Ističe da, koliko je ispratio, osim CGO, nije bilo nikakvih drugih reakcija, a riječ je “o klasičnom etničkom čišćenju jednog prodručja koje se nalazi na teritoriji Crne Gore”.

-Slučaj „Bukovica“ nije samo pravni neuspjeh, već simptom duboke moralne truleži sistema koji decenijama balansira između simulacije evropskih vrijednosti i suštinske zaštite ideologija zločina. Činjenica da se u Crnoj Gori, tri decenije nakon rata i dalje sprovodi politika koja u sjenkama toleriše ili „krije“ spomenike ratnim zločincima poput Pavla Đurišića, direktan je dokaz da u takvom državnom okviru pravde za Bošnjake ne može i neće biti. Suštinski paradoks Crne Gore je jasan, ne može se tražiti pravda za 1992. godinu u državi koja nije raščistila sa 1943. godinom. Država koja i dalje u sjenkama toleriše ili krije spomenike ratnim zločincima, nema ni moralni ni pravni kapacitet da kazni zločince iz devedesetih – poručuje on.

Ostaje, kako kaže, samo pitanje “elementarnog ljudskog i političkog stida svih društveno istaknutih pojedinaca, a prije svega bošnjačke nacionalnosti, kako onih u poziciji, tako i onih u opoziciji koji su jučerašnju godišnicu zločina ispratili sramnim mukom.”

Povezani članci

Svijet

Vuletić: Podizanje spomenika Đurišiću pomogla BIA i SPC, ali najveću odgovornost snose Milatović i Spajić; Srbija na korak od tragedije

Politika

Nenezić: Dižimo spomenike žrtvama, ne zločincima

Politika

BELAN ZA STANDARD: “Rekonstruisana” VLADA izmjenama Zakona o dvojnom državljanstvu pretvorila bi CG u okupiranu i vazalnu državu