Kako pojašnjava, Izvještaj je u određenim dijelovima bolji od prethodnih. Međutim, na više mjesta možemo naći vrlo jasna upozorenja i dokaze da EU zapravo dobro razumije situaciju u Crnoj Gori. 

„Izvještaj je obuhvatio period do juna ove godine. U izvještaju imamo čitave klastere u čijim potpoglavljima su navedene iste zamjerke koje čitamo godinama. To upućuje da se nije puno radilo na suštinskim reformama. U poglavlju 24, gdje se nalazi i vizna politika, jasno je ukazano na nazadovanje, odnosno nastavak vlasti da sprovode viznu liberalizaciju prema državama kojima treba viza za ulazak u zemlje EU. U izvještaju se jasno ukazuje da institucije nijesu nezavisne i podložne su političkim pritiscima. Prepoznati su odnosi u vladajućoj većini koji su uzrokovali usporavanje reformi od početka ove godine. Dodatno, prepoznati su i odnosi u Vladi gdje je konstatovan manjak koordinacije među ministrima i strateškog planiranja reformi“, ukazuje Savić. 

Zaboravljene preporuke i upozorenja koje vlast ignoriše

Prema njegovim riječima, slaveći izbornu reformu, ili parcijalnu reformu, zaboravili smo na preporuke ODIHR-a i GRECO-a, a iz javnog diskursa su se gotovo izgubile preporuke Venecijanske komisije o sastavu i načinu rada Tužilačkog savjeta. 

„Međutim, u izvještaju se nalaze „podsjećanja“ i na ove obaveze. Izazovi prepoznati u radu Tužilačkog i Sudskog savjeta, v.d. stanja Agencije za sprečavanje korupcije, preuzimanje nadležnosti Ustavnog suda od strane Skupštine, jasno su iskazani i vrlo čitljivi, ko bude htio da ih čita. Evropska komisija je ukazala i na nužnost poboljšanja stanja u MUP-u, u dijelu antikorupcijskih politika ukazala je na nužnost unutrašnje reorganizacije, neodrživosti v.d. stanja u Upravi policije, zabrinutost za izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima u dijelu zapošljavanja i napredovanja službenika ili, konkretnije, upitne meritokratije“, navodi on.

 Teme ekonomskog državljanstva izgubljene iz javnosti, nijesu, kako dodaje, prošle ispod radara EK, i zabrinutosti za nastavak te politike Vlade. 

„Utisak je da je Vlada svjesno odabrala rad na manje zahtjevnim tzv. tehničkim poglavljima nakon dobijanja IBAR-a, a da je to uslovljeno, i u izvještaju prepoznatim, odnosima u vladajućoj većini, odnosu premijera prema Skupštini, manjku koordinacije i strateškog usmjerenja rada ministara, telefonskim sjednicama Vlade, i značajnim problemima kojima se još uvijek ne pristupa sistemski (korupcija, trgovina drogom)“, pojašnjava Savić.

Fingiranje reformi više ne prolazi 

On naglašava da je fingiranje reformi moglo biti strategija ranije, ali, kako on čita ovaj izvještaj, jasno je da nas EU želi kao narednu članicu, te da mi treba da isporučimo reforme i nikako drugačije. 

„Mi nećemo moći da isporučujemo razultate sve dok nemamo punu ili približno punu konsolidaciju vlasti (većine) oko ovog pitanja. Politika uslovljavanja, borbe za prijesto, direktni pritisak na VDT i SDT i uticaj na autonomiju institucija, kolektor u Botunu, pokušaji Andrije Mandića da od Skupštine napravi tvrđavu iz koje će da vlada svakim dijelom vlasti, pa i rukovodi procesima u Vladi, besprizorno partijsko zapošljavanje, neozbiljnost u vanjskim poslovima i suštinska izmjena vrijednosti i principa društvenog dogovora, za koji smo smatrali da je postignut, jasno će nas svrstati u čekaonicu i nadanje da će se konačno na čelu institucija naći kadri, sposobni, prodorni, odvažni i radni ljudi“, smatra Savić.

Upitan da li postoji prostor za formiranje nove, istinski proevropske većine koja bi bila oslobođena ideoloških i identitetskih podjela, Savić odgovara da vjeruje da proevropske partije treba da budu kadre da rješavaju pitanja koja su vrijednosna i identiteska, ako ta pitanja terete stvarnost. 

„A vidimo da je to slučaj. Gotovo da nemamo političku snagu koja ima jasan prijedlog za rješavanje ovih pitanja, time i prevazilaženje podjela, osim da se one stavljaju pod tepih, od onih nedoraslih za bavljenje ovim pitanjima, ili se nameće rješenje kroz istorijski revizionizam i modifikovanje prošlosti zarad vrijednosnog oblikovanja budućnosti, do onih drugih čiji su politički uzori presuđeni ratni zločinci. Ja u ovakvom kontekstu ne vidim te snage“, naglašava Savić.

Prekompozicija političke scene i ulazak u procrnogorsko biračko tijelo

Crna Gora je, podvlači, polarizovano društvo koje klizi ka afektivnoj polarizaciji gdje će i ovaj krnji dijalog, koji danas imamo, biti u potpunosti nemoguć. 

„Prekompozicija koja se danas želi prodati kao opcija je stvaranje koalicije centra. Cilj je jasan, ulazak u procrnogorsko biračko tijelo, i nakon eventualnog boljeg rezultata na izborima, politički zagrljaj sa bivšim DF-om. To je jedina prekompozicija koju ja mogu da dokučim da bi mogla da se desi do 2027. godine“, jasan je Savić

U zemlji gdje se i dalje vode oštri ideološki sukobi, gdje nema stabilne većine, a evropska agenda je često predmet dnevnopolitičkih manipulacija, Savić odgovor vidi u mogućnostima krnjeg članstva u EU. 

„Ako ne isporučimo rezultate, a pritisak geopolitičkih dešavanja i prekomozicije snaga na međunarodnom nivou i dalje budu uslovljavali važne političke odluke, bićemo članica sa statusom za koji ni EU još uvijek ne zna kako bi izgledao. Ja vjerujem u sve one posvećene službenike i službenice koji imaju institucionalnu memoriju i u procesu su više od decenije. Uprkos manjkavoj koordinaciji i liderstvu, oni nastavljaju mukotrpni rad na reformama svakog dijela ovog sistema“, kaže Savić. 

Kako dodaje, političari su tu da njihov rad obesmisle. 

„U ekstremno pozitivnom scenariju, time i malo vjerovatnom, vidim mogućnost političke odluke za zajednički rad narednih 14 mjeseci na reformama bez političkih trgovina i uslovljavanja. I u ovom političkom blatu dozvolite da maštam“, napominje on.

Funkcioneri vlasti pumpali balon dezinformacijama, vjerski faktor ključan za odmazdu

Govoreći o zabrinjavajućem porastu islamofobije i antiturske histerije, koja je kulminirala vandalizmom u Podgorici i odlukom Vlade o uvođenju viza za državljane Turske, Savić ističe da su jednostavna, brza rješenja za kompleksne probleme i sagledavanje procesa i problema na nivou crno-bijelo, odlike populizma. 

„Kao isprazan ideološki okvir, a ne ideologija po sebi, populizmu treba sadržaj koji je ovoga puta (ali ne i prvi put)populistički premijer našao u desničarskoj orijentaciji, nativizmu, kvazi-zabrinutosti za sigurnost domicila“, naglašava on.

Ovi događaji su, kako ističe, kombinacija neznanja, populizma, ali prije svega izmijenjenih vrijednosti koje već oblikuju našu stvarnost i imaju potencijal da izmijene društveni okvir u kojem ćemo živjeti u budućnosti „(Ne)svjesni posljedica funkcioneri vlasti su pumpali balon dezinformacijama, lažima, lažnoj zabrinutosti za radna mjesta građana, lažnoj zabrinutosti za sigurnosti građanki i građana, sve iz udobnih fotelja vlasti iz kojih ni da pisnu kako nam je i bezbjednost ugrožena svakodnevno, od bratanića i sestrića do vojvoda i obračuna klanova. Licemjerje, ksenofobija i fašizam su se izlili na ulice kad je taj balon pukao zbog događaja o kojem ni policija, pokazalo se, nije znala sve detalje“, navodi Savić.

Pokazali smo, kaže, sve što je u nama i bilo, i to treba jasno reći, jer sa tim moramo živjeti.

„Narativ „mi i oni“ nije prestao ni kada je utvrđeno da Turci nemaju veze sa slučajem. A to je dokaz odnosa prema drugačijem i dokaz da je samo vjerski faktor bio ključan za odmazdu i ulične patrole“, kategoričan je Savić.

Na pitanje da li očekivao da će Bošnjačka stranka, ali i partije albanskih manjina, napustiti Vladu u znak protesta zbog dešavanja u Podgorici, Savić ponavlja već više puta do sada iznijeti stav da će klijentelizam nadvladati u svakom od ovih ili sličnih slučajeva jer su se, kako pojašnjava, ova partije sa tim ciljem i razvijale. 

„U jednom specifičnom istorijskom kontekstu imale su zapaženu ulogu za društvenu konsolidaciju, ali sad se vidi cilj da postanu faktor koji će moći i može sa svima. Nema korekcije unutar vlasti, samo se korigiju namještenja i to je sve“, podvlači on.

Problemi ne nestaju članstvom u EU

Stava je da su identitetske i političke podjele postale duboko ukorijenjene i da apsolutno zahtijevaju novi društveni dogovor. 

„Dodatno, suludo je razmišljati da ovi problemi nestaju eventualnim članstvom u EU. Oni mogu biti manje intenzivni, ali samo do momenta novog pucanja i izlivanja u drugačijem i razornijem obliku. Ja vjerujem da je većinska Crna Gora država suživota i međusobnog poštovanja. Vjerujem da period u kojem se nalazimo mora imati svoj završetak koji će značiti i obnovu temeljnih vrijednosti ovog društva i države. Sumnja je koje društvene snage će to i omogućiti. Neka bude da će Gen Z, eto kod njih neka bude teret nadanja za izgradnju novog društvenog dogovora“, ističe Savić.

Uticaj iz Srbije za cilj ima promjenu političke agende

Upitan da prokomentariše kontinuirano oblikovanje narativa o Crnoj Gori od strane beogradskih medija i propagandnog aparata predsjednika Srbije Aleksandra Vučića – od istorijskih reinterpretacija do svakodnevnog političkog diskursa – Savić naglašava da je riječ o jasnim primjerima istorijskog revizonizma.

„Da su samo reinterpretacije značilo bi da Vučić i njegova klika imaju neka nova naučna saznanja kojima nas zasipaju. U svom naučnom radu, a i kroz projektne aktivnosti na regionalnim projektima, pokazali smo da je ključna karakteristika medijske scene regiona prelivanje medijskog sadržaja iz Srbije“, ukazuje on.

To, kako dodaje, znači više manipulacija, više dezinformacija i više lažnih vijesti. 

„EK je i u ovom izvještaju ukazala na značaj daljeg razvoja operativne otpornosti Crne Gore kada su u pitanju hibridne prijetnje i zaštita kritične infrastrukture. Ovaj vid meke moći, uz hibridne prijetnje, je u Crnoj Gori upošljen dugi niz godina. Razgranata mreža učesnika, i političkih i biznis aktera, medija i kvazi-nevladinih organizacija i Srpske pravoslavne crkve, dobro je poznata, jasno analizirana i istražena. Izgradnja sistemskog odgovora države je bliža ocjeni 0 nego 1“, upozorava Savić.

Ova vrsta uticaja, smatra on, ima za krajnji cilj da u potpunosti ili djelimično mijenja političku agendu i određuje političke prioritete. 

„Dalje, insistiranjem na istorijskom revizionizmu nudi se set novih društvenih vrijednosti koje bi trebalo biti prihvaćene zarad pomirenja, dok se uvriježene vrijednosti antifašizma, suživota, solidarnosti, obesmišljavaju. Oba su pogubna, za mene ova druga vrsta uticaja je i pogubnija, ima dugoročniju strategiju i razarajuće posljedice po građansko društvo“, ocjenjuje on.

Biti dio procesa odvlačenja Crne Gore od evropskog puta porazno za razum

Komentarišući činjenicu da se Crna Gora, koja je decenijama važila za faktor stabilnosti u regionu, danas sve češće pominje kao prostor preko kojeg se prelamaju interesi Beograda, Moskve i Brisela, sagovornik Analitike podsjeća da nije novost da različiti interesi u različitim okolnostima pokušavaju da utiču na proces donošenja i na same odluke. 

„Zavisi kroz koje političke naočare to gledate, da bi takvi pritisci za vas bili prihvatljivi ili ne. Međutim, rad pod pritiskom (na primjer zahtjeva za reformama), nije isto što i rad u tuđem interesu. Interesi su prelamali vijekovima preko ovog parčeta kontintenta, ni to nije novost. Na šta su ti interesi nailazili u Crnoj Gori, e to je za analizu“, kaže Savić.

Ukazuje da smo se mi svjesno odlučili da je naš politički i ekonomski i vojni i bezbjednosti put zapravo put na Zapad. 

„U tom smisli možemo govoriti da su interesi koji vode dobijanju stolice u tom društvu, i pritisci na tom putu, zapravo i naši interesi. Za šta, da budemo potpuno precizni, dobijamo značajna ulaganja za proces reformi u Crnoj Gori. Sa druge strane, strategija odvlačenja Crne Gore od ovog puta podrazumijeva upošljavanje crkveno – političko – medijske mašinerije, koja ne daje, samo uzima, koja traži i crpi i hrani sopstvene istorijske zablude i sulude istorijske konstrukte. Biti dio tog procesa porazno je za razum. Ali je dobro za pojedine džepove. Vjerujem da se proces donošenja odluka odvija u Crnoj Gori pod izrazitim uticajem i jednih i drugih i trećih. Razlika je u čijem interesu se to radi kad se prilagodite jednima, drugima ili trećima“, zaključuje Savić.