Pomirenje kao alat politike

Sisojev smatra da narativ o pomirenju četničke ideologije sa antifašističkom tradicijom u Crnoj Gori nije autohton, već nametnut izvana, prije svega iz Srbije. Po njemu, ideja zvuči privlačno, jer se retorički poziva na mir i zajedništvo, ali u praksi podrazumijeva da jedna ideološka strana proguta drugu.

“Računica je da ideologija četništva treba da proguta ideologiju partizana. A u Crnoj Gori je antifašizam suštinska vrijednost – kad kažemo partizani, mislimo na antifašizam,” kaže Sisojev, dodajući da bi takav zaokret predstavljao “značajan prodor srpskog svijeta i oblik pokoravanja.

Kao indikator da “četništvo nije pustilo duboko korijenje”, navodi i razočaranje dijela vjernika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koje, kako kaže, posljednjih mjeseci otvoreno preispituju svoju podršku, naročito nakon istorije sa spomenikom Pavlu Đurišiću,

EU integracije: Korak naprijed – dva nazad

Na pitanje može li Crna Gora istovremeno održavati proruski kurs i napredovati ka EU, Sisojev odgovara da problem ne vidi u formalnom “proruskom kursu”, već u obrascu ponašanja vlasti.

“Crna Gora pravi jedan korak naprijed, pa dva nazad. EU je u više navrata gurala Podgoricu, ponekad i više nego što je sama vlast bila spremna da uradi”, kaže Sisojev.

Skeptičan je prema procjenama da bi pregovori mogli biti završeni do kraja 2026, a članstvo 2028. naziva malo realnim, i to ne samo zbog stanja u zemlji, već i zbog promijenjenog spoljnopolitičkog konteksta u EU. Dodatno, tvrdi da Beogradu i Aleksandru Vučiću strateški ne odgovara scenario u kojem Crna Gora ulazi u EU prije Srbije.

Moldavija kao lampica upozorenja

Govoreći o nedavnim izborima u Moldaviji, Sisojev ističe da je tamošnji ishod — ubjedljiva pobjeda proevropskih snaga može da promijeni pripritete u evropskoj politici proširenja, što bi moglo uticati i na regionalni raspored pažnje Brisela.

“Nakon te pobjede može se obistiniti najava da će EU fokus preusmjeriti na Moldaviju i Albaniju, dok bi Crna Gora mogla izgubiti status prvog kandidata”, kaže on.

Kao ključ moldavskog obrta navodi prelazak sa retorike na operativan rad — mobilizaciju u zemlji i dijaspori, logistiku i kampanju na terenu. Poruka za crnogorsku proevropsku scenu je, kaže, jasna – Evropa može pomoći, ali unutrašnji akteri moraju sami da rade.

Srbija: Protesti kao lakmus 1. novembra

Na pitanje o dešavanjima u Srbiji, Sisojev ključnim smatra 1. novembar ove godine, kada očekuje proteste i, kako kaže, test zrelosti krize.

“Već 2. novembra biće jasno da li vlast u Srbiji ide ka izborima. Ako protesti budu masovni, mogu uslijediti pritisci na raspisivanje izbora; a ako bi na izborima bilo ozbiljnih nepravilnosti, moguć je novi talas građanskog pritiska,” ocjenjuje on.

Ukrajina: Bez brzog mirovnog raspleta

Komentarišući rat u Ukrajini i ulogu Donalda Trampa, Sisojev kaže da brz mir malo realan.

“Tramp ne može javno da gura kapitulaciju Kijeva — ni Kongres ni većina javnosti to ne bi prihvatili. Istovremeno, pojačavanje pritiska sankcijama na Rusiju nije nešto na šta je spreman. Zbog toga se status kvo nastavlja”, kaže Sisojev.

Promjene na terenu očekuje samo ukoliko Ukrajina u narednim mjesecima dobije rakete dometa dovoljnog da sistematski pogađa ciljeve duboko u Rusiji, što bi, smatra, moglo promijeniti dinamiku, ali naglog preokreta zasad nema na vidiku.

Rusija: Stabilna ekonomija, bez realne opozicije

Sisojev ocjenjuje da u Rusiji nema snažnog društvenog revolta jer ekonomska situacija za sada ostaje relativno  stabilna zahvaljujući rastu vojne industrije i platama u pojedinim sektorima.

“Ne postoje snažne ekonomske osnove za masovno nezadovoljstvo, bar još nekoliko mjeseci. Sistemska opozicija je inkorporirana u vlast i realne političke alternative nema”, ocjenjuje sagovrnik Standarda.

Gaza i crnogorsko izbjegavanje stava

O stavu Podgorice prema ratu u Gazi, Sisojev kaže da se glas Crne Gore skoro ne čuje na međunarodnoj sceni.

“Vlasti biraju da se ne izjašnjavaju o škakljivim geopolitičkim pitanjima. Unutar vladajuće većine postoje različite i često suprotstavljene pozicije prema Izraelu i Palestini, pa se zato pribjegava tišini”, kaže Sisojev.

Kao podsjetnik na složenost konflikta navodi i užasne napade Hamasa 7. oktobra i razoran odgovor Izraela sa velikim civilnim žrtvama, dok američku politiku prema Gazi opisuje kao nedosljednu.

Važna su djela a ne prazne riječi

Sisojev u više navrata ponavlja centralnu tezu – bez obzira na deklarativnu proevropsku orijentaciju, presudno je šta vlast i proevropske snage rade, a ne šta govore. Ako se Crna Gora zadrži u obrascu “naprijed–nazad”, upozorava, može izgubiti prednost u odnosu na druge kandidate. Paralelno, u regionalnim i globalnim krizama — od Srbije do Ukrajine i Gaze — ne vidi brza i laka rješenja, već duže zadržavanje sadašnjih tenzija.