Video
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti
Ja sam sazrio pod stare dane. Iako se na prvi pogled to ne bi reklo. Kad neko vodi banalan život, u andrićevskom smislu banalnosti, kao što ja to radim, onda verbalna, i javna nastupanja poslanika, društvenih djelatnika, političara, doživljavam na onaj način kako sam to radio i shvatao prije punoljetstva u sedmoj deceniji.
A sva ili skoro sva shvatanja, saznanja ili razumijevanja tuđih kazivanja, bila su filovana unutrašnjom, infantilnom ushićenošću.
Tako sam i sinoć, kao pravni zastupnik Bemax-a i Zorana Lazovića, pominjanje njihovih imena po 4978 put ( ili slovima četrihiljadedevestosedamdesetosmi put) u posljednja tri dana oduševljeno primio. Kako i ne bi.
Sad će poslanik Marko Milačić, ako postane direktor policije, kako reče premijer, pomagati i Lazoviću i Bemaxu.
Samo, naravno, nije rekao glavno. U čemu im je potrebna pomoć i na koji način će im Marko Milačić pomagati.
Prije toga oni trebaju da meni kažu i da mi pomognu, od kada se tajno sastaju sa budućim direktorom Uprave policije. Jer su moja saznanja da se oni privatno ne poznaju.
Dakle, i Marko i Janko, i Pero i Đuro, i svi skandinavci, papuanci i indusi, ako budu u prilici sa pozicija neke patarice u MUP-u, pomagaće mojim klijentima. Samo neće On. Zato treba da ostane Premijer.
Bemax je pred bankrotom, nerespektabilna je kompanija, bez mehanizacije, sve radove izvodi sa zakašnjenjem, revizorski izvještaji su im negativni, nemaju inžinjera, na crnoj su poreskoj listi, imaju samo jednog zaposlenog radnika , i to na crno, a taj se zaposleni zove Ranko Ubović.
I premijer bi htio da bude tu, kada se bude potpisivao bankrot.
Penzionisani policajac Lazović, nema problema sa UP, SDT, VDT, sudovima, Državom, ali premijer ima sa njim, zato ga na miru ne ostavlja, a nikako da pučanstvu konačno saopšti dvije vrlo proste riječi: Dužim ga za To i To.
S obzirom da URA sve krije od organa gonjenja, očito da je neka informacija iz te stranke, procurila do Milačića i sada premijer zna da je ovome otvoren put da nastavi poslove sa mojim klijentima, a koje, čućemo jednoga dana kada se budu pisali pinješki memoari.
Otud ono moje ushićenje sa početka, kada sam saznao za sinoćnji izlet. Iznova, naravno.
Ne sumnjajte. Biće ih još. Neće se patisati.
Onda ću vam ja napisati da je došao trenutak kada će se 650 hiljada Crnogoraca, ovome smijati.
Pisaću vam o tome do smrti. A možda i nakon toga.
Preporučeno
Izgledan je bankrot države. O tome ću detaljnije nekom drugom prilikom. Sad su aktuelne fotelje, pa neka građani uhvate vazduh. I obavezno kupe šterike.
