Video
Ukazao je da je tokom godinu dana, koliko traje, Vlada Abazovića zaustavila proces integracija, ali i stvorila vakuum prostor partitokratskog gledanja stvari u kojem se sve čini kako bi se na sljedećim izborima postigao što bolji rezultat.
POBJEDA: Prošla je godina od formiranja Vlade Dritana Abazovića – iako joj je nepovjerenje izglasano u avgustu. Kako komentarišete to što je aktuelna vlada duplo više u takozvanom tehničkom nego regularnom mandatu?
SAVIĆ: To prije svega govori o manjku demokratskog kapaciteta unutar Vlade koju čini više partija koje sebe nazivaju demokratskim, a došle su govoreći o tome da je osnova njihovog angažmana ta da učine bržim put u Evropsku uniju i da prijeko potrebne reforme učine vidljivim. Dobili smo, međutim, sve suprotno. Taj put je gotovo zaustavljen, reforme su zaustavljene i kada govorimo o poglavljima 23 i 24, ali i onima koja će biti još teža za pregovore.
To što je duplo više u tehničkom mandatu govori i o jednoj institucionalnoj nemogućnosti da se uredi sistem do mjere da funkcioniše po uzusima demokratskog svijeta – to bi značilo da imam zakon o vladi koji bi davao obaveze i ograničenja. Mi to nemamo i možemo da raspravljamo samo o onome šta je demokratska vrijednost kada je u pitanju funkcionisanje u tehničkom mandatu – to bi bilo da vlada aktivnosti svede na nivo administrativnih i tehničkih, ne da predlaže sistemske zakone, već da samo održava funkcionisanje sistema i da se priprema za ono što treba da uslijedi, a to su novi izbori.
POBJEDA: Vlada Abazovića nije tako postupala – otkako joj je izglasano nepovjerenje radila je na sistemskim zakonima, usvajala nove sistematizacije, dugoročne planove rada…
SAVIĆ: To govori da je percepcija moći uskogruda. Ta vrsta političke kratkovidosti smeta da se vidi svjetlo na kraju tunela kada govorimo o reformama i stavovima koji bi trebalo da budu dominantni, a koji nijesu. Govori o političkoj bahatosti, ambiciji bez pokrića… Iz razloga što demokratske vrijednosti ne mogu da budu floskula za širu javnost, već se te vrijednosti provjeravaju na djelima. Ta djela govore da sa te pozicije moći, te prividne nedodirljivosti, Vlada u tehničkom mandatu pokušava da se ponaša kao da je u punom. Živimo u vakuum prostoru u kojem Vlada koja je izgubila povjerenje predlaže sistemske zakone, utiče na funkcionisanje državnih kompanija, a sve sa ciljem partitokratskog gledanja stvari – mi treba da iskoristimo ove mjesece da bi ostvarili bolji rezultat na izborima, a ne da bi ostavili pogodno tle za nastavak reformi onima koji treba da dođu poslije nas.
POBJEDA: Aktuelna vlada formirana je uz jaku podršku Zapada, a prije godinu dana mogli smo čuti i da ćemo do kraja 2022. godine dobiti završna mjerila za poglavlja 23 i 24. Umjesto toga, u januaru ove godine stiglo je upozorenje da bi čitav proces pregovora mogao biti zaustavljen. Kako vidite njihovo djelovanje na planu integracija?
SAVIĆ: Samo se moramo vratiti par godina unazad i sve što ste kazali se moglo primijeniti i za Vladu Zdravka Krivokapića. Oni su proizveli talas koji se bavio stvarima koje nijesu iz korpusa evropskih integracija. Tadašnja kancelarija za evropske integracije gotovo da nije imala prostor da izrazi potencijal za rukovođenje tim procesom. To nije bilo na agendi, bilo je samo na nivou floskule, suštinski se nije radilo ništa. Tu je krenulo urušavanje, izgubila se institucionalna memorija koja vodi proces. Kada se to urušilo, krenulo se u novu reformu pregovaračkog okvira sa vraćanjem Ministarstva za evropske poslove i moje uvjerenje je bilo da smo na mjestu ministarke dobili osobu koja je u potpunosti iz te priče, poznaje funkcionisanje evropskih institucija, ima značajnu mrežu kontakata.. Mogla je da vodi taj proces, ali to nije individualni, nego kolektivni posao. Uz to ljudi koji čine Vladu shvatili su da evropska priča kako bi trebalo da je plasiraju, treba da bude dosadna priča i ona ne donosi glasove. Umjesto toga vidjeli su da se oni uspješno dobijaju lukavim hodanjem po podjelama i identitetskim, nacionalnim, etničkim, vjerskim pitanjima.
POBJEDA: Jedno od tih pitanja je bilo i potpisivanje takozvanog Temeljnog ugovora, koje je dovelo do pada Vlade. Kako iz ove perspektive posmatrate taj događaj?
SAVIĆ: To je, prije svega, jedan politički sraman čin. Sa svakog aspekta sa kojeg posmatramo tu aktivnost na čelu sa premijerom u tehničkom mandatu, ono mora da obuhvati ogroman kritički osvrt i na pravni aspekt, ono što je suština dokumenta, zatim na proceduru – kako je došlo do potpisivanja, odbijanje uključivanja laičke i stručne javnosti. Svi ti aspekti, pa i narativi koji su uslijedili poslije potpisivanja, kao ovaj gdje se pokušava relativizovati značaj tog čina, zapravo govore o manjku demokratskog kapaciteta, višku političke ambicije bez pokrića, a što dovodi do krucijalnih posljedica po funkcionisanje građanskog društva u Crnoj Gori. Smatrati da je jedina javnost koju treba da konsultuje ta druga strana u ugovoru i da oni treba da stave posljednju tačku u ugovoru, a izdajete se kao strana koja treba da štiti državne interese, a pritom ne čujete i ne želite da čujete relevantna mišljenja koja su dolazila, zapravo pokazuje visok procenat političke bahatosti. To otvara prostor za raspravu i analizu koliko je strani faktor imao uticaja na tu odluku. Ne možemo govoriti o premijeru kao ekspertu za pravna pitanja, vjerske slobode i slično, ali kompletna javnost se ponudila da učestvuje i doprinese. I umjesto da uvaži, premijer se distancirao od ogromnog broja građana i unio jedan novi koncept koji se počeo rabiti u javnom diskursu, a zove se nacionalnom sramotom. Ne možete biti veći papa od pape i priznavati duži kontinuitet SPC nego što ga ima u državi Srbiji. To su aspekti koji idu naruku velikodržavnoj politici Srbije, idu naruku izmišljenoj podjeli dva nacionalizma.
POBJEDA: I projekat „Otvorenog Balkana“ pominje se kao inicijativa koja ide u prilog velikodržavnoj politici. Iako je otvoreno podržava, Abazović ipak nije napravio taj korak i pristupio toj inicijativi. Zbog čega nije donio tu odluku?
SAVIĆ: Pitanje je jako kompleksno. Koliko mogu da razumijem procese, mislim da je tu riječ o unutarpolitičkom kalkulisanju unutar Ure. Uz to, Jovana Marović je napravila analizu koja ukazuje da „Otvoreni Balkan“ ne bi trebalo da bude i nije interes Crne Gore. To su negdje bili razlozi zbog kojih nije donio takvu jednostranu odluku, iako smo vidjeli da je spreman za jednostrano djelovanje. Jeste čudno i nije postavljano pitanje na ovaj način. Ono što bih mogao da zaključim jeste da se iza toga krije političko kalkulisanje koje je imalo za cilj održavanje na vlasti.
POBJEDA: Vlast Abazovića obilježile su i turbulencije i smjene u Agenciji za nacionalnu bezbjednost. Savo Kentera, koji je imao podršku Zapada, smijenjen je sa mjesta direktora u jeku dvije međunarodne akcije. Da li je ANB danas pod kontrolom odlazećeg premijera?
SAVIĆ: To je jedino realno što se može zaključiti iz čitavog haosa koji se desio. Dolazak Kentere je bio pod jakim uticajem zapadnih partnera, jer je to čovjek koji je kroz rad dokazan partner NATO i SAD. Njegovo imenovanje je značilo da možemo da „otčepimo“ jedan politički vakuum, makar u tom dijelu saradnje sa važnim međunarodnim partnerima. Njegovom smjenom poslata je jedna vrsta alarma za ničim izazvan antagonizam prema stvarnim partnerima – SAD u prvom redu. A drugo, to je bio još jedan poduhvat kojim se pokazala neka fanatična želja da se bude koordinatorom bezbjednosnih službi bez da postoje specijalna znanja i vještine premijera za taj sektor. To samo znači jedno – da je uticaj u tom sektoru postavljen kao vrh političke agende Dritana Abazovića, a što nije mogao da ostvari sa ANB-om na čijem je čelu Kentera. Ono đe se podcrtava teza o majstorstvu relativizma je i postavljenje Artana Kurtija na visoku poziciju u ANB. To je uspjelo da izazove iznenađenje usprkos svom apsurdu kojem svjedočimo prethodne dvije godine i učinilo da ustuknemo i pitamo: Je li moguće da neko ko je osuđivan za krivična djela sada može da bude okosnica koordinisanja ANB.
Davanjem podrške Vladi Abazovića, DPS nije računao na neograničenu političku ambiciju
POBJEDA: Vladu Abazovića prilikom formiranja manjinski je podržao DPS. Da li je to bila greška iz ove perspektive?
Preporučeno
SAVIĆ: Ne, njihova najveća greška je nesuočavanje sa tim da su poslije avgusta 2020. opozicija, ali i to što su dozvolili da ih parlamentarna većina uvuče u jedan začarani krug narativa sveopšte odgovornosti. Oni su podrškom Vladi dobili vlast, ali su i dalje bili napadani. Nije im bila najveća greška podrška Vladi iz razloga što se to negdje percipiralo kao izlaz iz onoga što smo djelimično mogli da očekujemo poslije avgusta 2020. godine. I da se ostalo na postulatima iz sporazuma koji je potpisan prije formiranja Vlade Abazovića to bi i bio izlaz, ali se nije moglo računati na jednu neograničenu političku ambiciju.
