Ona je u intervjuu za Portal Analitika kazala da je uvjerena da teži dio posla za našu zemlju tek predstoji jer parlament bilo koje države članice može usporiti ratifikaciju sporazuma o pristupanju. Mišljenja je da je, uprkos svemu postignutom, Crnoj Gori neophodna istinski procrnogorska i proevropska vlast.

ANALITIKA: Crna Gora nalazi se u završnoj fazi pregovora za pristupanje Evropskoj uniji. Nedavno je formirana radna grupa za izradu Ugovora o pristupanju. Koliko dugo proces izrade može trajati i šta se u tom periodu očekuje od države kandidata?

Pusić: Od države kandidatkinje se očekuje da ne samo donosi zakone i druge pravne akte i institucionalne reforme koje traži EU, već da pokaže da te zakone i reforne faktički sprovodi u svakodnevnoj praksi. Dokaz sprovođenja u ovoj fazi je posebno značajan. Veliki dio Ugovora o pristupanju će biti standardan i to se može napraviti u vrlo kratkom vremenu.

Pitanje je hoće li taj ugovor sadržavati i neke nove, ne standardne i idiosinkratske odredbe specifično za Crnu Goru. O tome neće odlučivati EU Komisija već, u konačnom, Savjet Evrope, odnosno države članice. Ako do toga dođe, to bi moglo produžiti razdoblje izrade Ugovora.

ANALITIKA: Naša Vlada postavila je ambiciozan cilj da do kraja 2026. zatvori sva preostala pregovaračka poglavlja, kojih nije malo. Da li smatrate da je do kraja godine moguće ispuniti sve reforme koje su potrebne za zatvaranje poglavlja?

Pusić: Odluka o okončanju pregovora donosi se temeljem ispunjavanja svih potrebnih kriterijuma u svim poglavljima od strane države kandidatkinje. No to je svakako i politička odluka država članica, jer je Evropska unije politička organizacija par exellence.

S obzirom na promijenjenu globalnu situaciju, kad dođe do odlučivanja država članica ključno će biti pitanje funkcionisanja bezbjednosnih službi, provosuđa i odbrane u Crnoj Gori. Mislim da su to najosjetljivije tačke.

ANALITIKA: Postoji li u crnogorskoj vlasti dovoljno političke volje za to?

Pusić: Pitanje postojanja političke volje onih koji čine koaliciju na vlasti je presudno pitanje. Danas niko iz vlasti ne govori protiv članstva Crne Gore u EU jer je podrška članstvu među građanima još uvijek dovoljno visoka da bi biti protiv bilo kontraproduktivno i ne oportuno za bilo koju političku stranku.

No ima političara i stranaka u vlasti koji su do sada vukli i inicirali političke poteze koji su Crnoj Gori bacali klipove pod noge i zaustavljali je na njenom evropskom putu. Ako se takvo ponašanje nastavi to će imati značajan uticaj na tempo prijema Crne Gore u EU. Mislim da je važno da građani budu toga svjesni i da manje slušaju riječi, a više gledaju djela pojedinih političara.

Ulazak Crne Gore u EU treba vezati za ulazak Islanda

ANALITIKA: Postoje tvrdnje da će Crna Gora biti primljena u EU do 2028. bez obzira na stepen sprovedenih reformi te da će biti uslovljena da nakon ulaska u EU u određenom periodu završi taj proces, kao što je bio slučaj sa Rumunijom i Bugarskom. Šta Vi mislite?

Pusić: Rumunija i Bugarska su započele proces u devedesetim godinama prošlog vijeka i trebale su ući u EU s prvom grupom istočnoevropskih država 2004. To se nije dogodilo, njihov ulazak je odgođen za tri godine i ušle su 2007.

Dakle, jedna sasvim različita situacija u istorijski sasvim drugom vremenu. 2028. kao godina ulaska Crne Gore u EU naprosto nije realna. Da sve ide ekspresnom brzinom, to nije dovoljno da se okonča cijeli proces, uključujući ratifikaciju. 2030. ili 2031. je superoptimistična, ali ako se zvijezde poslože kako treba, možda nije nemoguća.

Smatram da treba uspostaviti komunikaciju s Islandom. Krajem augusta na Islandu će se održati referendum o nastavku pregovora s EU o članstvu. Ako ishod bude pozitivan, Crnu Goru treba prezentovati u paketu s Islandom.

ANALITIKA: Ima li Crna Gora, sa ovakvom vlašću, kapaciteta za to? Mora li, da bi se posao završio na pravi način, doći do promjene vlasti na izborima zakazanim za 2027. godinu?

Pusić: Vlast u Crnoj Gori koja zaista želi članstvo u EU svakako bi dobro došla, kako prije, tako i naročito nakon ulaska u EU. Jer ne treba zaboraviti da članstvo u EU za Crnu Goru znači i mnogo veći stepen garancije državnosti i samostalnosti.

Dakle, bez obzira na to što govore, oni koji su protiv crnogorske samostalnosti i državnosti, su i protiv Crne Gore u EU.

Moguća opstrukcija dogovora sa Hrvatskom od strane dijela vlasti

ANALITIKA: Kakvo je Vaše mišljenje o rješavanju otvorenih pitanja između Crne Gore i Hrvatske, bez čega nema zatvaranja poglavlja 31? Smatrate li da je dogovor moguć i na koji način?

Pusić: Mislim da neće biti nikakvih poteškoća da se riješe otvorena pitanja između Hrvatske i Crne Gore do onog nivoa koji bi omogućio članstvo, ako za to bude političke volje.

Suzdržane reakcije od strane Hrvatske na niz raznih provokacija crngorskih zvaničnika pokazuju da u Hrvatskoj postoji svijest da te provokacije dolaze upravo od onih koji nastoje osujetiti crnogorski europski put.

ANALITIKA: Očekujete li opstrukciju dogovora od strane dijela vladajuće većine čiji su čelnici u Hrvatskoj proglašeni za persone non grata?

Pusić: Temeljem dosadašnjeg iskustva, mislim da je realno očekivati opstrukciju od dijela vladajuće većine. To bi naravno bilo na štetu Crne Gore možda i više nego što se na prvi pogled čini. Jer vrijeme je u ovom procesu ključni faktor.

Momentalno unutar EU postoji pozitivan stav i želja da se Crna Gora primi. No to neće trajati neograničeno. Trinaest godina nije postojala nikakva želja za proširenjem. O tome treba voditi računa. Crna Gora će u junu biti domaćin Samita EU – Zapadni Balkan. To je vrlo značajno i time svi šalju pozitivnu poruku što se tiče Crne Gore.

Okončanju pregovora i procesu ratifikacije pristupiti kao da ih svaka članica može usporiti

ANALITIKA: Nakon što Ugovor o pristupanju bude izrađen, šta čeka Crnu Goru dalje? Koliko dugo bi proces ratifikacije u nacionalnim parlamentiima mogao trajati?

Pusić: Hrvatska je ulazila u EU u jedno sasvim drugačije vrijeme i pod neuporedivim okolnostima. No ipak nam je trebalo 18 mjeseci za ratifikaciju pristupnog ugovora. Prvo je ratifikovan u Saboru, jednoglasno, a zatim u parlamentima 27 tadašnjih država članica. To je ozbiljan i zahtjevan posao koji mora odraditi crnogorska vlada i parlament.

Ratifikacija je de facto unutrašnja politika svake države članice i zavisi od odnosa snaga u svakom od parlamenata, blizine parlamentarnih izbora, snage političkih stranaka koje se protive proširenju, propagande, javnog mišljenja …

Optimistično, možda bi se proces ratifikacijemogao završiti u dvije godine. Ali to je pod pretpostavkom da nigdje ne bude nikakvih problema. Moje je mišljenje da bi za Crnu Goru bilo najbolje da ratifikaciju svog pristupnog ugovora veže s ratifikacijom pristupnog ugovora Islanda, ukoliko Island odluči da postane članica EU.

Dodatni uticaj će imati i razultati slijedećih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, odnosno sastav buduće vlade.

ANALITIKA: Ranije smo imali priliku da čujemo da pojedine članice nisu saglasne sa prijemom Crne Gore u EU do kraja ove decenije. Takav je slučaj sa Francuskom. Šta je, po vašem mišljenju, razlog ovakvog stava? Mislite li da će biti teško da Crna Gora dobije ratifikaciju sporazuma u francuskom parlamentu?

Pusić: Odluka o završetku pregovora, potpisivanju Pristupnog ugovora, a onda i ratifikacija tog ugovora biće mnogo složeniji procesi nego što se sada misli. U nekim državama članicama će u međuvremenu biti održani izbori i vrlo je neizvjesno kakvi će biti rezultati.

Tamo gdje su za ratifikaciju, kao u Francuskoj, potrebne tri petine poslanika to će biti dodatno zahtjevno. Uz to, Francuska 2027. ide na predsjedničke izbore, čiji ishod je potpuno nepoznat i potencijalno otežavajući. Mislim da je punopravno članstvo 2030. godine ili 2031. vrlo ambiciozan i optimističan plan i ja se oko takve prognoze ne bih ni sa kime prepirala, već bih je s veseljem prihvatila.

ANALITIKA: Koliko će proces ratifikacije biti otežan usljed činjenice da Crna Gora nema ambasadore u svim članicama EU, poput Grčke, Italije, Njemačke i Španije?

Pusić: Ambasadori su, naravno, potrebni i korisni i mogu i trebaju odraditi mnoge pripremne poslove. Ali ratifikaciju u parlamentima država članica moraju odraditi članovi vlade, u prvom redu ministar vanjskih poslova, ministar za EU integracije, ali i drugi ministri koji mogu uvjerljivo prezentovati Crnu Goru.

U tom poslu svakako treba da učestvuju istaknuti parlamentarci, predsjednici relevantnih parlamentarnih odbora, grupe parlamentaraca sastavljene od članova raznih političkih stranaka ujedinjenih na ovoj temi. Odluku o ratifikaciji donose parlamenti, koji su u cijelom ranijem procesu malo po strani, i zato je važno da se njima obraća s maksimalnim uvažavanjem i s visokog nivoa.

ANALITIKA: Koje bi još članice mogle usporiti proces ratifikacije Ugovora o pristupanju Crne Gore i iz kojih razloga?

Pusić: Okončanju pregovora kao i procesu ratifikacije treba pristupiti kao da svaka država članica može usporiti ili zaustaviti jedan od ta dva procesa i to zato što je to zaista tako.

Sada se bar većina načelno slaže da treba nastaviti proces proširenja, ali kad dođe do konkretnih odluka tu nema nekog entuzijazma, osim, eventualno, u slučaju Norveške ili Islanda. Razlozi mogu biti unutrašnje politički bez ikakve veze s Crnom Gorom.

Za ilustraciju, mi smo imali prilično duge razgovore u pripremi odluke finskog parlamenta. Finska je, inače, imala vrlo pozitivan stav, ali predsjednik Vanjskopolitičkog odbora koji je to trebao staviti na dnevni red je bio član stranke Pravi Finci (True Finns) koja je tad bila protiv EU. Dugo nas je uvjeravao da Hrvatska ne treba ući u EU i da bi on volio da ni Finska nije u EU. Na kraju je popustio pred našim uvjeravanjima i argumentima i rekao „Pa dobro, kad ste već navalili, onda idite!“ Takvih i mnogo opasnijih situacija se može očekivati u nizu parlamenata.

Ulogu mogu igrati i bezbjednosni razlozi. Penetracija crnogorskih tajnih službi i vojske od strane ruskih i srbijanskih tajnih službi može biti argument. Konačno, neki politički faktori unutar Crne Gore mogu se potruditi, bilo samostalno bilo po naređenju izvana, da zaustave i/ili otežaju taj proces. Imajući u vidu unutrašnja previranja u velikom broju evropskih država, za to im ne bi bio potreban ni preveliki napor.

Crnoj Gori neophodna istinski procrnogorska i proevropska vlast

ANALITIKA: Crna Gora ove godine obilježava važan jubilej – 20 godina od obnove nezavisnosti. Proslavu jubileja pripremaju upravo oni koji su tog 21. maja 2006. bili u bloku za zajedničku državu sa Srbijom i koji i dalje negiraju postojanje crnogorske nacije i crnogorskog jezika. Nakon 20 godina, koliko je u Crnoj Gori ostalo tekovina koje su dovele do referenduma i obnove državnosti? Šta se moglo drugačije uraditi da te tekovine ojačaju?

Pusić: Sigurno se moglo još mnogo toga uraditi. Ali pogledajmo što se u ovih 20 godina uradilo. Za razliku od Slovenije, Hrvatske, BiH, Kosova pa i Sjeverne Makedonije, Crna Gora je prošla bez rata na svojoj teritoriji. Samo oni koji su prošli rat znaju to cijeniti.

Crna Gora je postala samostalna država ne kroz rat, već kroz referendum. Donijela je građanski ustav. Danas neki smatraju da bi možda bilo bolje da u preambuli Ustava piše da je Crna Gora država crnogorskog naroda i svih ostalih koji u njoj žive. To je podložno raspravi, no smatram da pokazuje visok rstepen političke ambicije i idealizma upravo ta činjenica da je Crna Gora definisana kao građanska država. Zatim, ušla je u NATO. Započela je pregovore o članstvu u EU i danas se dramatično približila tom članstvu.

Za 20 godina to nije malo. To je ogromno! Mnogim državama su trebali vjekovi da to postignu. Ako išta, nakon 20 godina je podrška samostalnosti i članstvu u EU mnogo veća nego što je bila na referendumu. Mislim da u crnogorskom društvu pa i među političkom elitom još ne postoji sasvim razvijena politička samosvijest, ali se očito razvija.

A što se tiče stavova vlasti koja organizuje proslavu 20 godina samostalnosti, pošla bih od one Linkolnove: „Pobijedio sam svoje neprijatelje, pretvorio sam ih u svoje prijatelje.“ Da budemo malo realniji, mnoge u toj vlasti i dalje treba promatrati s krajnjim oprezom i skepsom, ali možda se nekima od njih svidio status koji im je donijela samostalnost.

Nikoga ne treba a priori odbaciti, već ga treba nastojati pridobiti za crnogorsku i evropsku stvar. Naravno, pri punoj svijesti da je Crnoj Gori neophodna istinski procrnogorska i proevropska vlast.