Video
Tako se, govoreći o izdavanju državnih garancija bez pokrića, Abazović javno zapitao ,,u koju banku možete da uzmete kredit bez pokrića“. A onda se, prisvajajući mikrofon kao na nekoj pučkoj zabavi, ustremio na svoju glavnu metu.
– Dali su Novoj Pobjedi, privatnoj firmi, dali su državnu pomoć – podvriskivao je Abazović.
Ono što je namjerio, Dritan Abazović je sproveo: pomenuvši državnu pomoć Pobjedi, nastavio je da targetira naš list. Bestidnim lažima pokušavajući da nam naruši kredibilitet i uticaj.
Gole laži. Nikakve državne pomoći kompanija Nova Pobjeda, od osnivanja 2014. godine, nije dobila od države Crne Gore. Zašto onda Abazović priča o nezakonitoj državnoj pomoći Pobjedi? Možda neko misli da su ga neznanje i mržnja prema mediju koji o njemu kritički piše natjerali da javno, u direktnom prenosu, pokuša da oblati Pobjedu?
Ovo sa neznanjem možda bi, na prvo ,,čitanje“, moglo da prođe. Jer, sjećate se mlađanog poslanika-doktoranda Abazovića, kada se septembra 2018. godine, odlazeći na Tajvan o trošku tamošnje kompanije koja proizvodi viski, hvalisao kako je to bila ,,prva zvanična posjeta crnogorskih poslanika ovoj ostrvskoj zemlji u istočnoj Aziji“? Tada je šarlatanski politikolog (?!), poslanik Ure, napravio, da prostite na izrazu, budalu od sebe jer nije bio obaviješten da Crna Gora, kao još 153 države, ne priznaje Tajvan i da je ta država dio Kine, u okviru režima ,,jedna država, dva sistema“?
Ali, sada je iskusniji, premijer je Crne Gore, morao bi da nešto zna prije nego što lane na sav glas. Da je samo zavirio u arhivu Vlade Crne Gore na čijem je čelu, da se raspitao kod ministra finansija, ili partijskog i ličnog druga iz Uprave prihoda i carina, da mu je uopšte bilo stalo da makar jedna njegova riječ upućena Pobjedi sadrži djelić istine, Dritan Abazović nikada ne bi izgovorio rečenicu da je neka ranija vlast (čitaj: DPS) Novoj Pobjedi d.o.o. ,,isporučila“ državnu pomoć.
No, nije ovđe u pitanju neznanje, nesnalaženje ili neznavenost, nego čisti – nesojluk. I nastavak Abazovićeve prljave kampanje protiv Pobjede. Bizarni pokušaj da sa pozicije vlasti i premijerske moći politički pritisne medij koji je do kraja raskrinkao suštinu njegove prevarantske politike. Još od vremena kada je kleknuo (čitaj: postao potpredsjednik Krivokapićeve Vlade) u Ostrogu pred Amfilohijem, i nakon što je svojski potpomogao ubrzanu klerikalizaciju države i društva, pa onda slao policajce i kriminalce na građane na Cetinju prošle godine, koji su se protivili razaranju društva…
Nije odgovarao, kao koordinator svih službi bezbjednosti, za razaranje sistema bezbjednosti. Nije snosio posljedice ni za političke bedastoće. Imao je uvijek političko uporište u Beogradu, a uspijevao je da ,,maže oči“ Zapadu pričom o borbi protiv korupcije, dok je istovremeno gradio vlastito korupcionaško leglo. Umjesto da bude ponosan što je, kao pripadnik manje brojnog naroda, postao premijer Crne Gore, on je uporno radio na razgradnji suživota, multikulturalnosti. Građane koji ne glasaju ili ne podržavaju njegovu politiku i vole svoju državu svakodnevno je satanizovao i, uz pomoć koncerna Vijesti i drugih srpskih medija, pretvarao u ekstremiste i šoviniste.
Kada mu je ego narastao, svrgnuo je Krivokapića i, uz pomoć ,,omrznutog“ i ,,korumpiranog“ DPS-a, postao vezir umjesto vezira. Mora da je Abazoviću djelovalo da, kada je nasamario Đukanovića i ambasadore Kvinte, može nekažnjeno obmanjivati svakoga. Njegova reformska politika srozala se na šibicarsku logiku: umislio je da može varati sve – sve vrijeme; od medija, političkih partnera, sve do dojučerašnjih saveznika…
Jedino je, iskren i ponizan, ostao vjeran svom političkom mentoru Aleksandru Vučiću u Beogradu, ali se, za razliku od predsjednika Srbije, Abazovićevo kopiranje Vučićeve populističke politike pretvorilo u karikaturu od politike. Karikaturu opasnu po budućnost moderne Crne Gore, o čemu je najbolje svjedočanstvo beskrupulozno podlo i tajno potpisivanje takozvanog temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, štetnog po državne interese Crne Gore.
I onda su mu, naravno, bili krivi mediji koji su ga raskrinkali. Pobjeda, Antena M, Analitika, CDM postali su Abazoviću neka vrsta noćne more jer su mu kvarili vlastiti odraz u ogledalu. I govorili istinu o njemu: umjesto lažne slike o ,,zelenom reformatoru“, mediji su otkrivali istinu: da je riječ o političaru bez kapaciteta da rukovodi, ali sa velikom energijom da mrzi i spekuliše.
A kada je M portal počeo da objavljuje transkripte koji kompromituju brata Dritana i dovode ga u vezu sa mafijaškim klanovima, onda je premijer pogubio sve konce, počeo je da se batrga u sopstvenoj kaljuzi. I da optužuje glasnike istine o njemu – kritičke medije, pa onda da ih satanizuje i da im crta mete tvrdeći, bez ikakvih skrupula, da su novinari i mediji – zaštitnici kriminalnog klana?!
Preporučeno
Je li to neka vrsta metastaze morala ili potpuna amoralnost? Nebitno. Motive za ovu laž, kao i za sve ranije opskurne laži, Abazović će uskoro morati da objašnjava na sudu. Biće to zanimljivo pratiti, kad Dritana konačno stigne ruka pravde o kojoj toliko bulazni.
