Video
O toku pregovora sa SPC, premijer Krivokapić je ministre i prošireni sastav kabineta upoznao – usmeno, bez ijednog dokumenta o tačkama sporenja.
Iz Zapisnika sa 56. sjednice Krivokapićevog kabineta, u koji je Pobjeda imala uvid, uočava se da sastanku u zgradi Vlade Crne Gore nijesu prisustvovali potpredsjednik Dritan Abazović i ministar Đorđe Radulović, kao i da su se prisutni ministri sa tekstom ugovora upoznali tek tog dana i tek – na sjednici Vlade Crne Gore.
IZUZEĆE
To je bio i ključni razlog što je ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović izdvojio mišljenje, obrazlažući da je ,,materijal dobio na samoj sjednici“. Za to kratko vrijeme Sekulović je ustanovio da temeljni ugovor, koji je poslat u Beogradsku patrijaršiju, sadrži odredbe iz kojih se stvara ,,obaveza za Državu Crnu Goru“ da pristupi zaključenju ugovora koji će ,,uvesti vjeronauku u sistem javnog obrazovanja“, čemu se ministar unutrašnjih poslova principijelno protivio.
I ministarka javne uprave, digitalnog društva i medija Tamara Srzentić je, kao i Sekulović, izdvojila mišljenje, ali bez elaboracije, makar u tekstu Zapisnika.
Primjedbi nijesu imali drugi prisutni ministrice i ministri – Olivera Injac, Milojko Spajić, Vesna Bratić, Jelena Borovinić-Bojović, Jakov Milatović, Aleksandar Stijović, Ratko Mitrović i Mladen Bojanić – koji su glasali da Krivokapić dobije ovlašćenje za potpisivanje temeljnog ugovora.
Da li je premijer bio toliko ubjedljiv u usmenom izlaganju ili su ministri smatrali da je važno, prije glasanja o povjerenju Vladi, da Krivokapić sjedne za sto sa patrijarhom srpskim Porfirijem – teško je procijeniti, moguće da su motivi za ministarsku saglasnost bili dvostruki.
Logično je, ipak, zaključiti da su politički razlozi bili glavni pokretač.
NEUSAGLAŠENOST
Da je postojala konfuzija kod premijera Krivokapića i njemu lojalnih ministara vidi se iz kratkog teksta zaključaka.
Tako je, u drugoj tački zaključaka, Vlada saglasna da ,,ne postoji niti jedan razlog u ovom ugovoru, koji je sa obrazloženjem dostavljen Srpskoj pravoslavnoj crkvi – kao prepreka za potpisivanje“, pa se zato u sljedećoj tački ovlašćuje premijer Krivokapić da ,,usaglašen ugovor potpiše sa SPC“.
Da je neko u Vladi bio konfuzan ili neznaven, pokazuje peta tačka zaključaka koja je neka vrsta naredbe i koja javno obavezuje sve ministre i prisutne na sjednici Vlade da ,,sadržaj Temeljnog ugovora neće učiniti javnim do konačnog usaglašavanja teksta ugovora i verifikovanja istog“.
Dakle: Vlada prvo konstatuje da nema nikakvih prepreka da se potpiše ugovor sa Srpskom crkvom, potom ovlašćuje premijera da potpiše ugovor čiji tekst još nije usaglašen sa Crkvom Srbije i obavezuju ministre da tekst ne smije ugledati svjetlo dana – sve do konačnog usaglašavanja?!
To zaista liči na političko pozorište, nedostojno državnih institucija. Tim prije što Vlada priznaje da još i ne zna stav Beogradske patrijaršije. To se najbolje vidi iz tačke 4 zaključaka u kojoj se ističe da ,,ukoliko sa druge strane (SPC – prim. aut) postoje samo tehničke smetnje, one će biti usaglašene uz upoznavanje ministara“.
Prevedeno na jezik realnosti: u času kada ministri daju ,,carska“ ovlašćenja Zdravku Krivokapiću, oni pojma nemaju, niti ih većinu interesuje, da li postoje suštinske ili samo ,,tehničke smetnje“ za potpisivanje temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije.
Očito: Krivokapiću se očajnički žurilo da potpiše bilo što sa Crkvom Srbije, pa je tražio i dobio ,,bjanko ovlašćenje“ koje do sada nije imao ni jedan crnogorski premijer.
Ali, sve je bilo uzalud. To su Krivokapić i ministri saznali istog dana, nekoliko sati nakon što je održana sjednica Vlade Crne Gore i premijer dobio ovlašćenje za potpisivanje temeljnog ugovora.
NOĆNA TRKA
Srpski i crnogorski mediji su u srijedu veče 26. januara izvijestili da je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović imao ,,privatan sastanak sa patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem u Beogradu“.
Saznalo se i da je na ,,privatni susret“ potpredsjednik Vlade, koji nije prisustvovao sjednici u Podgorici, poletio komercijalnim letom.
Iako ni Porfirije ni Abazović nakon noćnog sastanka nijesu odali rečenicu sa ,,privatnog susreta“, bilo je jasno da je u Beogradu odlučeno da Crkva Srbije ništa ne potpisuje sa – predsjednikom Vlade Crne Gore Zdravkom Krivokapićem.
Srpski patrijarh nije čak narednog dana želio ni da vidi crnogorskog premijera. Ali jeste mnoge druge iz Crne Gore. U Beogradskoj patrijaršiji je bila gužva, kao da je dolazila delegacija iz neke mnogoljudnije zemlje. Porfiriju su redom ljubili ruke – četvoroministarka Vesna Bratić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, predsjednik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević…
Patrijarh je, iz nekog njemu znanog razloga, ugostio i Vladimira Leposavića, smijenjenog ministra pravde. Ali, ni sljedećeg dana nije imao vremena da razgovara sa aktuelnim premijerom Crne Gore.
– Ugovor će se potpisati kada se u Crnoj Gori normalizuju političke prilike – odgovorio je srpski patrijarh na pitanja novinara zbog čega sada Crkva Srbije ne želi da potpiše temeljni ugovor.
Već je tada, 26. januara bilo jasno da su Krivokapiću, koji je zasjeo na mjesto prvog čovjeka izvršne vlasti, odbrojani dani kao predsjedniku Vlade Crne Gore i da su svi njegovi očajnički napori da, potpisivanjem temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, spasi političku situaciju – bili uzaludni.
Preporučeno
Jedina dobra stvar što je, nakon svega, ostao pisani trag sa sjednice Vlade Crne Gore, kao svjedočanstvo da su Krivokapić i apostoli bili spremni da brukaju državu koju predstavljaju, zarad opstanka na vlasti.
