Video
Ističe da su Bosna i Hercegovina i region opterećeni političkom nestabilnošću, nacionalističkom retorikom i slabim evropskim uticajem, dok međunarodna zajednica ostaje pasivan posmatrač, čime se otvara prostor za jačanje autokratija.
Kako komentarišete trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kroz kakav period Bosna i Hercegovina prolazi?
Radulović: Bosna i Hercegovina već više od 30 godina nalazi se u svojoj unutrašnjoj političkoj, a samim tim i društvenoj turbulenciji koju zaista treba sa posebnom pažnjom pratiti jer to nije samo unutrašnje pitanje Bosne i Hercegovine, već pitanje ukupne stabilnosti i mira na širem području ne samo bivše Jugoslavije , već i Balkana. Zasigurno, da kao dobar susjed i vrlo zainteresovani da Bosna i Hercegovina ima svoju unutrašnju stabilnost i evropsku orijentaciju sa posebnom pažnjom pratimo sva ukupna zbivanja u Bosni i Hercegovini i pokušavamo u domenu svoje moći kroz dominantno rad Igmanske inicijative, doprinjeti njenoj stabilizaciji i evropskoj budućnosti.
Navikli smo da se u BiH političari često služe ratnom retorikom. Koliko je zaista ugrožen mir u Bosni i Hercegovini?
Radulović: U ovom trenutku, samo pitanje mira u Bosni i Hercegovini jeste narušeno ali ne do nivoa da bi mogli praviti analogiju sa početka devedesetih. Evidentno postoje subjekti koji kroz stalno nametanje nestabilnosti zapravo grade svoj politički uticaj i kao takvi, više od trideset godina, na istoj retorici zasnivaju svoj politički angažman, iza kog su u najvećem obimu lični interesi i finansijski interesi. Povišena nacionalistička retorika sa bilo koje adrese nosi lični interes i mislim da to jako dobro prepoznaju i susjedi BiH, ali i međunarodna zajednica koja dozvoljava jedan stepen takve retorike i ponašanja, ali mislim da je konačno postavila jasne crvene linije.
Kako komentarišete trenutnu situaciju u Srbiji i proteste koji mjesecima traju?
Radulović: Pitanje Srbije i događaja u Srbiji imaju tri dimenzije. Dakle, kao unutarpolitičko pitanje Srbije, kao stvar stabilnosti regiona, ali i treće pitanje koje je za mene izuzetno interesantno i značajno a to je odnos međunarodne zajednice prema unutrašnjim zbivanjima u društvima Zapadnog Balkana. Ako na jednoj strani imate izraziti građanski aktivizam, studentski pokret, jasno definisane zahtjeve sa slobodnim izborima, za demokratskim procesima, slobodom medija a nasuprot tome pojačanu autokratiju do nivoa represije. A u međuvremenu, međunarodna zajednica, kao takva, sa svoje strane koja bi trebala da afirmiše demokratiju, slobode, ljudska prava, slobodu medija, slobodu okupljanja i nadasve evropsku orijentaciju društava Zapadnog Balkana, je na izvjestan način postavljena u poziciju pasivnog posmatrača, onda to izaziva visoku zabrinutost jer podražava lokalne autokrate da dominantno se drže svoje retorike i svog postupanja a na neki način destimulišu reformske demokratske subjekte koji su skloni voditi prozapadnu politiku i koji zapravo već duži vremenski period imaju ozbiljan problem da jasno, slobodno artikulišu svoje zahtjeve i svoje politike.
Koliko su sva dešavanja u regionu pod utjecajem stranih faktora?
Radulović: Neupitno, Balkan ne samo u ovom vijeku, nego i u ranijim vijekovima je predmet posebnog interesovanja stranog faktora ili kako se to ranije govorilo, velikih sila.Međunarodni uticaj na svaku državu ponaosob i na svaku vladu ponaosob je jako izražen, bez obzira da li se taj centar uticaja nalazi u Briselu, Moskvi, Vašingtonu ili u Ankari. Strašno je važno da se postavi pitanje motiva i efekata takvog interesa. Ako bi generalno definisali da sve države se žele usmjeriti prema Briselu onda bi uticaj Brisela trebao biti dominantan sa namjerom da se ova društva u pravom smislu konstituišu kao evropska, građanska društva kredibilna da postanu dio zajednice evropskih naroda. Bojim se da je taj uticaj Brisela u ovom trenutku najslabiji i sa dugim odugovlačenjem procesa koje danas nazivamo evropske integracije u dugom trajanju dolazi do ozbiljnog zamora i sa jedne i sa druge adrese i naravno tu prazninu koriste autokrate i svi oni drugi subjekti koji zapravo ne žele taj i takav razvoj događaja, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regionu. Rekao bih da je međunarodna zajednica relativno, po mom skromnom sudu, u ovoj situaciji pasivna i da na neki način bi morala znati da su evropski, građanski i demokratski supstrati na ovim područjima slabi i da im treba davati potporu a ne ostavljati ih same da se dominantno bore sa sve izraženijom autokratijom.
Povodom Međunarodnog dana mira u Mostaru, 20. septembra, ćete učestovati na okruglom stolu na temu “Stabilnost i mir u regionu”. Da li su i stabilnost i mir trenutno ugroženi?
Preporučeno
Radulović: Kao neko ko je još 28. jula 1990. godine govorio već sada na istorijskom Yutelovom mitingu za mir u Zetri u Sarajevu, moram priznati da riječ mir je riječ najveće vrijednosti iz razloga što su tada iz Sarajeva i Zetre poslate najbolje poruke za kompletnu tadašnju Jugoslaviju. Nažalost, riječi mira zamijenio je huk tenkova, rat, stradanja i koliko-toliko nakon Dejtona je došlo do stabilizacije prilika i odnosa i u tom smislu možemo reći da imamo mir, dakle nemamo politički obračun preko nišana i nemamo masovna stradanja ali definitivno ovo područje nema svoj unutrašnji mir kada mislim prije svega na Bosnu i Hercegovinu , evo već sada imamo prilike u Srbiji i nažalost Crna Gora je izgubila svoju unutrašnju i spoljnopolitičku stabilnost koju je imala u nekom ranijem periodu. Dakle, zaista je Slovenija izdvojena u tom pogledu i naravno dijelom Republika Hrvatska ali ostala područja i dalje strijepe nad mirom jer nije samo mir da li će neko ući u vašu kuću sa oružjem i počiniti zločin. Mir kao institute građanskog mira zahtijeva i zadovoljenje svih onih elemenata i sloboda koje nam definiše Ustav a mislim da od socijalnog mira, društvenog mira, ekološkog mira, građanskog mira na ovim područjima imamo jako malo i bojim se da su naša društva teško anksiozna i u takvoj situaciji nastaju nove generacije koje na neki način,bojim se da se regrutuju za neko vrijeme gdje ta anksioznost može ponovo preći u agresiju.
