Bilo je to u doba raspadajuće SFR Jugoslavije, nakon referenduma u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, kada se osjećao miris rata, a Srbi u BiH intenzivno naoružavali.
Nakon što je 1992. godine, tada još jedinstvena, bosanska policija zaplijenila jedan šleper oružja u blizini Bileće, svi su pogledi bili upućeni u pravcu Podgorice i na crnogorsku vlast da, po nalogu iz Miloševićevog Beograda, ilegalno naoružava ljude Radovana Karadžića.
Jedne noći, nakon ove ,,neprijatne“ informacije, profesor Kilibarda, predsjednik Narodne stranke dobio je jedan važan, noćni poziv: na drugoj strani žice bio je Miodrag Daka Davidović, tada načelnik nikšićkog SUP-a (Centar bezbjednosti), kum Momira Bulatovića, predsjednika Crne Gore.
„Pozove me Daka da izađem iz stana, kaže čekaće me ispred vrata zgrade, ne treba mi kišobran, s praga ću uskočiti u njegova kola. Pomislim da je u pitanju nešto vrelo i pržeće, ko bi na onakav dan zvao da mu nije viteška nevolja!“, svjedoči Kilibarda.
,,Dragi moj profesore, kao što znaš, optužuje se Crna Gora da Srbima ubacuje oružje u Hercegovinu, direktno se govori da je onaj kontingent oružja što je uhvaćen kod Bileće ubacila crnogorska vlast. Tebi bar ne treba objašnjavati da to može vrlo kompromitujuće djelovati i da crnogorska vlast i srpski narod u cjelini od toga mogu imati štete. Pa predlažem da Narodna stranka preuzme odgovornost na sebe ako dođe do direktne optužbe da je naša vlast kriva. Narodna stranka je srpska i rodoljubiva, ona ima šansu da skine hipoteku krivice sa zvanične vlasti. Ako Narodna stranka odbije da učini tu uslugu Srbima i državi, moglo bi se to na nju odraziti vrlo nezgodno“, otkrio je Davidović zbog čega je bilo nužno da hitno razgovara sa Kilibardom.
Nije dugo trajao razgovor, a Kilibarda je pristao da ,,ako bude potrebno, Narodna stranka preuzme odgovornost na sebe zbog ubacivanja oružja Srbima u Hercegovinu“.
Davidović je bio zadovoljan. Vratio je profesora Kilibardu kolima pred vrata kuće. Prije nego što je Kilibarda izašao iz kola, Davidović mu je pružio ruku i hladno rekao: „Profesore, ako za naš dogovor saznade kakvo treće lice, to nekoga može koštati života. Hvala, srećno, vidjećemo se!“
Nije trebalo da Narodna stranka preuzme odgovornost, rat je počeo da bukti, a šleperi su u kolonama liferovali oružje. Ipak, oprezni profesor je sačekao da prođe duže od decenije da ispriča ovaj zanimljiv detalj.
Preporučeno
Imao je dobar razlog za ćutanje: nekadašnji žestoki policajac, zaštitnik ratnika-vikendaša u Bosni, kontroverzni biznismen kojeg je pomilovao Momir Bulatović, podržavalac četničkog pokreta, ministar u vladi takozvane SAO Hercegovine – nije baš čovjek sa kojim se valja igrati.
Video