Video
Savjetnik predsjednika Crne Gore Milan Roćen saopštio je danas da su uzaludni pokušaji da se na osnovu prisluškivanog privatnog razgovora on diskredituje u novinarskom miljeu i široj javnosti.
Preporučeno
Reagovanje Roćena prenosimo u cjelosti:
Nijesam odmah reagovao na tekst objavljen u Vijestima 9. jula o mom nezakonito prisluškivanom privatnom razgovoru s porodičnim prijateljem i kumom, od prije deceniju i po, jer mi je trebalo malo vremena da se prisjetim šta je bio povod za tako žustru reakciju. A htio sam i da vidim reagovanja na taj obavještajno-novinarski spin.
Da odmah pređem na stvar. Povod je bilo nezadovoljstvo izvještavanjem pomenutih medija o velikoj željezničkoj nesreći na Bioču u januaru 2006. godine, u kojoj je smrtno stradalo 47 putnika, a preko 200 povrijeđeno. Dodatno, i neobjavljivanje informacija o velikoj prijateljskoj solidarnosti i konkretnoj pomoći iz Rusije na čemu sam bio veoma angažovan, kao i cijela ambasada Srbije i Crne Gore. Da li sam sve to što je objavljeno rekao u tom razgovoru, ne znam, jer ne mogu da potvrdim autentičnost. Bilo kako bilo, nijesam to rekao u svojstvu ambasadora, nego u privatnom nezakonito prisluškivanom razgovoru s bliskim prijateljem. I što je najbitnije, bez bilo kakvih posljedica po uređivačku politiku tih medija, ili bilo koga.
Vjerujem da nema čovjeka koji nije zažalio zbog nekad izgovorenih riječi. Kao što nema toga koji bi se mogao sjetiti šta je pričao tako davno. Ili novinara koji pamti baš sve što je objavio prije petnaestak godina, a kamoli privatne razgovore. Žalim, dakle i ja zbog izgovorenih riječi o uredništvu i novinarima RTCG i agencije MINA.
Vjerujem da je uzaludan pokušaj onih koji bi da me na osnovu tog prisluškivanog privatnog razgovora diskredituju u novinarskom miljeu i široj javnosti. Jer, mene već decenijama dobro znaju urednici i novinari ne samo tih, već svih medijskih kuća u Crnoj Gori, kao i mnogi novinari na prostoru bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Dobro znaju koliko sam korektan u saradnji, ali i kako znam biti nezgodan u direktnom razgovoru kad smatram da za to imam razloga, jer u poslu ne štedim sebe, pa ni druge. Ali isto tako znaju koliko cijenim novinarsku profesiju, koja je uostalom i moja osnovna profesija. I znaju koliko sam na svim poslovima kojima sam se bavio poštovao medije i bio uvijek otvoren za njih. Nije valjda slučajno što mnogi strani novinari kad dođu u Crnu Goru obično traže da se vide sa mnom.
Kad već pominjem saradnju s novinarima, više sam vremena proveo sa sadašnjim i bivšim vlasnicima i urednicima Vijesti nego vjerovatno sa svim drugim crnogorskim novinarima zajedno. Ali me nije iznenadilo što su se oni upetljali u sve ovo, i tako postali saučesnici u organizovanoj kriminalnoj djelatnosti. Imaju već zavidno iskustvo u tabloidnom novinarstvu. Jer, nijesu to one Vijesti u čijem sam stvaranju učestvovao. To možda današnji njihovi novinari ne znaju, ali dobro znaju njihovi vlasnici. Možda će im ovo spinovanje na moj račun koristiti u kupoprodajnim aranžmanima. Koliko bi tek podizanju tiraža Vijesti značajno doprinijelo i objavljivanje mojih privatnih razgovora s Željkom Ivanovićem, na primjer.
Nijesu me naravno iznenadile ni orkestrirane reakcije političkih partija, koje logično koriste svaku priliku za ubiranje političkih poena. Ni jednostranost brojnih boraca za ljudska prava, koji ne primjećuju obavještajno-medijsku hajku i grubo narušavanje moje privatnosti u dužem periodu. Ili misle da su ljudska prava i slobode samo za njih probrane.
U dugoj radnoj i političkoj karijeri obavljao sam poslove oko kojih mogu da se pletu intrigantne političke i druge igre. Zato se logično nameće pitanje – zašto sam kao penzioner od 2016. sada meta ovako žestokih napada. Akteri su promašili cilj ako misle da preko mene mogu da se obračunavaju s DPS i državnim vrhom. Cilj je očigledno neko drugi i nešto drugo.
