Video
Svi suverenisti na jednu listu, nosilac neko poput Zlatka Vujovića
Popović je govoreći o političkoj borbi suverenstičkog bloka nakon predsjedničkih, a u susret parlamentarnim izborima rekao da organizam, kada je smrtonosno ugrožen ima dvije moguće reakcije: da se svim silama bori da preživi, ili da se potpuno prepusti sudbini.
Najbolji odgovor na planove koji su pripremljeni u Beogradu, po njegovom mišljenju, je jedinstvo suverenista u susret parlamentranim izborima.
”Potrebna je jedna zajednička lista za ove izbore, tu ne mislim na manjinske stranke koje imaju svoje cenzuse, ali mislim na neke građanske liste i nezavisne intelektualce”, kaže Popović, koji na pitanje zbog čega smatra da bi to dalo drugačiji rezultat od onog na lokalnim izborima u Podgorici, odgovara da je drugačiji kontekst.
”Potpuno je drugačiji kontekst. Ovdje mi moramo, ako ne možemo pobijediti, onda okupiti sve s ciljem da se ne promijeni Ustav Crne Gore. Jer ako se promijeni Ustav, Crna Gora ne može biti suverena država, niti ima smisla da to bude”, kaže Popović.
On smatra i da bi na čelu takve liste trebalo da bude neko ko nije stranačka ličnost.
”Zbog unutrašnjih surevnjivosti i starih omraza trebalo bi da na čelu liste bude neki nestranački pojedinac, neko ko je zreo. Meni pada na um Zlatko Vujović, recimo, ili neko sličnog profila, od tih mlađih nekompromitovanih ljudi, koji imaju čvrsta politička uvjerenja. Mislim da bi to dalo rezultat, jer u ovom času moramo postaviti realne ciljeve, da vidimo gdje smo mi, a gdje su naši protivnici”, kaže Popović.
Tri prioriteta Beograda u Crnoj Gori
”Beograd je pred vlast u Crnoj Gori postavio tri prioriteta. Prvi je Popis, na kome bi broj Srba bio veći od broja Crnogoraca; potom promjena Zakona o državljanstvu kojim bi se u crnogorski birački spisak uvelo 200 ili 300 hiljada dvojnih državljana, kako bi se velikosprska dominacija potpuno učvrstila; treći prioritet je da se dobije dvotrećinska većina za promjenu Ustava. S obzirom na stanje duha u opoziciji, bojim se da se nalazimo pred pretvaranjem Crne Gore u Republiku Srpsku”, kazao je Popović.
Navodi da je plan Beograda i njihovih uslužnih struktura da sve institucije stave u funkciju velikosrpske politike, a u međuvremenu je, dodaje, počeo, nekad mekši, nekad tvrđi progon opozicije, prije svega nacionalnih Crnogoraca.
”Mi koji se borimo za Crnu Goru demokratsku, prozapadnu, multinacionalnu i za očuvanje istorijskog i savremenog crnogorskog kulturnog i nacionalnog identiteta, moramo se organiziovano boriti, a to u ove tri godine nije bilo slučaj. Nastavljena je loša inercija iz prethodnog perioda, truljenje je nastavljeno i sada se postavlja pitanje reakcije na sadašnju situaciju”, kaže Popović.
Nijesu Crnogorci bili samo članovi partije i špijuni UDB-e
Milorad Popović smatra da suverenistička inteligencija nije uradila ništa da pitanje Crne Gore stigne do adresa na Zapadu. Kaže da je naša inteligencije “mrtva i kukavička”, da protiv sebe imamo zločinačku idelologiju čiji je cilj nestajanje Crnogoraca, ali i “jevrejski sindrom” iz doba nacizma, koji su ogledao u rezonovanju “neće mene” dok su se zločini spremali.
”Mora se probuditi ponos Crnogoraca. Mi smo bili ponosan narod, nijesu Crnogorci bili samo članovi partije i špjuni UDB-e. To je ”raison d’etre”, to je pitanje elementarne časti, ponosa i smisla svakog sposobnog čovjeka”, ističe Popović.
Od Foruma 2010 do državnog udara
Popović podsjeća da već makar 25 godina traje rovovska bitka između dvije Crne Gore u identitetskom i državnom smislu, i da je među njima uvijek bila tijesna većina u korist one koja je afirmisala državnu i nacionalnu samostalnost, građanski i sekularni koncept i prozapadnu vanjskopolitičku orijentaciju. Napominje da je Beograd mijenjao taktiku, i da je u jednom trenutku shvatio da se ne može srušiti Crna Gora otvorenim velikosrpstvom, pa je, počev od Foruma 2010, do pokušaja državnog udara prije sedam godina, plan bio mijenjanje ključnih stvari na kojima je Crna Gora stvorena 2006. godine.
Posebno se osvrnuo na pokušaj državnog udara 2016. godine, kada se, kako kaže, pokazalo da vlast truli, jer se ni tada nije suočila sa glavnim problemom Crne Gore.
”Sa jedne strane imate utemeljenu ideologiju, može ona biti i najnazadnija, ali je konsekventna, uporna i ima svoje izvođače i finansijere, a sa druge strane nemate nikakvu ideologiju, osim načelne parole o prozapadnom kursu, multikulturi i tako dalje. To samo po sebi jeste vrijednost, ali onog časa kada sa druge strane imate jednu tako borbenu ideologiju, morate imati adekvatna sredstva da se sa njom suočite i da je dovedete u onu sferu koja neće ugrožavati glavne tokove.”
Doktrina i ideologija
On smatra da je problem u suprostavljanju velikosrpskoj politici doktrinarne prirode, jer Crna Gora 2006. godine nije znala šta dalje.
U tom smisli se postavlja i pitanje da li jedna mala i ugrožena država ima sposbnu elitu da uoči prijetnje. Podsjeća da je politička elita koja je bila do juče na vlasti izašla iz SSOJ, sa svim svojim ideološkim ograničenjima.
”Ne mislim tu toliko na Đukanovića i krug ljudi koji se bavio ekonomijom. Nijesu oni stigli da nauče, a Đukanović nije imao životni razvoj kao Ben Gurion, ili Tuđman i Izetbegović. On je instinktima shvatao da neke stvari treba mijenjati, ali nije znao kako. A oni koji su bili oko njega, (i meni se prigovaralo da imam nekog uticaja, a kamo sreće da sam ga imao) bili su ljudi ograničeni komunizmom i jugoslovenstvom, dvijema ideologijama koje su bespovratno propale”, kaže Popović.
Preporučeno
Popović je govorio i o odnosu prema dijaspori, međunarodnom kontekstu i diskriminaciji Crnogoraca u Crnoj Gori. Kompletnu ”Drugačiju radio vezu možete pogledati na linku ispod teksta.
