Mišljenja oko Sporazuma su podijeljena, kao što je nažalost, podijeljena i Crna Gora, a osnovni zadatak svih nas je da se tenzije spuste, da se prestane sa represijom, dominantno prema srpskom narodu i SPC. Da relaksiranije, bez tenzija i pritisaka, krenemo u teške izazove, koji nam tek predstoje. A čekaju nas veći izazovi, od onih sa kojima smo se susreli za ove tri decenije vladavine DPS-a.
U tom pravcu, ovaj Sporazum jeste dobra podloga, koju treba u narednom periodu dograđivati, kako bi se za par godina dobio dobar okvir za sve one koji žive u Crnoj Gori, da niko ne bude zapostavljen ili diskriminisan. Zato na Sporazum treba upravo tako i gledati, kao na polaznu osnovu, koja će biti podložna promjenama koje bude donosilo vrijeme pred nama. Ne treba trčati pred rudu, biti euforičan ili padati u očaj zbog ovog ili sličnog Sporazuma.
Sviđalo se to nekima ili ne, fakat je da su Srbi u Crnoj Gori iznijeli najveći teret promjena. Hapšeni su, prebijani, maltretirani, ostajali su bez posla, osjetili su na svojoj koži sve represivne metode režima koji je poražen 30. avgusta. Svaka čast svima, ali da nije bilo srpskog korpusa, režim nikada ne bi pao, a Srbi su na oltar slobode položili najveću žrtvu. Zato, novo vrijeme traži drugačiji vid borbe za obespravljeni srpski narod u Crnoj Gori, ne treba lomiti preko noći i preko koljena. Srpsku politiku u narednom periodu treba da krasi mudrost, strpljenje i vizionarstvo. Sve ono što se danas učini da nije dobro, ne znači da se sjutra ne može promijeniti na bolje. Jer, najvažnije je da je režim pao, da smo svi shvatili da onaj koji radi protiv naroda, može i mora biti smijenjen, olovkom, na najdemokratskiji način. I to je dobra poruka i za one koji danas sastavljaju novu vladu.
I da se okanemo Sporazuma, narod očekuje promjene. Ne zanima narod toliko himna i zastava. Očekuje da tajkuni i oni koji su se ogriješili o zakon odgovaraju. To je prva i jedina tačka Sporazuma sa narodom. A Sporazum sa narodom, koji traži od nove vlasti obračun sa kriminalom i korupcijom, je važniji od bilo koje zastave i himne, Kosova ili EU. Ostajemo li formalno ili ne u sastavu zločinačkog saveza kakav je NATO, ne treba da bude osnovni prioritet, već prioritet treba da bude institucionalni obračun sa onima koji su se ogriješili o zakon. Narod je rekao šta misli i o NATO-u i o Kosovu. Većina to ne priznaje i to je fakat. I ne treba o tome dalje raspravljati.
Zato ova nova vlada ima istorijsku ulogu, ako se ne obračuna sa kriminalom i ako ne napravi otklon od DPS-a i njihovih kadrova, biće kažnjena na izborima vrlo brzo. Baš me briga pod kojom zastavom ćemo da se obračunamo s kriminalom i korupcijom. Još manje je bitno koju himnu ćemo pjevati, ako oni koji su opljačkali narod i državu ne budu odgovarali.
Ako se potpisnici današnjeg Sporazuma ne obračunaju sa kriminalom i korupcijom u društvu nema te zastave iza koje se politički mogu sakriti. Teško da će ih politički, ako ne uspiju u tome, spasiti pjevušenje bilo koje himne ili bilo koja tačka današnjeg Sporazuma.
Zato je najvažniji, ne ovaj današnji Sporazum, koji je samo jedna od usputnih stanica do cilja, a cilj je da se razvlasti hobotnica, već je najbitniji Sporazum o obračunu sa korupcijom i kriminalom. I to jasno i nedvosmisleno, a ne sakrivanjem u političke oblande.
Preporučeno
I na kraju, ima li većeg poraza za DPS i njihove ostrašćene pristalice koje nažalost nijesu vidjele dalje od partijskog nosa, nego kad ih porazite njihovom zastavom i njihovom himnom. Kad im dokažete, na kulturan način, njihovu mržnju kojom su nas trovali decenijama i njihovu političku zaslijepljenost. To najviše boli poraženu i retrogradnu politiku koja se zasnivala na mržnji, dominantno, prema srpskom narodu. Ima li veće i slađe pobjede nego kada ih Srbi poraze njihovim političkim oružjem, zastavom i himnom koju su privatizovali, a što im se sada vratilo kao bumerang. Zato je ovaj Sporazum, ponavljam, dobra osnova i podloga, a ne nikako Sveto pismo koje nije podložno promjenama i izmjenama na bolje, u interesu svih građana.
Video