Priča nove vlasti o oslobođenju Crne Gore spada u domen psihologije

Priča nove većine o “prvoj demokratskoj vladi i oslobođenju Crne Gore nakon 75 godina” za Sekulovića spada u domen psihologije.

“Crna Gora je tokom posljednjih 30 godina imala nekoliko izbornih ciklusa, sve pod ozbiljnom prismotrom međunarodne zajednice, u kojima su slobodno učestvovale različite političke opcije, od građanskih do srpskih nacionalista, od komunista do liberala”, podsjeća Sekulović.

Potezi nove Vlade u Crnoj Gori izazivaju dosta komentara i reagovanja. Osudu javnosti izazvala je zvjezdica pored imena Kosova, koja se pojavila u dokumentu Ministarstva zdravlja iako je Crna Gora priznala Kosovo kao nezavisnu državu. Nova ministarka saopštila je da je riječ o tehničkoj grešci, mnogi misle da je ipak riječ o namjeri, među kojima su i Albanci iz Crnoj Gori. Šta Vi mislite?

SEKULOVIĆ: Svakako se ne radi o grešci u kucanju ili kakvom tehničkom propustu. Postoje dvije mogućnosti: ili se radi o lapsusu ili o testu. Bolje bi bilo da je lapsus u pitanju jer onda to ukazuje samo na potisnutu želju da se promijeni odnos Crne Gore prema Kosovu, od nezavisne države do sastavnog dijela Srbije. Međutim, moj je utisak da se radi o nečem mnogo značajnijem. Radi se o testu, probi, kako bi se ispitale kakve bi reakcije bile ako bi se promijenio odnos Crne Gore prema Kosovu. Naočigled bezazleno, ali na mala vrata se uvodi javni državni narativ povlačenja priznanja Kosova i ruši se “tabu”.

Ako je eventualno tehnička greška, kako će se ovakvi faulovi odraziti na kredibilitet Vlade?

SEKULOVIĆ: Sigurno da će se odraziti negativno. Ova Vlada, kao uostalom i svaka vlada koju čine političke partije koje su prvi put na vlasti, pati od manjka kredibiliteta, te nju izjave poput “pomjeranja planina voljom” ili navodne tehničke greške više diskredituju nego vladu sačinjenu od iskusnih političara. Štaviše, postavlja se pitanje o namjerama ove Vlade u vezi sa karakterom Crne Gore kao društva, ova fusnota je u stvari fusnota na Crnoj Gori.

SPC i pokojni mitropolit Amfilohije bili su glavna podrška novoj vlasti, konkretno novom premijeru Krivokapiću i autoritet koji su sve tri koalicije slušale. Ko sada ima autoritet nad kabinetom Krivokapića?

SEKULOVIĆ: Nestanak Rista Radovića, alijas Amfilohija, veliki je udarac za srpski nacionalizam generalno, jer je taj politički pokret ostao bez velikog motivacionog govornika, svojevrsnog anti-Tita. U ovom trenutku vjerovatno niko nema takav autoritet nad kabinetom Krivokapića. Postoji jedan očigledan korpus pretendenata, a to su srpski nacionalistički intelektualci i političari iz Beograda koji žele da ukinu samostalnost crnogorske države i pravo na različit pogled na svijet od njihovog, ali su daleko od antititovske harizme pokojnog Radovića.

Nova većina se bavi isključivo DPS-om, insistirajući na tome da je Crna Gora dobila “prvu demokratsku vladu”, da se “oslobodila nakon 75 godina” što je predsjednik države Milo Đukanović ocijenio kao potpuno neargumentovanu, neutemeljenu ocjenu koja bi trebalo da potkrijepi namjeru da se uđe u neku vrstu revanšizma prema prethodnoj vlasti…

SEKULOVIĆ: Mislim da je takav stav o oslobođenju nakon 75 godina u oblasti psihologije. Mogu donekle da razumijem pokojnog Radovića ili Dobricu Ćosića i njihove fiksacije Titom i socijalističkim periodom koji se završio 1990. godine, jer je takav stav zasnovan na iracionalnom. Međutim, Crna Gora je tokom posljednjih 30 godina imala nekoliko izbornih ciklusa, sve pod ozbiljnom prismotrom međunarodne zajednice u kojima su slobodno učestvovale različite političke opcije, od građanskih do srpskih nacionalista, od komunista do liberala. Štaviše, nekada su ti kriterijumi bili viši nego za članice EU, mislim na prag od 55 odsto postavljen na crnogorskom referendumu 2006. godine, dok je za takvu istu odluku u slučaju Velike Britanije taj prag postavljen na 50 odsto. U proteklim decenijama, ekonomski sistem Crne Gore se potpuno promijenio, a što je najbitnije, prevaziđena je ratna trauma sa susjedima i stvoren novi bezbjednosni okvir u kome je crnogorsko društvo našlo svoj značaj i svoje ravnopravno mjesto, što je priznato od strane drugih, kako UN tako i NATO.

Od čega se to onda 30. avgusta 2020. godine oslobodila Crna Gora?

SEKULOVIĆ: Ako se oslobađa od ovih postignuća, onda je logično da ti koji su za njih zaslužni treba da odgovaraju. Mislim, ipak, da se radi o drugačijem vrednovanju svega onoga što je postignuto u proteklih 75 godina. Mislim, takođe, i da postoji izvjesna neiskrenost. Sve što “oslobodioci” prigovaraju vlasti DPS-a autoritarnost, korupcija, nepotizam sve bi to oprostili Đukanoviću, samo da se nije “odrekao” Kosova, RSK i Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, navodni “oslobodioci” pokušavaju da uspostave drugačiji sistem vrijednosti gdje je Albanac Šiptar, Bošnjak Turčin, Hrvat ustaša, Crnogorac izdajnik. Simbolički, oni koji bi da revidiraju proteklih 75 godina žele da Ljubu Čupiću stave fusnotu, a Pavlu Đurišiću da skinu Hitlerov gvozdeni krst.

“Mir je naša nacija” proziva Krivokapića da krši dogovor, iz DF-a upozoravaju da je nova Vlada napravljena prema željama GP URA, koncerna Vijesti, ali i stranih ambasada… Imate li objašnjenje zašto je međunarodna zajednica toliko oduševljena Vladom iza koje stoji SPC, Vladom u kojoj nema pripadnika nacionalnih manjina, ignorišući činjenicu da su dobrosusjedski odnosi, poštovanje manjinskih prava… bili imidž Crne Gore, njena lična karta?

SEKULOVIĆ: Ne bih se složio sa ocjenom da je međunarodna zajednica toliko oduševljena ovom Vladom, prije bi se moglo reći da je relaksirana promjenom, koja ne mora nužno biti negativna. Ovu Vladu treba cijeniti prema njenim djelima, a ne samo na riječima, jer kao i svaka demokratski izabrana vlast ima pravo na šansu. Međutim, ono na šta nema pravo jeste da na bilo koji način, čak ni fusnotama, revidira postignuća koja su utemeljila crnogorsko društvo kao zajednicu ravnopravnih građanki i građana bez obzira na njihovu vjeru ili naciju, i državu sa dobrim odnosima sa svim svojim susjedima.

Šta od nove vlasti očekuje Srbija? Srpski istoričar Raković, recimo, kaže da Crna Gora ima Vladu u kojoj su Srbi većina, te da je njen “posao” da oduzme glasačko pravo Bošnjacima i Muslimanima koji ne žive u Crnoj Gori, takođe i Albancima iz Crne Gore… Da li je ovo provokacija ili upozorenje Krivokapiću što mi je činiti i što se od njega očekuje?

SEKULOVIĆ: Raković i njemu slični nacionalisti bi oduzeli biračko pravo i Bošnjacima i Albancima koji žive u Crnoj Gori, a i u Srbiji, jer kakve su to “srpske države” u kojima ne-Srbi imaju pravo glasa? U tom smislu ne radi se o provokaciji, već o ambiciji, neskrivenoj želji i opsesiji srpskih nacionalista da etnički očiste biračke spiskove, pa onda i teritorije, ako već obrnuto, kao u Srebrenici 1995. godine, nije moguće. Srpski nacionalisti, bili na vlasti ili u opoziciji, svejedno, očekuju od Crne Gore pokornost, poslušnost, dosljednost i žrtvu za ciljeve koji će se utvrditi u Beogradu.

Što će, po Vama, biti prioritet nove vlasti? Već je izvjesno da će doći do izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je sljedeće?

SEKULOVIĆ: Vjerovatno zakoni koji se tiču izbornih prava građanki i građana, potom pravila kojima se uređuje rad službi bezbjednosti, sa ciljem da se vjerovatno umanji uloga predsjednika države u tom dijelu, kao i zakoni koji bi trebali da dovedu do formalno veće integracije regionalnog ekonomskog prostora, što načelno jeste potrebno, ali ne ako je u funkciji teritorijalnih političkih ambicija.

“Život je prepun uspona i padova. Nije problem pasti. Problem je ne ustati”, poručio je nedavno predsjednik Crne Gore. Kome je sve poslao ovu poruku?

SEKULOVIĆ: Vjerovatno je mislio na članove, simpatizere i birače DPS-a, ali i na širi suverenistički korpus. Međutim, mislim da bez obzira na šok, u smislu velike promjene, DPS niti SD nemaju za čime pretjerano da žale, morala je promjena da se desi, kad-tad. Ono što je, po meni, neophodno ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, jeste jača saradnja između onih partija i intelektualaca koji drže do antifašizma, multinacionalnosti, građanskog društva, a i multikonfesionalnosti. Te snage su postale autistične kako prema drugim političkim partijama koje dijele iste vrijednosti, tako i prema cjelokupnom društvu, pa i susjedima, a posebno prema Srbiji.

Na šta mislite?

SEKULOVIĆ: Reći ću vam. Koliko puta su posljednjih mjeseci vedete srpskog nacionalizma gostovale u Srbiji, a koliko puta je neko iz crnogorske građanske opcije došao u Beograd da iznese svoje stavove o crnogorskom društvu pred srpsku javnost? Nažalost, korijen problema sa srpskim nacionalizmom nije na Cetinju, već u Beogradu, kao što i korijen albanskog nacionalizma nije u Tuzima, već u Tirani, niti je hrvatskog u Tivtu, već u Zagrebu. U tom smislu, umjesto dizanja bedema samodovoljnosti ostvarenog državnog projekta, koji čak ni za srpske nacionaliste nije sporan, neophodna je saradnja ne samo između srpskih i crnogorskih građanskih snaga, već i u čitavom regionu, kako bi se suprotstavili nacionalistima i ponudili građankama i građanima regiona cjelovitu viziju zajedničkog života, bezbjednosti i saradnje.

Novi ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić obavijestio je javnost da su pripremljene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti te da je razgovarao sa predstavnicima MCP, Katoličke crkve i Islamske zajednice. Ovaj potez ministra izazvao je burna reagovanja zbog toga što na razgovor nije pozvana CPC. Kako Vi ovo tumačite?

SEKULOVIĆ: Imajući u vidu da ministar Leposavić još uvijek obavlja funkciju sličnu ministru pravde u crnogorskom ogranku SPC, tj. Mitropoliji, to je onda obavijestio javnost da je sam sa sobom razgovarao, što je pojava svojstvena i drugim srpskim nacionalistima poput Vulina, koji često vodi unutrašnji dijalog naglas. Što se tiče drugih vjerskih zajednica, one su tu samo “contorno”, prilog, kako bi se zamaglila suština postojanja “specijalnih” veza između jedne vjerske zajednice SPC i Vlade CG kao njene emanacije, odnosno između ministra zaduženog za pravdu i člana pravnog tima Mitropolije.

Božović je koloritna pojava, Radulović neiskusan

Novi ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović ocijenio je da je odluka o proglašenju ambasadora Srbije Vladimira Božovića nepoželjnom osobom bio ishitren čin i da on ne bi tako uradio. Ova izjava naišla je na žestoku osudu političkih konkurenata koji su prozvali ministra da pristaje na poniženje Crne Gore…

SEKULOVIĆ: Ambasador Božović je veoma koloritna pojava na društvenoj sceni Srbije, sa širokim dijapazonom interesovanja, od unutrašnjih do spoljnih poslova, te bogatog iskustva sa političkim opcijama od SPO-a do SNS-a. S druge strane g. Radulović je daleko skromnijeg iskustva, kako profesionalnog tako i političkog, te je, vjerovatno i pod utiskom biografije njegovog kolege u diplomatiji, državni čin osporio reflektujući lično osjećanje izvjesne podređenosti.

Smanjivanje podjela je zamka srpskih nacionalista

Izbor nove Vlade proslavljen je uz klicanje Srbiji i Kosovu, uz srpske trobojke, što je izazvalo revolt velikog dijela javnosti. Kako u takvoj situaciji spriječiti nove podjele i da li je to zaista cilj nove Vlade, u što se premijer Krivokapić zaklinje?

SEKULOVIĆ: Podjele su sasvim prirodne u svakom društvu, tako da od njih ne samo da nije moguće pobjeći, već i ne treba bježati. Zato se postavlja pitanje zašto se onda insistira na smanjivanju podjela, kao i na kojoj platformi. Srpski nacionalisti su ti koji ne trpe podjele, odnosno drugačije mišljenje i zato stalno pozivaju na nekakvo jedinstvo pod parolom “samo sloga Srbina spašava”, a u stvari žele da nametnu svoj pogled na svijet kao jedini, sve pod plaštom smanjivanja podjela. Brutalne reakcije na tekstove portala, poput Aktuelno i njihovog urednika, napadi na Dnevne novine ili slobodnomisleće novinare poput Tamare Nikčević imaju svrhu da eliminišu drugačije mišljenje od “svetosavskog”, drugačiji pogled na svijet od srpskog nacionalističkog, te kad ga eliminišu, onda će Crna Gora biti jedinstvena, bez podjela, u nacionalizmu “srpskog sveta”. Ako ova Vlada stvarno misli da spriječi “nove podjele”, onda mora sankcionisati svakoga ko sprečava drugačije mišljenje po bilo kom pitanju, a prije svega onom što je premijeru najhitnije, vjeri. Tomas Džeferson je rekao: “Zakleo sam se na oltaru Boga na vječno neprijateljstvo prema bilo kom obliku tiranije nad umom čovjeka”.

Dakle, glavni ispit za ovu Vladu jeste kakav će biti odnos prema različitom po bilo kom osnovu, a prije svega prema ateistima i agnosticima, jer crnogorsko društvo jeste podijeljeno, kao i svako, na one koji vjeruju i one koji ne vjeruju. Sekularnost garantuje pravo na postojanje i jednih i drugih, a klerikalizam to pravo negira, ne prihvata tu podjelu i nameće stav da svi moraju da vjeruju. Hoće li ova Vlada pratiti vrijednosti prosvjetiteljstva ili fundamentalizma ostaje da se vidi.