Glede premijera, alijas MVP-a Dritana Abazovića, riječi zamjenika pomoćnika američkog državnog sekretara Gabrijela Eskobara jasno znače da su Amerikanci prešli put od oduševljenja do razočarenja kad je riječ o Abazoviću.
Odgovarajući na pitanje o manjinskoj vladi Dritana Abazovića, Eskobar je saopštio da je na tom pitanju bilo mnogo razočarenja, koja se tiču ne samo Dritana Abazovića nego i rezultata te vlade.
”Očekivali smo da Crna Gora neće izgubiti dvije godine u naporima da se pridruži EU. Očekivali smo da će Crna Gora više da uradi” kazao je Eskobar.
Može li jasnije od ovoga? Ne, osim ako nećeš da pređeš na ulični jezik neprimjeren za javnu upotrebu.
Dakle, svi dometi 43. vlade kojim se diči premijer nijesu impresionirale nikog osim članove Vlade, koji obično četvrtkom u prvom dijelu sjednice koja je otvorena za javnost, podastru desetine dokaza da su bolji od svih vlada do sada i da će njihove učinke teško stići ijedna buduća.
Zapadnjake nije zadivila ni odlučnost “donkihotovske” borbe primijera i njegovog ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića sa organizovanim kriminalom, niti veliki uspjesi u namicanju novca od turizma Gorana Đurovića. Prijatelji sa Zapada nijesu nešto posebno oduševljeni ni učincima SNP ministara u resorima poljoprivrede, zdravlja i pravde. A svi smo svjedoci koliko nas sve zajedno žele ubijediti da je to TO i da zlatna era Crne Gore samo što nije stigla.
Da li je riječ o globalnoj politici pa je zbog nje “stradao” premijer još ne znamo, ali je činjenica da je neko tamo, preko bare ili u Evropi, mjerio, računao, analizirao i podvukao crtu. Sa Eskobarovom ocjenom, skoro u zarez, slaže se i izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru Tonino Picula.
Odbor za spoljne poslove Evropskog parlamenta usvojio je izvještaj o napretku Crne Gore za 2022. godinu u kojem je ocijenio da je ovo bila još jedna godina stagnacije na evropskom putu za Crnu Goru.
Poslanici EP su u ovom kontekstu izrazili zabrinutost zbog sporazuma sa Srpskom pravoslavnom crkvom (potpisivanje tkz. temeljnog ugovora), a pored domaćih izazova, Piculin Izvještaj skreće pažnju i na rastuću zabrinutost Evropskog parlamenta zbog spoljnog miješanja u unutrašnje stvari Crne Gore – posebno Rusije.
E sad, Abazović se nije baš složio sa ovim što je izglasano sa 51 glasom članova odbora. On se u intervjuu Glasu Amerike odlučno usprotivio ocjenama evropskih parlamentaraca i rekao da oni to ne vide dobro.
“Mi imamo nekoliko izazova kao država i to ne želimo da ni bilo koji način prikrijemo. Niti možemo, niti želimo. Mi moramo prije svega da otvorimo državni parlament, da pokažemo veću efikasnost u donošenju odluka, donošenju zakona, ali i reformi pravosuđa. I sa tim sam potpuno saglasan. Sa onim što nisam saglasan jeste da se od pojedinih evropskih poslanika konstantno kritikuje Crna Gora. I kada vidite ko su ljudi koji stoje iza njegovog šedou riporta, sve vam postaje jasno. Ja ih neću otkrivati…”, zagonetno je zaključio Abazović.
Dakle, krivi su nekakvi “izvještači iz sjenke”, a oni sigurno rade za Mila, Bemax, kavački ili škaljarski klan…Za nekog rade i to u inat 43. Vladi Crne Gore.
Nije se bolje proveo ni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović. U Crnoj Gori označen kao neko ko zapravo koči formiranje Vlade insistiranjem na ulasku koalicije Za budućnost Crne Gore, Milatović je u SAD pošao sa stavom o inkluzivnoj Vladi i stavom da Spajić treba da prigrli Mandića, Kneževića ali i Abazovića. Njojork, međutim, čuda čini, mijanja stavove, planove i prioritete, pa je već pomenuti Eskobar rekao da je predjednik razumio poruku i da dijeli američke stavove o budućoj Vladi.
“Predsjednik Milatović je imao važne i produktivne sastanke sa savjetnikom Šoleom, državnim sekretarom i predstavnicima Bijele kuće. Sjedinjene Države su bile vrlo jasne da želimo da vladu čine isključivo partije usredređene na evropske integracije i posvećene NATO-u, koje dijele naš stav u vezi sa Rusijom. Mislim da smo bili vrlo jasni u vezi sa tim i on je signalizirao da se saglasio sa tim. Želimo da se formira vlada i okupe stranke. On, kao šef države, ima veoma važnu ulogu da ljudima prenese pravu poruku. Tako da smo uvjereni da je razumio ono što smo mu prenijeli”, precizirao je Eskobar.
Dakle, Milatović je “signalizirao da se saglasio”, reče Eskobar. Kako izgleda ta “signalizacija”, gestovima, očima ili riječima nije jasno ali je poruka više nego jasna.
E sad, biće interesantno šta će se desiti kad se Milatović vrati kući i narednog radnog dana počne da odrađuje američke “sugestije”. Možda prvi poziv ili sastanak bude sa poslanicama njegove parije Radinkom Ćinćur i Jevrosimom Pejović i saopšti im da ne moraju više da istrajavaju u ljubavi prema Mandiću i Kneževiću.
Nije manje interesantno, ali je bilo ispod radara ni promjena retorike Demokrata, koji su koliko juče poručili da neće podršku sa DPS liste, odnosno lidera DUA Mehmeda Zenku, te da ne žele ni fotelju predsjednika Parlamenta niti Vladu sa onima koji su sarađivali sa DPS-om. Usput, nijesu to isto rekli i za Bošnjačku stranku koja je, takođe, tradicionalni saveznik DPS-a tokm tridestogodišnje vladavine ove partije.
Anticipirajući da će Milatović (morati) da promijeni stav, saopštili su da je rješenje u dogovoru lidera PES-a – Milatovića i Spajića. To znači da ako se oni dogovore da ih podrži, recimo i Zenka, onda će to biti sasvim ok i Demokratama. Neće to tako biti, ali samo logiciramo. Vjerovatniji je prvi scenario sa Ćinćur i Pejocvić, ali ako one “ne prelome” ovo će biti rezervni plan.
Podvučeno, politička situacija u Crnoj Gori neće biti ista prije i poslije SAD i posjete dva prva čovjeka države. Stvari će se kretati brže a očekuje se pronalaženje načina kako da se “proguta žaba” i ostane na nogama.
Preporučeno
Video