Video
STANDARD: Da li ponašanje crnogorske vlasti pomaže destabilizaciji regiona?
SISOJEV: Ključni problem aktuelne crnogorske vlasti je to što se isuviše orijentiše na Beograd, tačnije na Aleksandra Vučića i politički, fizički i psihološki. Mnogi političari ovdje pokušavaju, ne samo da slijede Vučića, već da ga imitiraju i ponavljaju njegove akcije.Ako je teza da je Vučić ključni faktor destabilizacije ovih prostora tačna, sa čim se slažem, onda i slijepim slijeđenjem njegove politike, neke partije iz Crne Gore pomažu toj destabilizaciji.
Partije iz sadašnje vlasti se toliko trude da slijede taj Vučićev put tako da ponekad odu ispred njega, kao što je usvoje Rezoluciju o Jasenovcu, što, naravno, Srbija nije uradila, a što je Crnoj Gori donijelo problem.
STANDARD: Crna Gora slijedi trendove makar u nečem, pa neka je to i loše. i kod nas jača desnica.
SISOJEV: Nije krucijalni problem jačanje desnice u Crnoj Gori. To se dešava u mnogim zemljama, od Njemačke do Francuske, Italije….Nijesu svi desničari isti. Evo na primjer u Italiji je desnica na vlasti, ali se ta desnica ponaša proevropski i njihova premijerka je najaktivnija u nekim evropskim procesima.
Uzmimo na primjer Njemačku, gdje je na posljednjim izborima AFD, krajnje desničarska stranka, postala druga partija po snazi, međutim neće biti vlasti. Ostale stranke u Nemačkoj su se organizovale da naprave vlast, koja će uskoro biti ozvaničena, iako su različitih političkih profilacija. Te su razlike stavile po strani, a AFD smjestile u opoziciju, jer je ona dijametralno suprotna mjerilima vrijednosti centrističkih i lijevo orjentisanih stranaka. I to je ključna razlika u odnosu na Crnu Goru.
U Crnoj Gori nije tako. Prije će se dogovoriti sa bilo kim, pogaziti neka svoja programska načela, nego da, recimo, uspostave kontakt sa DPS-om, Evropskim savezom, odnosno sa proevropskim strankama lijeve orjentacije.
Znači, nije problem jačanje desnice, već je prava i realna opasnost neprincipijelnost političkih aktera.
Tipičan primjer je formiranje vlast u Podgorici. Milatović i njegov dio PES-a su srušili su vlast, izašli na izbore i došli u situaciju da sa snagama lijeve orjentacije naprave vlast. Preko noći su se predomislili i vratili na fabrička podešavanja.
STANDARD: Ko kontroliše koga – Spajić Mandića ili obrnuto?
SISOJEV: Kad u pitanju odnos premijera prema bivšem DF-u mogu samo reći da se on, Spajić, od ključne figure po Ustavu, koja može da usmjerava crnogorsku politiku, pretvorio u političara broj dva. Suština je da je i njemu pogled usmjeren ka Beogradu kao liderima bivšeg DF-a. Taj odnos Spajića i spikera crnogorskog parlamenta prema Beogradu izgleda kao u onom parafraziranom vicu, anegdoti, kada je spiker pitao premijera – znaš li da krokodili znaju da lete? Na to je premijer iz vica sa nevjericom i odbijanjem upitao, kako – spiker je rekao da je bio u Beogradu i da je to rekao Vučić. Premijer se odmah predomislio i rekao – da, da, znam i ja to, krokodili zapravo znaju da lete, ali prilično nisko…
Tako to izgleda. Prvo kritikuje Beograd, ali na kraju pristane na tu politiku. Prosto, premijer gleda prema Beogradu kroz naočare čiju dipotriju određuje predsjednik Skupštine Crne Gore.
STANDARD: Da li posljednja dešavanja u Bosni i Hercegovini prijete kraju BiH ili Milorada Dodika kao političara?
SISOJEV: Prije bih rekao da se bliži kraj Dodikovog bavljenja politikom. On se odavno spremao za poteze koje sada vuče, taj projekat osamostaljenja RS. Možda ne “de iure”, nego “de facto”. Vjerujem da je Dodik računao sa podrškom nove američke administracije, ali se tu preračunao. Američki državni sekretar Rubio mu je, prije nekoliko dana to saopštio na vrlo direktan način i bez diplomatskog uvijanja – da će Dodik, ako nastavi, biti odgovoran za destabilizaciju prilika u BiH.
Jasno je da je Dodik računao, kao i mnogi u svijetu da će ta promjena američke spoljne politike usloviti i promjenu odnosa prema BiH entitetu, jer, recimo krajem prošle godine RS je potpisala ugovor sa jednom lobističkom kompanijom iz SAD da zastupa i promoviše njihove interese. Osim pridobijanje naklonosti za osamostaljenje RS, jedan od ciljeva lobističke kampanje je bio i skidanje sankcija Dodiku i njegovom okruženju. Svi smo vidjeli na šta je to došlo. Sankcije su ostale, a nova američka retorika u odnosu na secesionizam, poprilično ostaje tvrda. Vjerujem da će se u bliskoj budućnosti napraviti neki kompromis. Dodik neće biti zatvoren, ali će morati u političku penziju.
STANDARD: Da li se možemo nadati da opozicija u RS, ali i u Srbiji može suštinski promijeniti stvari?
SISOJEV: Gledajući stavove opozicje oko ključnih stvari u regionu možemo zaključiti da se oni mnogo ne razlikuju od sadašnjih lidera Dodika i Vučića.
Međutim, tek kad budu došli na vlast vidjeće se da li se sada samo takmiče za vlast u uslovima nacionalističe retorike koju su nametnuli liderski dvojac, a zapravo imaju drugačije stavove. Jasno je da samo ratnom i nacionalističkom retorikom mogu da rastu i da nemaju šansu ako promovišu građanske vrijednosti. Zato treba sačekati da dođu na vlast da bismo vidjeli stvarno razmišljanje o ključnim tačkama i problemima regiona.
STANDARD: Dakle, može se zaključiti da je Dodik vrlo blizu političke penzije?
SISOJEV: Amerikanci su Dodika pustili niz vodu, jer, vidite SAD je svuda naglavačke obrnula spoljnju politiku, osim prem BiH. Tu su ostali dosljedni Bajdenovoj politici.
Vučić je u tom smislu u boljoj poziciji, je im, očigledno, Dodik nije važan ili je manje bitan.
STANDARD: Situacija u Beogradu je na ivici.
SISOJEV: Vučić forsira priču o tome da će u subotu, na najavljenim protestima, biti nasilja od strane studenata čime zapravo pravi alibi za eventualnu nasilnu reakciju režima prema demostrantima. Vučić je ovom strategijom zapravo priznao da više ne kontroliše procese. Sjetimo se, ovo je treći talas velikih protesta koje on sada ne može da uguši metodama kojima je ranije sprječavao artikulisanje nezadovoljstva građana. Počeo je da pravi greške koje ranije nije pravio.
I da se malo vratim na Dodika, čiji kraj političke karijere je neumitan. On je sada ipak potreban Vučiću, jer Vučić ima tu nacionalnu priču o zaštiti svih Srba u regionu. Zato Dodiku često priskače u pomoć. Dodik prosto odvlači pažnju sa unutrašnjih problema Srbije. Nije slučajno Vučić rekao da je jedan od ciljeva obojene revulucije, kako predsjednik Srbije zove studentske proteste, uskraćivanje mogućnosti da se pomažu Srbi u regionu.
STANDARD: Novi američki predsjednik Donald Tramp je obrnuo naopaku svjetsku političku scenu. Utisak je da je svojim potezima oko Ukrajine “legao na rudu” ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Da li je to tako?
SISOJEV: Na riječima možda jeste, ali na djelu ćemo vidjeti. Ovdje treba istaći nekoliko stvari. Dolaskom Trampa na vlast došlo je do totalne promjene svjetskog sistema, ali to nije bio grom iz vedrog neba. To se znalo manje više. Međutim, ključni igrači u svijetu nijesu bili dobro pripremljeni za to, a tu prvenstveno mislim na Evropu. Dakle, Evropa je znala da Tramp dolazi i šta to donosi, ali su poteze počeli da vuku tek kada je on došao na vlast i počeo da djeluje. Sjetite se samo da Evropa ranije nije htjela ni da razmišlja o povećanju izdavanja za naoružavanje. Nijesu htjeli da idu preko dva odsto BDP. Sada već pričaju o procentu između tri i pet odsto. Drugo, deset i više godina se priča o nekakvoj evropskoj vojsci, a tek sad to ulazi u nekakve praktične poteze, razgovore.
Američki predsjednik je nastupio veoma oštro i za sada izgleda da će dobiti ono što je htio. Međutim, realno još ništa nije dobio ili skoro ništa ozbiljno. Makar što se tiče Ukrajine. Dobio je saglasnost Ukrajine na 30 dana primirja. Primirje je moguće, ali mir je, znajući pozicije i stavove jednih, drugih i trećih, je toliko daleko. Meni se čini da Tramp hoće mirni dogovor po svaku cijenu, bez obzira na situaciju na terenu, i to samo zato da bi dobio titulu kralja dilova, lovor mirotvorca ili čak Nobelovu nagradu za mir. Kakav će taj mir biti njega apsolutno ne interesuje. A kad tako ozbiljan problem rješavaš ovako površno, onda nema šanse da uspije. Evo, sjetimo se njegovog prvog mandata. Tada je njegova omiljena „igračka“ bila Sjeverna Koreja. On je rekao da će riješiti problem sa njima brzo, dok udari dlanom od dlan. Tri puta se sastajao sa liderom Sjeverne Koreje i je li postigao nešto? Nije postigao ništa.
STANDARD: Mir u Ukrajini je daleko?
Preporučeno
SISOJEV: Rusija ne kontroliše u potpunosti sve četiri istočne oblasti u Ukrajini. Kontroliše nekih 80 odsto, ali su te oblasti već ušle u Ustav Rusije kao ruske teritorije. Rusija će tražiti da se Ukrajina odrekne te četiri oblasti, što je očigledno za Ukrajinu neprihvatljivo. Rusiji, u principu, ne odgovara trenutno puno zaustavljanje borbenih dejstava, jer je u ofanzivi i usponu. Kada su Amerikanci obustavili pomoć Ukrajini, a posebno suspendovali razmjenu obavještajnih podataka sa Ukrajinom, Rusi su to iskoristili i skoro osvojili dio svoje Kurske oblasti koju su Ukrajinci zauzeli još u avgustu. Pitanje je dana kada će se to desiti. Zato neće sada stati. Rusi mogu reći Amerikancima – da primirje, ali treba da bude ovako i ovako. Mir je svakako daleko. Mislim da sada i Ukrajina shvata realnost na terenu i spremna je da prihvati mnoge stvari ne postavljajući pitanje teritorija. Tražiće samo garancije za taj mir, jer ko će garantovati da nakon godinu neće biti opet rata. Dakle, pitanje je veliko ko će garantovati primirje. Rusi neće ni N od NATO vojnika na granicama. Mogu da budu sa zastavom Miki Mausa, ali ako bude jedan vojnik Sjevernoatlanskog saveza, primirje je za Moskvu neprihvatljivo.
