Video
Prema informacijama Pobjede iz Pokreta ,,Evropa sad“, u utorak veče je Spajić proslijedio ponudu Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću da njihova koalicija dobije ministarske pozicije u prosvjeti i evropskim integracijama, kao i jedno potpredsjedničko mjesto, koje nije vezano za resor.
Kao jedan od uslova, Spajić je zatražio da poslanici bivšeg Demokratskog fronta podrže danas izbor Alekse Bečića za predsjednika novog saziva Skupštine Crne Gore. Kako ističe sagovornik našeg lista iz PES-a, na taj način Spajić računa da donekle smanji ambicije Demokrata kako bi imao više manevarskog prostora za sastavljanje vlade.
Do zaključenja ovog broja Pobjede, nije bio postignut dogovor, niti su iz Nove i DNP-a Spajiću stigli pozitivni signali. To, međutim, ne znači da konsenzus ne bi mogao da se postigne tokom jutarnjih konsultacija prije početka rada sjednice parlamenta. Za ujutro su predviđene konsultacije Spajića sa svojom poslaničkom listom.
Ipak, teško je vjerovati da će iskusni politički ,,lisci“, kakvi jesu Mandić i Knežević, dati ,,bjanko glas“ za Bečića jer strahuju da bi prevrtljivi Spajić – iako im je obećao ulazak u izvršnu vlast – mogao nakon izglasavanja predsjednika parlamenta i, nakon toga dobijanja pozicije mandatara, mogao lako ,,okrenuti leđa“. I krenuti u formiranje neke druge većine za vladu.
Iako za izglasavanje Bečića za predsjednika nije neophodna podrška poslanika stranaka manje brojnih naroda, intrigantno je da Spajić, čak ni preko posrednika iz PES-a, nije obavio konsultacije sa liderima Bošnjačke stranke, albanskih koalicija i Hrvatske građanske inicijative.
“Niko me nije kontaktirao, tako da, osim glasina, ne znam da li postoji neki novi plan Milojka Spajića”, kazao je sagovornik Pobjede iz jedne od manjinskih stranaka.
Saznanja do kojih je Pobjeda došla ukazuju da je lider Pokreta „Evropa sad“ bio pod velikim pritiskom tokom posljednjih desetak dana. Prevashodno iz Beograda, koji je posredovao u ponudi prema Novoj i DNP-u.
BEOGRADSKI ,,LOBISTI“
Prema informacijama našeg lista, jedan od ključnih ljdi koji je razgovarao sa Milojkom Spajićem bio je srpski biznismen – Zoran Korać.
Bjelopoljac porijeklom, nekada jedan od direktora beogradskog ,,Geneksa“, Korać je dugi niz niz godina uticajan u „raznim poslovima“, ekonomskim ali i političkim u trouglu Beograd – Banja Luka – Podgorica.
Svoj, najčešće prikriveni, uticaj počeo je da gradi još u vrijeme Slobodana Miloševića, ali – kada je pao u nemilost 1996. godine – otisnuo se u inostranstvo, u Sjedinjene Američke Države. Sam se hvalisao da je tamo za nekoliko godina ostvario odlične kontakte, ne samo u establišmentu, već i kod značajnih američkih lobista.
Pred kraj posljednje decenije prošlog vijeka Korać je postao savjetnik Milorada Dodika, a nakon što je Milošević pao zbližio se i sa novom vlašću Vojislava Koštunice i Borisa Tadića, ali i sa Aleksandrom Vučićem, kada je ovaj postao apsolutni gospodar u Srbiji.
Čvršće veze Koraća i Spajića datiraju od vremena famoznog programa ,,Evropa sad“ koji je pripreman u Beogradu i tadašnjem ministru finansija ponuđen od Siniše Malog, tokom više susreta i razgovora u jednom restoranu na Banjici.
Očito je Vučić i sada koristio Koraća da obavi uticaj na Spajića, da se u vladu – radi stabilnosti i dugovječnosti njegovog kabineta – uključe i Nova i DNP, uz obećanje da ,,neće remetiti stvari“ i, sa pozicija ministara u novoj vladi, insistirati na pitanju ,,otpriznavanja“ Kosova.
Iznenadno popuštanje tenzija u Zeti i odustajanje nekadašnjih frontovaca od smjene tamošnjeg predsjednika opštine, siguran je pokazatelj da su Mandić i Knežević – najavili kooperativnost.
Zauzvrat, Spajić bi trebalo, sa pozicije premijera, da oživi ideju ,,Otvorenog Balkana“ i na taj način donekle uzvrati političku uslugu Vučiću kojem je ta priča neophodna. Iz dva razloga: da bi sebe ponovo promovisao u ,,faktor stabilnosti“ na Zapadnom Balkanu, ali i da bi posredno pritsnuo vlasti u Prištini i Aljbina Kurtija ponovo prikazao ,,ekstremistom koji neće saradnju u regionu“.
Tako je, posrednim putem, Milojku Spajiću – koji je u teškoj pregovaračkoj poziciji – ponuđena ideja o širenju parlamentarne podrške kroz učešće Nove i DNP-a, a uz garancije da Mandić i Knežević neće biti radikalni u zahtjevima i politici.
Eventualni ulazak bivših lidera Demokratskog fronta bi Spajića doveo u nezgodan položaj prema Zapadu i to je u ovoj slagalici, onaj dio koji nedostaje. No, prema nekim informacijama koje su se juče lansirale iz PES-a, ali i nekih diplomatskih izvora – Spajić nije bez šansi za podrškom Vašingtona!?
,,PRIDOBIJANJE“ ESKOBARA
“Spajićevu vladu možda mogu sastaviti Vučic i – Amerikanci. U ime srpskog predsjednika sa Spajićem, ali i sa Mandićem i Kneževićem pregovara Zoran Korać. Ali, najvažnije je što je Gabrijel Eskobar poslao poruku da bi Vašington možda i mogao da ,,proguta“ bivši DF, ali pod jednim važnim uslovom – da ministri iz Nove i DNP-a ,,ne prave probleme, da budu nevidljivi što se tiče Kosova i evroatlanskih integracija“. Nijesam siguran da će Evropljani baš biti oduševljeni, ali ništa ne treba”, kazao je u razgovoru za Pobjedu zapadni diplomata.
Iz Pokreta ,,Evropa sad“ Pobjeda nije mogla dobiti potvrdu ove najave, ali je jedan od naših sagovornika iz PES-a, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću bio ,,ubijeđen da ta kombinacija može proći“.
Ta se ideja bazira na skorom imenovanju Džejmsa O'Brajena za državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja, koji bi na toj poziciji trebalo da zamijeni Karin Donfrid. Prema tumačenju iz PES-a, ali i iz Nove, moguće je da će i za O'Brajena biti prihvatljiva ideja ,,inkluzije“ doskorašnjih radikalnih protivnika SAD i Evrope, kao neka vrsta pokušaja uvođenja stabilnosti na Zapadnom Balkanu. I to kroz ponovno oživljavanje projekta ,,Otvoreni Balkan“.
Upućeni u američku politiku na Zapadnom Balkanu ipak su skeptični da bi Vašington tako lako mogao da pređe ,,Rubikon“ i prihvati ulazak proruskih i Vučićevih predstavnika, otvorenih negatora genocida u Srebrenici – u ,,proevropsku vladu“, koju formalno zagovaraju lideri PES-a.
I zato je, u ovom političkom rebusu nejasno: zbog čega Milojko Spajić ide u Vašington, ako već postoji ,,tiha saglasnost“ Amerikanaca za uvođenje bivšeg DF-a u vladu?
Prema informacijama Pobjede, stvari su ipak malo komplikovanije nego što se žele predstaviti. Spajić je za SAD trebalo da otputuje još prije petnaestak dana, ali je to odgađao, upravo da mu se ne bi spočitalo da je samo ,,izvršilac naloga zapadnih vlada“, kako su to govorili i Mandić i Knežević.
Sadašnja, iznenadna, najava odlaska ,,preko bare“ može da se tumači kao očajnički Spajićev pokušaj da iz Vašingtona dobije ,,zeleno svjetlo“. Ali i kao poziv koji Spajić ne smije da odbije – odlazak u Vašington može da znači i ,,znak stop“ za ambicije i ulazak u vladu Mandića i Kneževića.
Možda će neki nagovještaji biti vidljiviji već danas, tokom konstitutivne sjednice Skupštine Crne Gore: ako Bečić ne bude izabran, kombinacije se množe.
Preporučeno
Ali je izvjesno da će se na rasplet sačekati. Što baš nije dobro za Milojka Spajića: njemu je ovo jedinstvena prilika da postane premijer i sa protokom vremena šanse će mu biti sve manje.
