Sekulović: Srpski nacionalisti napravili pauzu, nikad neće odustati od svog cilja – ujedinjenja “srpskih zemalja”

Problem koji ima dio SPC, pa čak i većina sveštenika, tvrdi Sekulović, nije sa crkvama ili hramovima, već sa politikom Crne Gore koja je zasnovana na postojanju Crnogoraca kao naroda i ravnopravnosti ljudi bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost.

Sekulović smatra da je pandemija novog korona virusa primorala srpske nacionaliste da naprave pauzu u svom djelovanju (kao što su bile litije u Crnoj Gori), ali da nikada neće odustati od svoje namere osvajanja i ujedinjenja “srpskih zemalja”.

VN: Mnogi analitičari, eksperti… skloni su da kažu da nakon pandemije ništa neće biti isto. Kakve posljedice će, po Vama, ostaviti pandemija novog korona virusa?

SEKULOVIĆ: Mislim da je u ovom trenutku teško predvidjeti kako će izgledati svijet nakon ove pandemije koja je specifična po tome da je prvi put u istoriji čovječanstva jedna bolest u istom periodu obuhvatila čitav svijet. Utoliko je teže predvidjeti efekte na privredu i društvene odnose, a posebno zato što kriza još traje i od njenog trajanja zavisiće i intenzitet posljedica. Izvjesno je da će ljudi sigurno sa više strepnje živjeti u budućnosti i da će biti potrebno neko vrijeme kako bi obnovili povjerenje u druge. Ipak, već danas je jasno da u suštini postoje dva modela shvatanja budućnosti, ili ćemo se zatvoriti u sebe kao ljudska bića i kao države ili ćemo ostati otvoreni.

VN: Gdje nas vodi prva, gdje druga opcija?

SEKULOVIĆ: Prva opcija nas vodi u sebičnost, druga u solidarnost. Sebičnost na nivou država, njihovo zatvaranje, nacionalizam i jačanje protekcionizma ne mogu dati odgovore na izazove poput pandemija ili klimatskih promjena. Novi nacionalisti, tj. suverenisti, poput Faraža, Salvinija ili Le Penove, vrebaju svaki pogrešan korak ili slabost Evropske unije kako bi proglasili da je EU mrtva, “da je evropska solidarnost umrla”, itd. U stvari, oni priželjkuju da EU nestane kako bi se mogla ostvariti njihova želja – država čija suverenost nije omeđena bilo kakvim pravilima, moralnim ili pravnim. Naravno, potom bi taj instrument, državu, ovi nacionalisti prije ili kasnije iskoristili kako bi ostvarili nekakve vjekovne ciljeve, prije svega teritorijalne. S druge strane, EU i čitav međunarodni poredak nakon II svjetskog rata je napravljen kako bi se ograničila apsolutna suverenost država i preduprijedili nacionalistički zločini. Upravo imajući to u vidu neophodno je jačanje solidarnosti između naroda i država, kao i jačanje socijalnih funkcija država posebno u zdravstvu i obrazovanju. Takođe se svijet mora suočiti sa ogromnim razlikama u primanjima i nejednakosti, gdje su npr. ljekari potplaćeni, a sportisti, poput Ronalda ili Đokovića, ili akcionari, poput Bezosa ili Zakerberga, zarađuju milione eura svakog dana.

VN: Kako komentarišete ponašanje Srpske pravoslavne crkve tokom pandemije? U jednoj ranijoj kolumni konstatovali ste da popovi prkose nauci i ljudskim zakonima, ne da bi se umilili Bogu, već da pokažu svoju moć na zemlji…, nazivajući sveštenstvo “vjerskim fundamentalistima”. Koji su bili Vaši razlozi za ovakve ocjene i konstatacije?

SEKULOVIĆ: Nisam kvalifikovao na taj način sve sveštenike bilo koje crkve, jer i među njima postoje razlike. U toku ove krize postalo je očigledno da i u SPC postoje oni ljudi koji su vođeni sebičlukom, drskošću i željom za moći, ali isto tako postoje oni sveštenici koji su iskreno posvećeni hrišćanskom Bogu kao oličenju ljubavi. Tako da i u okviru SPC postoje oni koji će igrati na sebično, na nacionalno, i oni koji će se zalagati za ljubav i solidarnost među ljudima bez zadrške ili zadnje misli. Prethodno opisana podjela je i prisutna i u sveštenstvu. Izjave pojedinih sveštenika o čudotvornom djelovanju “pričešća”, liturgija i litija, samo su izraz želje za moći nad drugim ljudskim bićima na osnovu vjere i manipulacije vjerskim osjećanjima, a prije svega sa strahom.

VN: I u Crnoj Gori i u Srbiji imali smo prilike da vidimo kako pojedini sveštenici SPC prilikom pričešćivanja koriste istu čašu i kašiku, pozivaju vjernike da svi poljube istu ikonu…Da li je bilo mjesta da država odlučnije djeluje i kada se radi o crkvenim obredima tokom pandemije korona virusa?

SEKULOVIĆ: Mislim da postoje razlike u ponašanju kako sveštenika tako i država. Imam utisak da su u Crnoj Gori, Kipru, Slovačkoj, gdje je bilo incidenata, nadležni organi reagovali na izazov koji su im uputili pojedini sveštenici u skladu sa zakonom, primjenjujući zakon i legitimnu silu jednako na sve, bez obzira da li se radi o sveštenom licu ili ne. U Srbiji to nije slučaj, država je previše slaba da bi nametnula zakon da važi jednako za sve, prema sveštenicima ili prema laicima. Ovo su neki popovi i manji broj vjernika iskoristili kako bi pokazali da su “jaki”, a poznato je da su nepravedne one države koje su slabe prema “jakima”, a “jake” prema slabima.

VN: Jeste li iznenađeni što u situaciji kada se svuda u svijetu broje preminuli od novog virusa, ima građana koji slijepo vjeruju popovima, pristaju da se pričešćuju iz iste kašičice…

SEKULOVIĆ: Nisam iznenađen, jer u vremenima krize ljudi nalaze utjehu u vjeri. Međutim, ovdje se radi i o nečem drugom, ovdje se radi o dokazivanju pravovjernosti i iskupljenju. A ko ima potrebe da dokazuje svoju vjeru, da se iskupi tako što će stavljati na kocku svoj život bez bilo kakvog dobrog razloga? Samo onaj ko je mnogo grešan po sopstvenom ubjeđenju. Bernardo Provenzano, šef sicilijanske mafije kada je, nakon četrdeset godina bjekstva, uhapšen u nekakvoj straćari u blizini Korleonea, imao je kod sebe parče hljeba, šunke, sira i Bibliju. Poznata je ona krilatica “što veći grešnik, to veći vjernik”.

VN: U vaskršnjem intervjuu za beogradski Blic, srpski patrijarh Irinej komentarisao je Zakon o slobodi vjeroispovijesti i izjavio da je “vlast Crne Gore postupila sa crkvom gore od Turaka”…

SEKULOVIĆ: Ova ocjena je potpuno neprimjerena, ako ne iz bilo kog drugog razloga, a to je što je tokom “ove vlasti” na koju misle Irinej ili Risto, napravljeno više hramova ili crkava nego u bilo kom drugom periodu istorije Crne Gore. Dok su im pomagali u gradnji, DPS i Đukanović su im bili dobri, a sad su gori od Turaka i ustaša. To je licemjerno i prikrivaju prave razloge ovog napada. U suštini problem koji ima dio SPC, pa čak i većina sveštenika, nije sa crkvama ili hramovima, već sa politikom Crne Gore koja je zasnovana na postojanju Crnogoraca kao naroda i ravnopravnosti ljudi bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. SPC je, prije svega, politička organizacija koja smatra da je srpskom nacionalnom interesu nanijeta užasna nepravda zato što drugi nisu prihvatili tezu da su svi južnoslovenski narodi u stvari Srbi i da shodno tome treba da postoji Velika Srbija kao unitarna ili kao zajednica srpskih zemalja, uključujući BiH, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo, Dalmaciju i Slavoniju.

VN: Mitropolit Amfilohije, kao i dio crnogorske opozicije okupljen oko DF-a, najavljuje da će nakon završetka pandemije ponovo organizovati litije za “odbranu svetinja”, uprkos tome što je izvjesno da će do pronalaska lijeka ili vakcine protiv korona virusa fizička distanca i zabrana javnih okupljanja biti dio naše svakodnevice, ne našom željom nego poštovanjem struke i nauke…

SEKULOVIĆ: Musolini je rekao da kada jednom fašizam zagospodari dušom, nikad je više ne napušta. Tako da je i ovo samo pauza, nikada srpski nacionalisti neće odustati od namjere osvajanja i ujedinjenja “srpskih zemalja”. Međutim, od objektivnih okolnosti zavisi da li će imati u tome uspjeha ili ne. Snaga institucija, pravednije društvo, a prije svega poštovanje ljudskih prava i sloboda će biti uvijek, ne samo u regionu već i u Evropi, glavne prepreke ostvarenju nacionalističkih ciljeva. Pošto nacionalistički pokreti po definiciji teže masovnosti i masovnim okupljanjima, poput nacističkih bakljada ili fašističkih marševa, uslovi socijalne distance im sigurno ne odgovaraju radi organizacije masovnih događaja. Ipak, čekaće prvu priliku da tako nešto ponove.

VN: Privremene mjere koje su mnoge države uvele radi sprečavanja širenja korona virusa nailaze i na kritike, odnosno upozorenja da se moraju imati u vidu osnova ljudska prava. Kako Vi to vidite?

SEKULOVIĆ: U svakom demokratskom ustavu na svijetu postoje odredbe prema kojima se mogu, za određeni period i u najmanje potrebnoj mjeri, ograničiti ljudska prava i slobode. Uvijek je pitanje razloga i načina. Pandemija je sigurno jedan od razloga, a načini su raznoliki, bitno je da su zasnovani na naučnim saznanjima, a ne npr. na vjerskim. Pretpostavimo da je Crna Gora teokratija u okviru “saveza srpskih zemalja”, vjerovatno bi u ovoj situaciji bila donijeta jedna pravila za pravoslavce, a druga za ostale. Tako bi se pravoslavni liječili po manastirima i crkvama, pričešćem i molitvom, a nepravoslavni u bolnicama, respiratorima i ljekovima. Moguća je i varijacija na temu, prioritet u liječenju u bolnicama bi imali pravoslavci jer bi uslov za liječenje tijela bilo prethodno zalječenje duše, jer duša je bitnija nego tijelo, pa shodno tome ko nije prvo pričešćen, tj. duhovno izliječen, ne može u bolnicu.

Nacionalisti ne priznaju nijednu mjeru koju oni ne donose

VN: Poslanici Demokratskog fronta su mjere koje je preduzela crnogorska vlast okarakterisali kao udar na pravoslavni narod. Vaš komentar?

SEKULOVIĆ: Nacionalisti, pa i srpski, svaku mjeru koju oni ne donose doživljavaju kao mjeru protiv njih, pa tako i mjere zaštite javnog zdravlja. Nacistima nisu mogli da sude Jevreji u Hitlerovoj Njemačkoj, već samo Njemci. Pravo, prema nacionalistima, postoji samo za nacionaliste i može biti primijenjeno samo od strane nacionalista nad nacionalistima. Sve drugo oni proglašavaju za nepravdu i nasilje.

Države regiona pokazale da mogu i bez Srbije da zaštite živote i zdravlje svojih građana

VN: Beogradski tabloidi su se i u vrijeme pandemije korona virusa bavili Crnom Gorom, posebno predsjednikom Đukanovićem. I ne samo tabloidi već i dio srpskih zvaničnika. Optuživali su crnogorsku vlast da krije broj zaraženih, umrlih, sprdali se sa pomoći koju je uputio NATO…O čemu se radi?

SEKULOVIĆ: Uvijek o istom, a to je – delegitimizirati, učiniti nesigurnim kako crnogorske zvaničnike tako i građane i građanke Crne Gore u sebe, u sopstveno “ja”. Srpski nacionalisti imaju za cilj da sve oko sebe učine nesigurnim, da drugi sumnjaju i strahuju za sopstvenu budućnost jer se nadaju da će im to pomoći u ostvarenju svog cilja – ujedinjenja “srpskih zemalja”. Ipak, sve države regiona, uključujući i Crnu Goru, pokazale su da su u stanju i bez Srbije da zaštite živote i zdravlje svojih građana. Jedino je entitet u BiH, Republika Srpska, u potpunosti nefunkcionalna bez pomoći sa strane, prije svega iz Srbije.