O smjeni Mandića, ali i tvrdnjama da bi ona mogla ugroziti opstanak Vlade, za Standard je govorio i poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević, koji smatra da bi takvo obrazloženje predstavljalo priznanje da Mandić ima ključnu političku ulogu u okviru parlamentarne većine i da od njegove pozicije zavisi opstanak Vlade.

STAVOVI VLASTI I EVROPSKI KONTEKST MANDIĆEVE SMJENE

Poslanica PES-a Jelena Nedović gostujući na Aplus televiziji, kazala je da se inicijativom za razrješenje Mandića želi srušiti Vlada, a ne samo promijeniti predsjednik parlamenta. Najavila je da će PES biti jedinstven protiv inicijative, uz ogradu da svaki poslanik ima svoj mandat i pravo da odlučuje.

PES je ranije saopštio da neće podržati Mandićevu smjenu, nakon što je predsjednik Skupštine uputio telegram saučešća porodici ratnog zločinca Ratka Mladića. Kao obrazloženje svog političkog stava iz partije su isticali evropsku budućnost i ekonomski napredak Crne Gore.

PES PRED NEUGODNIM IZBOROM: Između poruka EPP-a i glasanja o Mandićevoj smjeni – ko još može podržati razrješenje

Istovremeno, poruke koje stižu iz evropske političke porodice kojoj PES pripada ne ostavljaju mnogo prostora za relativizaciju Mandićevog poteza. Davor Ivo Štir, poslanik Evropskog parlamenta iz grupacije Evropske narodne partije, kazao je za Standard da je ponašanje predsjednika crnogorskog parlamenta bilo predmet rasprave u Odboru za vanjske poslove Evropskog parlamenta, u kontekstu mogućih posljedica po evropske integracije Crne Gore. Štir je naveo i da nema mjesta u evropskoj porodici za one koji veličaju Ratka Mladića, dodajući da se u taj okvir mogu dovesti i oni koji direktno ili indirektno pomažu takvom veličanju ili relativizaciji zločina.

ŠTIR ZA STANDARD: Ko veliča Mladića ili ga indirektno podržava, u sukobu je sa evropskim vrijednostima – to moramo razmotriti u EPP-u i EU

„PRIČA O PADU VLADE JE POLITIČKI ALIBI PES-A“

Na tvrdnju da bi smjena Mandića mogla otvoriti pitanje opstanka Vlade, iz opozicije odgovaraju da takva posljedica nije automatska. Poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč za Standard tvrdi da se odgovornost za eventualnu krizu ne može vezivati za samu inicijativu za razrješenje predsjednika Skupštine, već za odluke poslanika koji bi eventualno uskratili podršku Vladi.

“Priča da bi smjena Andrije Mandića značila pad Vlade nije pravna ni parlamentarna činjenica, već politički alibi PES-a. Razrješenje predśednika Skupštine ne proizvodi automatski ni pad Vlade ni vanredne izbore. Ako bi zbog glasanja za Mandićevu smjenu došlo do krize unutar većine, to bi samo značilo da je ova Vlada politički zavisna od njegove funkcije i podrške, a ne da je inicijativa opozicije ruši. Vladu može srušiti jedino gubitak većine u parlamentu i odgovornost za to pripadala bi onima koji bi joj uskratili podršku zato što Mandić više nije predśednik Skupštine”, kazala je Vuković Kuč u izjavi za Standard.

Prema tome, navodi ona, PES ne bira između stabilnosti Vlade i njenog rušenja, već između zaštite Andrije Mandića i jasnog otklona od veličanja osuđenih ratnih zločinaca.

“Najmanje 38 poslanika već podržava inicijativu, što znači da su za smjenu potrebni još samo glasovi dijela parlamentarne većine. Upravo zato se proizvodi prijetnja „padom Vlade“: da bi se izbjegla politička i moralna odgovornost za glasanje kojim će Mandića sačuvati na funkciji”, dodala je.

Osvrnula se i na argumente kojima se postupak prema Mandiću povezuje sa političkim događajima od prije tri decenije.

“Ne stoji ni pokušaj Jelene Nedović da ovu temu vrati trideset godina unazad i relativizuje je pričom da su oni tada bili đeca. Mandić se ne razrješava zbog onoga što je radio kao dijete, niti zbog postupaka bilo koje druge partije prije tri decenije, već zbog onoga što je, kao predśednik Skupštine Crne Gore, učinio danas — javno je izjavio saučešće sinu pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića ispod svoga imena stavivši svoju titulu predśednika Skupštine Crne Gore. Uradio je to, dakle, i u njeno i u ime svih poslanika i poslanica Skupštine, što jeste prvorazredni skandal“, navodi poslanica Vuković Kuč.

Na kraju je poručila da većina ne može odgovornost prebacivati na političku prošlost.

“Zato neka se ne zaklanjaju iza DPS-a i ne prekopavaju rovove političke prošlosti koje su kopali njihovi ideološki oci. Za glas kojim će danas zaštititi Mandića neće moći da okrive nikoga iz prošlosti: taj glas, kao i odgovornost za njega, biće isključivo njihov. Da ponovimo, to će biti njihov glas podrške Andriji Mandiću koji je izjavio saučešće povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića i koji to nije uradio privatno, nego javno, stavivši to kao važnu vijest na svome profilu”, zaključila je.

RAČUNICA O MANDIĆEVOJ SMJENI JEDNOSTAVNIJA OD PRIČE O PADU VLADE

Prema javno potvrđenim stavovima, za Mandićevo razrješenje trenutno je 38 poslanika. To su poslanici koji su već saopštili da će glasati za smjenu ili su njihovi stavovi javno potvrđeni. U Skupštini ima ukupno 81 poslanik, pa bi, ukoliko bi svi bili prisutni i glasali, za razrješenje bila potrebna 41 ruka, odnosno još tri glasa. Ukoliko, međutim, dio poslanika koji se nisu izjasnili ne bude prisutan na sjednici, potrebna većina računa se u odnosu na broj prisutnih poslanika.

Međutim, tu prestaje jednostavna matematika smjene Mandića i počinje komplikovanija računica koju PES koristi kao politički argument.

Ako se uzme kao polazna tačka da će svih 38 potvrđenih glasova ostati za razrješenje, to ipak ne znači da bi isti blok od 38 poslanika mogao da izglasa i nepovjerenje Vladi. Naprotiv, među poslanicima koji podržavaju Mandićevu smjenu nalaze se i predstavnici partija manje brojnih naroda koje učestvuju u Vladi, kao i jedan poslanik PES-a. Njihov glas za razrješenje predsjednika Skupštine ne znači istovremeno i spremnost da uskrate podršku Vladi Milojka Spajića u kojoj njihove partije imaju svoje ministre i druge funkcije.

Isto važi i za PES i Demokrate, koji imaju značajan broj predstavnika u izvršnoj vlasti. Njihovo eventualno glasanje za Mandićevu smjenu, tamo gdje bi do njega došlo, ne bi automatski značilo da bi glasali i za nepovjerenje Vladi u kojoj učestvuju. Za takvu odluku bilo bi potrebno da naprave potpuno novi politički dogovor i glasaju protiv vlastite Vlade.

Zato je računica o padu Vlade bitno drugačija od računice o Mandićevoj smjeni. Ako bi se iz postojećih 38 glasova za Mandićevo razrješenje izuzeli oni koji su dio vladajuće većine i koji ne najavljuju glasanje protiv Vlade, kao potencijalni blok koji bi mogao biti nezadovoljan Mandićevom smjenom ostaju prije svega poslanici NSD-a Andrije Mandića i DNP-a Milana Kneževića. DNP je, pritom, već izašao iz vlasti, dok bi eventualna odluka NSD-a da zbog Mandićeve smjene uskrati podršku Vladi predstavljala dodatni politički zaokret.

Ali čak i kada bi NSD i DNP odlučili da pokrenu pitanje nepovjerenja Vladi, ostaje ključan problem- nemaju dovoljno glasova. Sama činjenica da bi bili protiv Vlade ne bi bila dovoljna da obezbijede 41 ruku u Skupštini. Za izglasavanje nepovjerenja morali bi da pridobiju i najmanje dio drugih poslanika parlamentarne većine, odnosno one koji danas podržavaju Vladu.

Drugim riječima, smjena Mandića i pad Vlade nisu ista parlamentarna računica. Prvo glasanje može okupiti poslanike koji iz različitih političkih razloga žele njegovu smjenu, uključujući i one čije partije ostaju dio vlasti. Za pad Vlade, međutim, morao bi da se napravi novi blok od najmanje 41 poslanika, a za sada nema javno potvrđene većine koja bi takvu odluku podržala.

“AKO SMJENA MANDIĆA ZNAČI PAD VLADE, ONDA JE ON NJEN STVARNI PREDSJEDNIK”

Komentarišući tvrdnje da bi smjena Andrije Mandića mogla ugroziti opstanak Vlade, poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević za Standard kaže da takvo obrazloženje vidi kao svojevrsno priznanje političke pozicije koju Mandić ima unutar parlamentarne većine.

“Tvrdnja da bi podrška inicijativi za smjenu Andrije Mandića mogla dovesti do pada Vlade mogla bi se koristiti kao opravdanje Pokreta Evropa sad jedino ukoliko to znači priznanje da je Andrija Mandić stvarni predsjednik Vlade Crne Gore I u tom smislu bih to i posmatrao. U bilo kojem drugom smislu, ne vidim zašto bi njegova eventualna smjena morala sama po sebi dovesti do pada Vlade. Ali ovdje se pokazuje ono što mi već duži vremenski period govorimo – da zapravo Mandić jeste ključna figura ove parlamentarne većine i neko ko unutar nje kontroliše procese i ko suštinski upravlja Crnom Gorom”, navodi Zirojević.

U tom kontekstu, pitanje koje se, prema njegovim riječima, nameće jeste zbog čega parlamentarna većina izbjegava raspravu o inicijativi, ukoliko je uvjerena u podršku koju ima među poslanicima.

“Dakle, inicijativa za smjenu predsjednika parlamenta nije ništa strašno, inicijativa ne boli. Ona je, po mom skromnom sudu i sudu nas iz Evropskog saveza, u potpunosti osnovana iz civilizacijskih i čisto političkih razloga i ne vidimo zbog čega crnogorski parlament ne bi poveo raspravu na ovu temu. Glasanje je svakako sastavni dio ove inicijative, ono je, po Poslovniku o radu Skupštine Crne Gore, tajno. I ako je parlamentarna većina u potpunosti sigurna u sebe i ukoliko vjeruju svojim poslanicima, onda zaista ne vidim razlog zašto bi postojala bojazan da se raspravlja i u konačnom glasa o eventualnoj smjeni Andrije Mandića”, kazao je.

Političke posljedice i dalji odnos snaga u Skupštini, dodaje, tek bi trebalo da budu predmet narednih odluka.

“Brojke su neumoljive. Dakle, ukoliko inicijativa ne bude imala potrebnu većinu, mi ćemo prihvatiti rezultat glasanja i nastaviti da funkcionišemo sa Mandićem na čelu parlamenta, kao što smo, uostalom, funkcionisali i ove tri godine. Ukoliko pak rezultat bude drugačiji i on bude smijenjen, onda ćemo svi vidjeti na koji ćemo način dalje nastaviti parlamentarni život u Crnoj Gori”, zaključio je Zirojević u razgovoru za Standard.