Video
Drugi mit: „Srpska pravoslavna crkva je starija od države Crne Gore i svi pravoslavni vjerski objekti na teritoriji Crne Gore su njeno vlasništvo.“
“Istina: U vrijeme Knjaževine i kasnije Kraljevine Crne Gore, Srpska pravoslavna crkva, kao pravni subjekt pod tim imenom, nije postojala. Imovina koju je pravoslavna crkva koristila na teritoriji Crne Gore prije 1918. godine bila je vlasništvo države, što dokazuje činjenica da vjerska zajednica nikada nije imala pravo da bez saglasnosti države raspolaže imovinom koju je koristila. U članu 719 Opšteg imovinskog zakonika Knjaževine Crne Gore iz 1888. godine izričito se navodi: „Nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira ne mogu se nikako prodavati ili inače ustupati, bez naročita dopuštenja državne vlasti“. Kako je opšti pravni princip, još iz rimskog prava, da vlasništva ne može biti bez prava raspolaganja, sasvim je jasno da je država, a ne crkva u Crnoj Gori vlasnik vjerskih dobara. Dakle, crkva je koristila imovinu i ubirala plodove od vjerske imovine, ali je vlasnik te imovine u Knjaževini, kasnije Kraljevini Crnoj Gori nesumnjivo bila država”, saopštili su iz Vlade.
— Vlada Crne Gore (@VladaCG) December 22, 2019
Treći mit je: „Država tjera vjerske zajednice da se registruju“, navodi se u saopštenju i dodaje:
“Istina: Ne postoji zakonska obaveza vjerske zajednice da se registruje. Međutim, one vjerske zajednice koje ne žele da nadležni državni organ evidentira podatke o njihovom imenu, sjedištu, adresi i zastupniku, neće imati sve pogodnosti koje uživaju registrovana pravna lica, odnosno neće imati status pravnog lica. Procedura registracije vjerske zajednice je veoma jednostavna i ne razlikuje se od pravila registracije pravnih lica koja inače važe u crnogorskom pravnom sistemu”.
— Vlada Crne Gore (@VladaCG) December 22, 2019
Četvrti mit je: „Država hoće da izbaci SPC iz pravoslavnih hramova i da na njeno mjesto dovede CPC“.
”Istina: Najbolja potvrda da utvrđivanjem državnog vlasništva nad vjerskim kulturnim dobrima država ne namjerava da ugrožava prava vjernika jeste činjenica da je Prijestonica Cetinje, a ne SPC, upisana kao vlasnik Cetinjskog manastira, pa to ni na koji način ne ograničava prava i slobode svještenstva i vjernika SPC u jednom od najznačajnijih kulturnih, istorijskih i vjerskih zdanja u Crnoj Gori. Dakle, predloženi zakon utvrđuje imovinska prava države nad vjerskim objektima koje je sama država gradila i sticala kroz vjekove i koji predstavljaju kulturnu baštinu i imovinu svih građana Crne Gore. Ovim zakonom se ne uređuje vjerski život unutar bilo kojeg vjerskog objekta, niti se bilo ko izbacuje ili useljava u vjerske objekte”- navedeno je u saopštenju Vlade.
— Vlada Crne Gore (@VladaCG) December 22, 2019
Peti mit, kako saopštavaju iz Vlade je: „Predlog zakona je utvrđen bez dijaloga sa SPC.“
”Istina: Nacrt zakona je pripremljen još 2015. godine. U okviru javne rasprave koja je uslijedila, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je primilo i razmotrilo veliki broj komentara. Samo 2018. godine održano je sedam okruglih stolova, uz učešće akademske zajednice, vjerskih organizacija i nevladinog sektora. Nema vjerske zajednice ili druge zainteresovane strane koja nije komentarisala Nacrt zakona. Osim toga, predstavnici Vlade su imali detaljne i iscrpne pojedinačne konsultacije sa svim vjerskim zajednicama.
Na tim konsultacijama postignut je viši stepen saglasnosti nego ikada ranije po ovim pitanjima. Gdje god su predlozi vjerskih zajednica bili u skladu sa međunarodnim pravnim standardima i javnim interesom oni su prihvaćeni. Na kraju je SPC sama odbila dijalog o sprovođenju preporuka Venecijanske komisije, uslovljavajući taj dijalog donošenjem zakona o restituciji”- zaključeno je iz Vlade.
— Vlada Crne Gore (@VladaCG) December 22, 2019
Preporučeno
