Razgovarala: Aleksandra Obradović
Neizborom troje sudija Ustavnog suda na prethodnoj sjednici Skupštine nastavlja se „saga“ sa krizom u funkcinisanju ove institucije. Da li očekujete da političke elite postignu dogovor oko izbora u „drugom krugu“ ?Radulović: Kada je u pitanju političko odlučivanje svaka „prognoza“ mogućeg ishoda izbora sudija Ustavnog suda je vrlo neizvjesna i samim tim nezahvalna. Suviše dugo i u različitim etapama postupak izbora novih sudija je vidno opterećen „političkim projekcijama“, što neminovno ostavlja negativne posljedice ne samo na rad Ustavnog suda, već i na ukupan kredibilitet procesa i motivaciju odista uglednih i istaknutih pravnika da se upuste u proces kandidovanja za ovu posebnu i zahtjevnu javnu funkciju, što je vać sada više nego uočljivo.
Drugi krug glasanja snižava ljestvicu na 49 minimalno potrebnih glasova za izbor (3/5 većina), ali rezultati glasova iz prvog kruga i ukupna atmosfera nepostojanja adekvatnog i tako potrebnog dijaloga među političkim akterima oba politička bloka, na koji po pirododi potrebne većine upućuje Ustav, daju veću vjerovatnoću da proces izbora neće uspjeti nego da će Ustavni sud dobiti nove sudije.
Koliko tome doprinosi činjenica da nijesu sprovodene prethodno prihvaćene preporuke Venecijanske komisije kada je u pitanju „unapređenje“ ukupnog pravnog ambijenta vezanog za Ustavni sud ?
Radulović: Vrlo je razočaravajuće da postignuti i potpisani sporazum o „prevazilaženju prethodne krize” koja je proizvedena neustavnim postupanjem Ustavog odbora Skupštine niti u jednom slovu nije realizovan i ako je postignut uz posredovanje šefa Delegacije EU Johana Satlera i da je dobijen vrlo objektivan i stručan nalaz Venecijanske komisije. Do danas, i ako je sporazumom predviđeno da će se „sve preporuke sprovesti odmah ili najkasnije u roku od 15 dana“ niti jedna preporuka nije sprovedena.
Sve to dodatno „kontaminira“ ukupan proces i kod ukupne i stručne i laičke javnosti vidno umanjuje povjerenje u ustavno definisani osnovni princip funkcionisanja države – vladavinu prava.
Udruženje pravnika je u domenu svog uticaja kao strukovna asocijacija dala svoj doprinos da se kriza oko Ustavnog suda, na ravni stručnog razumjevanja ovog problema riješi i dobijeno mišljenje Venecijanske komisije bila je velika stručna i profesionalna satisfakcija za nas.
Nažalost, priroda političkih procesa, koji javno deklarišu „evropske integracije“ i ostvarenje ciljeva iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24 u faktičkoj ravni sprovodjenja i egzekutive suprotni su od proklamovanog i ozbilno ugrožavaju ostvarenje fundamentalnog cilja – sticanje punopravnog člastva u EU.
Pominje se mogućnost „prevazilaženja problema“ i izbjegavanja blokade produženjem mandata sutkinje Desanke Lopičić. Da li Ustav Crne Gore predvidja takvu mogućnost ?
Radulović: Ustav Crne Gore (čl. 149 – 154) ne predviđa tu mogućnost. Međutim u Zakonu o Ustavnom sudu sadržan je član 15 koji ostavlja mogućnost da za slučaj da sudiji prestane funkcija zabog isteka mandata, a predlagač ne predloži ili Skuptina ne izabere na upražnjeno mjesto sudiju Ustavog suda, Skupština će istovremeno donijeti odluku o prestanku funkcije sudiji US kome je istekao mandat i odluku da taj sudija nastavlja da vrši funkciju sudije do izbora novog sudije, ali ne duže od jedne godine.
Ova odredba Zakona već duže je predmet „sporenja“ u pogledu njene ustavnosti, tj. saglasja sa članom 153 stav 2 Ustava Crne Gore u kome se eksplicite navodi da se „sudija Ustavnog suda bira na vrijeme ode 12 godina“.
Na drugoj strani u stručnoj literaturi i komentarima predmetnog zakona se navodi da ova norma ima za cilj da kao mehanizam „deblokade“: „omogući kontinuitet rada Ustavnog suda u slučaju neizbora novog sudije“, te da „produženjem mandata sudije bi se mogla spriječiti ili odložiti blokada Suda, ukoliko bi broj sudija, usljed isteka mandata, bio manji od četiri“.
Da li to znači da se ovaj član može primjeniti u slučaju sutkinje Lopičić kojoj ističe 12- godišni mandat, ali se ne bi mogao odnostiti na slučaj prestanka mandata za slučaj „penzionisanja“ sudije Ustavnog suda kao razloga za prestanak njegove funkcije ?
Radulović: Udruženje pravnika Crne Gore, ovom kao i svim drugim pitanjima prilazi sa posebnom profesinalnom odgovornošću i pažnjom jer cijenimo da naši stavovi moraju biti utemeljeni i samim tim pravno – stručno neupitni, sobzirom da dolaze od strukovne organizacije sa trajanjem dužim od 90 godina.
Stoga, s obzirom na to da će ovo pitanje izazvati interesovanje prije svega stručne javnost upućujemo na Komentar Zakona o Ustavnom sudu autora prof. dr M. Vukčevića i S. Armenko, gdje na strani 31 Komenatara čl. 15 stoji „Ovo se odnosi isključivo na „istek mandata“, ali ne i na druge slučajeve prestanka mandata ili razrješenja, utrvrđene u članu 154 Ustava“.
Dakle, u konkretnoj situacji, s obzirom na to da ovaj član nije „oboren“ kao neustavan, on se može kao važeći primjeniti, jer sutkinji isitiče mandat (decembar 2025. godine), ali se ne bi mogao primjeniti na druge slučajeve prestanka mandata sudija Ustavnog suda. U tom slučaju Skupština ima mogućmost da ukoliko dođe do neuspjeha sa izborom novih sudija da sutkinji Lopičić, primjenom člana 14 Zakona o Ustavnom sudu na dan isteka mandata odluči da „nastavlja da vrši funkciju sudije Ustavnog suda do izbora novog sudije, ali ne duže od jedne godine“.
Skupština Crne Gore prije dva nije podržala Mirjanu Vučinić, Jovana Jovanovića i Mirjanu Radović za sudije Ustavnog suda.
Za izbor u prvom krugu glasanja bila je neophodna dvotrećinska većina u Skupštini, odnosno 54 glasa.
Preporučeno
Najranije za mjesec biće organizovan drugi krug glasanja u kojem je potrebna tropetinska podrška, odnosno glasovi 49 poslanika.