“Sama kampanja nije dala veću vidljivost ženama zbog čega su malo više pošteđene etiketiranja, govora mržnje i diskriminatornih opaski kojima smo svjedočili u prethodnom periodu i u prethodnoj kampanji”, ukazala je Raičević.
Ona je rekla da su mnoge žene u politici i u javnom životu uopšte bile izložene, kako je ocijenila, nedopustivom govoru mržnje, a da se eskalacija dogodila 2020. godine.“Rekla bih da se ta kampanja nastavlja i protiv civilnog sektora i žena u civilnom sektoru, jer su one u ovom trenutku i najaktivnije kada su u pitanju neke goruće teme”, navela je Raičević.
Ona je kazala da je Centar za ženska prava sproveo analizu rodne komponente izbornog procesa.
“Pratili smo strukturu rangiranja izbornih listi i rangiranja žena na njima, kao i sadržaj izbornih programa. Razočaravajuće je da se žene nalaze na trećem i četvrtom mjestu, najčešće na četvrtom mjestu izbornih lista. To je, podsjećam, zakonski minimum. Da nemamo kvote, ne bi imali ni ovaj procenat žena u politici. I dalje svjedočimo marginalizaciji žena na svim poljima, pa i kada je u pitanju politika”, ukazala je Raičević.
Ocijenila je i da potrebe žena nijesu artikulisane kroz izborne programe, da se muškarci nerado odriču moći, kao i da su žene naučene da se ne bore previše za svoje pozicije.
Preporučeno
Raičević je istakla da država mora, putem podsticajnih mjera, da obezbijedi uslove da bi se žene pravile politikom.