Video
Književnik Milorad Popović, gostujući u “Teleskopiji” na TVCG, kaže da postoji očigledna nesrazmjera između “tačne, precizne, gotovo bez greške vođene spoljne politike, koja je malu i gotovo nebitnu zemlju dovela u NATO i na vrata EU” i, s druge strane, činjenice da je 13 godina nakon nezavisnosti ” u mnogim domenima kulturne i obrazovne politike, državotvorne svijesti, stanja u institucijama… gore nego prije 20 godina”.
Popović taj paradoks objašnjava nedovoljnim kapacitetima, manjkom znanja, šićardžijskim duhom… uz opasku da “ovdje politički procesi idu ispred nacionalnog sazrijevanja”.
“Mediokritetstvo naše intelektualne klase i užasno neobrazovanje naših političara čini da, gotovo jednodušno, misle kako će zaokruživanjem državnog okvira, ulaskom u zapadne integracije i povećanjem životnog standarda, zakonomjerno stabilizovati Crnu Goru. Toliko je, međutim, iskustava da je pitanje nacionalne kulture, stvarnog ili izmišljenog sjećanja, u najdubljim emotivnim i iracionalnim slojevima ljudske prirode”, kaže on.
“Nema svijesti da je ključna stvar, ne samo za nas, nego i za naše potomstvo, da bi Crna Gora ostala prozapadna i građanska, u kojoj ćemo dovršiti svoj nacionalni identitet”- rezolutan je Milorad Popović.
Dobitnik Trinaestojulske i Njegoševe nagrade, u autorskoj emisiji Tamare Nikčević, kaže da je “Amfilohije ideološki najveći anticrnogorac od Ćuprilića naovamo, ali je karakterom više Crnogorac od ovih koji su na vlasti”. On kaže da mitropolit SPC koristi praznovjerje Crnogoraca, vještu propagandu, ali i sirotinjske kuhinje, kako bi paralisao vlast i zaveo narod.
Popović tvrdi da se srpske institucije ozbiljno pripremaju da na popisu 2021. Srbi u Crnoj Gori budu većina. Nasuprot njima, “kad bi se DPS pitao, nacije ne bi ni postojale. Većina njih su ravnodušni prema tom pitanju, hedonisti koji politiku vode od izbora, do izbora”.
Preporučeno
Milorad Popović ukazuje i na to da su brojni zagovornici suverenosti s početka 90-ih “u zagrljaju Andrije Mandića”. Dodaje da je smjena DPS moguća tek kad crnogorsko društvo “postane normalno”, odnosno kad pobjeda opozicije prestane da bude prijetnja opstanku države, njenog prozapadnog kursa i građanskog karaktera.
