilj narušiti građanski karakter i orijentaciju Crne Gore. Cinici bi rekli da samo za Crnogorce nema prohodnosti”, objašnjava Perović.
Ističe da bez ozbiljne diplomatske mreže nema uspješne diplomatije, niti ostvarenja ključnih spoljnopolitičkih ciljeva.
“Nažalost, Crna Gora i dalje nema ambasadore u više od 15 zemalja. To je nedopustivo. Može se slobodno reći sabotirajuće. I to u periodu kada se ostvaruje najvažniji ne samo spoljnopolitički prioritet ulaska Crne Gore u EU. Imajući u vidu nepovjerenje i tenzije u vladajućoj većini, kao i različite interese i viđenja spoljne politike vladajućih koalicionih partnera, ne čini se da će uskoro doći do njihovih popunjavanja”, napominje Perović.
Ističe da je crnogorska spoljnopolitička aktvnost prilično umrtvljena, bezidejna u nevidljiva.
Preporučeno
“Odnosi sa susjedima su pogoršani. Ne samo sa Hrvatskom, Kosovom i BiH, nego i sa Srbijom. Zato je svaka aktivnost naših zvaničnika u cilju unapređenja odnosa sa susjedina nasušna potreba. Ne smije se dozvoliti da pojedini djelovi vlasti, mislim prije svega na DF i Demokrate, ali i na određene krugove PES-a, da svojim postupcima iritiraju susjede i nanose štetu državi. Postavlja se pitanje rade li to svjesno da bi, kamuflirajući to evropskom retorikom, opstruisali evropski put Crne Gore na završnoj dionici. Prosrpske partije su tobože potencirale važnost odnosa sa Srbijom, ali su u stvari podaničkim odnosom prema doskorašnjem režimu, unižavale državno dostojanstvo Crne Gore i nanosile štetu međudržavnim odnosima. Ostaje nada da će nova vlast u Beogradu na Crnu Goru gledati kao na bliskog, ali ravnopravnog partnera”, zaključuje Perović.















