Govoreći o hibridnim prijetnjama i stranim akterima na Balkanu, dvadeset godina nakon obnove crnogorske nezavisnosti, Radulović je upozorio da se u Crnoj Gori odvijaju dva paralelna procesa: napredovanje ka članstvu u EU i slabljenje društvenih i identitetskih oslonaca države.
On je to kazao odgovarajući na pitanje moderatora Františeka Šisteka, istraživača Češke akademije nauka, da li se prijetnjama i stranim uticajima danas poklanja više pažnje nego ranije i kakvo je stanje u Crnoj Gori u poređenju sa prethodnim godinama, prenosi Pobjeda.
Šistek je podsjetio da su upozorenja o ruskom uticaju na Crnu Goru svojevremeno nailazila na nerazumijevanje i u evropskoj javnosti. Kako je naveo, kada je 2006. godine u Češkoj govorio o toj temi, takve ocjene često su doživljavane kao izraz zastarjelih ideoloških pogleda. Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, odnos prema tim pitanjima bitno se promijenio.
Radulović je ocijenio da je Crna Gora vodeća država u procesu evropskih integracija na Zapadnom Balkanu i da tom procesu treba dati punu podršku. Ipak, upozorio je da formalno ispunjavanje evropskih obaveza ne znači da se istovremeno gradi stabilno, demokratsko i evropski utemeljeno društvo.
,,Mi u Crnoj Gori imamo dva paralelna procesa i pomalo sve to liči na Matriks”, kazao je Radulović.
Ukazao je na nedovoljno razvijene javne politike i intenzivno usvajanje zakona koji su, prema njegovoj ocjeni, nerijetko međusobno neusaglašeni. Takav pristup opisao je kao sprovođenje promjena kojima nedostaje suština.
,,Imate promjene koje definišemo kao promjene bez suštine. Imate zadovoljenje tog evropskog procesa”, kazao je Radulović, upozoravajući da se uporedo odvija smišljena društvena i identitetska destabilizacija.
Podsjetio je da nezavisnost ni 2006. godine nije posmatrana kao cilj dovoljan sam sebi, već kao pretpostavka za izgradnju države koja može da zaštiti demokratski poredak i interese svojih građana.
,,Nezavisnost nije sama sebi cilj”, poručio je.
Govoreći o kontinuitetu spoljnih uticaja, Radulović je ocijenio da hibridni pritisci na Crnu Goru imaju istoriju dugu više od dva vijeka. U tom kontekstu osvrnuo se na 1918. godinu, događaje iz 1988. i 1989, političke okolnosti koje su pratile pristupanje NATO-u i promjenu vlasti 2020. godine.
Smjena vlasti 2020, prema njegovim riječima, bila je potrebna i neupitna. Problem vidi u tome što je do nje došlo iz desnog političkog bloka, umjesto iz liberalno-demokratskog i evropskog političkog prostora.
Odgovornost, smatra Radulović, snosi i dio međunarodne zajednice koji je, vodeći se oportunitetom, podržavao politiku stabilokratije. Takav pristup, prema njegovoj ocjeni, nije pomogao da Crna Gora izgradi unutrašnju sposobnost da iznese demokratske promjene.
Kao ključne pravce odbrane društva izdvojio je razvoj demokratskih institucija i autonomnog obrazovnog i kulturnog modela. Posebno je upozorio na slabljenje kulturnog identiteta, ali i značaja sporta za osjećaj pripadnosti među mladima.
Govoreći o ranjivosti medijskog prostora, naveo je da su, od pet televizija sa nacionalnom pokrivenošću koje je pomenuo, četiri komercijalne u većinskom vlasništvu fizičkih ili pravnih lica izvan Crne Gore. Prema njegovom mišljenju, takva vlasnička struktura otežava odbranu od hibridnih uticaja.
,,Crnogorsko društvo će uvijek biti izloženo jednoj vrsti destabilizacije”, ocijenio je Radulović, dodajući da snažne unutrašnje turbulencije danas pogađaju i pojedina evropska društva.
Posebno je upozorio na opasnost prihvatanja koncepta političke etnofederalizacije. Poručio je da ni nacionalni Crnogorci, suočeni sa političkom marginalizacijom, ne bi smjeli da odgovor traže u etničkoj podjeli države.
,,Mi moramo ostati na konceptu građanske, evropske, multikonfesionalne, multietničke, proevropske crnogorske države”, naglasio je Radulović.
Takav koncept, prema njegovom mišljenju, može se očuvati kroz liberalno-demokratske političke i izborne procese, uz konsolidaciju snaga koje ga zastupaju.
Govoreći o Srbiji, Radulović je istakao da je podrška demokratskim promjenama u toj državi važna i za sigurnost čitavog regiona. Ipak, upozorio je da eventualna promjena vlasti sama po sebi ne garantuje promjenu spoljnopolitičkog odnosa prema Crnoj Gori.
Podsjetio je na iskustvo nakon petooktobarskih promjena, ocjenjujući da se Srbija poslije perioda Zorana Đinđića, sa vladom Vojislava Koštunice, brzo vratila ranijim političkim obrascima. Sličan oprez, smatra, potreban je i danas.
U nastavku razgovora Šistek je otvorio pitanje pasivnosti crnogorskog društva i mogućnosti da ono samo pokrene promjene. Pitao je što bi trebalo preduzeti u okolnostima u kojima su problemi prepoznati, a javnost ostaje nedovoljno aktivna, te ima li crnogorsko društvo snage da samo sebi pomogne.
Odgovarajući na to pitanje, profesor Radulović je ocijenio da se Crna Gora nalazi pred rijetkom istorijskom prilikom da postane dio zapadnog političkog i civilizacijskog prostora. Naglasio je, međutim, da sadašnje napredovanje u velikoj mjeri određuju geopolitičke okolnosti, dok unutrašnja energija društva nije dovoljno snažna.
Osvrćući se na istorijske prekretnice, ocijenio je da Crna Gora nije dobila priliku da dovrši procese državnog i nacionalnog oblikovanja. Kao propuštenu šansu izdvojio je i vrijeme reformskih ideja Anta Markovića, kada je crnogorsko društvo, umjesto evropskog iskoraka, zahvaćeno antibirokratskom kontrarevolucijom.
U tom kontekstu govorio je i o današnjem političkom i ekonomskom uticaju Srpske pravoslavne crkve, koju je opisao kao jednog od najmoćnijih aktera u Crnoj Gori. Istovremeno je upozorio na finansijske i političke veze sa Beogradom koje će, prema njegovoj procjeni, imati značaj i u narednim izbornim procesima.
,,Nema besplatnog ručka, a u Crnu Goru je ušlo isuviše novca iz Beograda da bi bio zaboravljen”, kazao je Radulović.
Ipak, smatra da proevropske i liberalno-demokratske snage, i kada nijesu većinske, mogu presudno uticati na pravac kojim se država kreće. Kao primjer naveo je 1997. godinu i kasniji zaokret dijela političkih struktura ka obnovi nezavisnosti i članstvu u NATO-u.
Prema njegovoj ocjeni, manjinske reformske snage uspijevale su da, uz podršku zapadnih partnera, utiču i na političare koji su prethodno zastupali sasvim drugačije stavove, pa su nekadašnji protivnici NATO-a postajali njegovi promoteri.
Radulović ne isključuje mogućnost da i dio današnjih desnih i konzervativnih političkih struktura, vođen interesima, uključujući zaštitu regionalnih poslovnih veza, učestvuje u završetku evropskog puta Crne Gore. Zbog toga smatra da liberalno-demokratske i građanske snage moraju sačuvati autentičnost i sposobnost da utiču na takve procese, i kada budu primorane na politička partnerstva.
Evropsku integraciju posmatra i kao interes čitavog Zapadnog Balkana, jer zajednički uređen prostor omogućava povezivanje društava i naroda regiona. Poručio je da postojeći geopolitički trenutak treba iskoristiti uprkos problemima sa kojima se suočava i sama Evropska unija.
Izrazio je nadu da će se evropski put Crne Gore završiti uspješno, ali i upozorio da članstvo neće značiti kraj potrebe za unutrašnjom demokratizacijom i društvenim razvojem.
Na kraju se pozvao na ocjenu Adnana Prekića, izrečenu na prethodnom Cetinjskom forumu, da su crnogorske zapadne i reformske politike kroz istoriju bile incident.
,,Volio bih da ovoga puta pobijedi incident”, poručio je Radulovic.
Preporučeno














