Video
Navodi da je gotovo identičan predlog bio upućen u proceduru u julu prošle godine, ali je povučen nakon snažne reakcije stručne i šire javnosti, kao i nakon što je Evropska komisija saopštila da joj taj tekst nije dostavljen na mišljenje.
“Umjesto da se iz te situacije izvuče pouka i otvori transparentan i inkluzivan proces usaglašavanja sa evropskim standardima, isti koncept se sada vraća — suštinski neizmijenjen, bez mišljenja Evropske komisije i bez javne rasprave. Ovakvo postupanje jasno ukazuje da cilj predlagača nije unapređenje sistema bezbjednosti niti usklađivanje sa pravnom tekovinom EU, već stvaranje normativnog okvira koji omogućava političku kontrolu nad policijom”, kaže Radulović.
Prema njegovim riječima, predložena rješenja uvode široke i neprecizne kategorije „bezbjednosnih smetnji“, omogućavaju trajni gubitak zvanja i prestanak radnog odnosa na osnovu neprovjerenih i nepotvrđenih operativnih procjena i tajnih mišljenja, isključuju efektivnu mogućnost odbrane i osporavanja navoda i omogućavaju automatske posljedice bez utvrđene krivice.
“Posebno zabrinjava činjenica da se zakon ponovo gura u proceduru iako Evropska komisija još nije dala mišljenje. Time se šalje poruka da evropski standardi nijesu obavezujući, već samo formalni dekor u političkoj komunikaciji. Ako ministar i njegove komisije mogu, bez kontradiktornog postupka i bez jasnih kriterijuma, odlučiti ko „ispunjava bezbjednosne uslove“,onda više ne govorimo o profesionalnoj policiji, već o modelu koji otvara vrata formiranju partijske policije”, navodi Radulović.
Prema njegovoj ocjeni, najopasniji dio predloga odnosi se na retroaktivnu primjenu novih odredbi na postupke koji su već pokrenuti i koji nijesu pravnosnažno okončani.
“U obrazloženju se otvoreno navodi da se to čini kako procesuirani službenici „ne bi izbjegli odgovornost“. Ovakvo obrazloženje je skandalozno. Država koja raspolaže validnim dokazima i zakonito vodi postupke nema potrebu da retroaktivno mijenja pravila igre kako bi „osigurala“ ishod koji odgovara jednoj političkoj partiji koja upravlja policijom. Ako je potrebno naknadno mijenjati zakon da bi se neko sankcionisao, to upravo predstavlja priznanje da postojeći postupci nijesu zasnovani na čvrstim i zakonito pribavljenim dokazima”, kaže Radulović.
Kako je naveo, retroaktivnost u ovom kontekstu ruši načelo pravne sigurnosti, krši zabranu povratnog dejstva nepovoljnijih propisa, obesmišljava pravo na pravično suđenje i pretvara zakon u instrument obračuna.
“Još je ozbiljnije to što se zakonodavna intervencija koristi kako bi se unaprijed obezbijedio ishod u konkretnim, već pokrenutim predmetima. Time se Skupština pokušava instrumentalizovati kako bi se očiglednim zloupotrebama i kršenjima ljudskih prava dao privid zakonitosti i institucionalnog legitimiteta. Kada se zakon mijenja sa jasno iskazanom namjerom da se određena grupa službenika liši prava i statusa, bez obzira na tok i ishod započetih postupaka, to prevazilazi političku odgovornost i ulazi u zonu ozbiljne sumnje na zloupotrebu službenog položaja i druga teža krivična djela, posebno ako se takvo djelovanje sprovodi koordinisano i sa unaprijed utvrđenim ciljem”, kazao je Radulović.
Zato, ukazuje, ovdje više nije riječ o pitanju tumačenja normi, ovo je pitanje elementarne zaštite ustavnog poretka.
“Ako zakon postaje sredstvo za retroaktivno kažnjavanje i eliminaciju nepodobnih kadrova, onda govorimo o modelu organizovanog pritiska na bezbjednosni sektor, a ne o reformi. Pozivam sve poslanike da pokažu minimum političkog i ličnog integriteta i da se suprotstave ovom opasnom i duboko problematičnom zakonskom rješenju. Danas je meta policijski službenik koji je proglašen „bezbjednosnom smetnjom“ bez prava na odbranu. Sjutra će to biti bilo koji državni službenik, novinar čija pitanja nijesu prijatna direktoru policije ili ministru, sudija čije presude se ne sviđaju političkoj partiji koja kontroliše bezbjednosni sektor ili bilo koji njihov politički neistomišljenik”, navodi Radulović.
Prema njegovim riječima, jednom kada se uspostavi princip da je dovoljno administrativno označiti nekoga kao „rizičnog“ kako bi ostao bez posla i profesionalnog statusa, granice više ne postoje.
Preporučeno
“Jednom prihvaćen, takav mehanizam ne zaustavlja se na prvom krugu. Poslanici moraju biti svjesni da glasanjem o ovom skandaloznom predlogu glasaju o modelu koji normalizuje proizvoljnost i retroaktivnost. A sistem koji omogućava etiketiranje i eliminaciju „nepodobnih“ po skraćenoj proceduri ne garantuje zaštitu nikome — pa ni onima koji ga danas podržavaju.
Ovo nije tehnička izmjena zakona. Ovo je pitanje karaktera države. Zato je izbor pred poslanicima jednostavan. Ili će pokazati da su za državu zasnovanu na pravu i odgovornosti institucija, ili će otvoriti vrata modelu u kojem zakon postaje instrument u rukama nesposobnih i zlonamjernih”, zaključio je Radulović.
