Video
Lider DF Andrija Mandić najavio je još jedan pokušaj, očajnički, sastanak lidera partija stare većine. Šta tačno očekuje četnički vojvoda od sastanka lidera nije jasno, jer i dosadašnji učesnici su bili prvi ili drugi ljudi partija. Kupuje vrijeme kojeg skoro da nema, jer sve može da traje do 18. septembra kada predsjednik Crne Gore Milo Đukanović preuzima kontrolu procesa.
Prema informacijama Standarda dobijenih iz razgovora sa učesnicima procesa najvjerovatniji epilog će biti i najlogičniji – izbori i to do kraja ove godine, možda čak i krajem novembra.
Jedno od važnijih pitanja prije raspisivanja izbora će biti ko će da kormilari crnogorskim brodom do vanrednih izbora.
Kako kažu sagovornici Standarda nije nemoguće da Đukanović preko svoje partije inicira formiranje koncentracione vlade u koju će ući stranke po svojoj snazi u Parlamentu. Okosnicu bi činili DPS i DF, možda i Demokrate kao i predstavnici partija manje brojnih naroda. Takva vlada bi imala samo jedan zadatak – da pripremi izbore, a takav raspored snaga mogao bi pomoći i kod popunjavanja upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu, Tužilaštvu, sudovima…, sve do vanrednih parlamentarnih izbora.
Ovakvo učešće DF-a u vladi koja priprema izbore mogla bi da proguta i međunarodna zajednica koja je više puta ponovila da taj savez nije dio priče koja bi mogla imati prolaz do Brisela.
To bi, takođe, značilo potpunu marginalizaciju GP URA i koalicije Crno na bijelo, kao i desnog krila Abazovićevog pokreta – SNP, a sve kao kazna za lutanje od jednog do drugog pola crnogorske političke scene od avgusta 2020. godine. Time bi Abazović zatvorio krug, jer prosto više nema opcija. Podržava ga pet poslanika SNP-a, četiri koalicije Crno na bijelo i jedan poslanik Albanske liste, u zbiru 10 glasova. Svi ostali, njih 71, su na drugoj strani u odnosu na njega i ono što predstavlja.
Otuda i ideja sa kojom kalkulišu naši sagovornici da je moguće da se prije raspisivanja izbora napravi koncentraciona vlada koja bi nakon rebalansa budžeta vodila CG do izbora.
Opcija koja je ipak izglednija i realnija je da prosto Đukanović 19. septembra raspiše izbore te da vlada koja sada funkcioniše u tehničkom mandatu odradi priču do izbora.
Tako bi Abazović zapravo ispunio ono što mu je možda i bila namjera nakon uskraćivanja podrške od strane DPS-a i partnera. S jedne strane je svakodnevno najavljivao hapšenja, gurao priču o švercu cigareta i bliskim vezama švercera sa DPS-om, te političkim zaštitinicima te priče u liku Raška Konjevića i Ranka Krivokapića, a sa druge strane, sjeo je za sto sa starom većinom, ulio im nadu da je moguće da vrate vrijeme unazad dvije godine, ali je istovremeno insistirao da ostane na istom mjestu, na čelu Vlade, iako je znao da to neće proći.
U svemu tome mu je nehoteći i nenamjeno pomogla Demokratska Crna Gora sa licemjernim predlogom da čelne funkcije Vlade i Skupštine pripadnu ženama, kao da se žene neka posebna partija i kao da žene nemaju svoja partijska i ostala ubjeđenja. Ovom populizmu ravnoga nema, u novijoj istoriji, ne samo Crne Gore, nego i dalje i šire.
Elem, takvi potezi su samo dodali Abazoviću lopticu na volej da optuži Bečićeve borce za saradnju sa DPS-om i njihov davno i tajno skovani plan.
Kad sve ovo sagledamo shvatimo da i nije toliko nemoguća priča oko koncentracione vlade, jer se tako moćne poluge u izbornoj kampanji kao što ima Vlada, ne prepušta ni DPS-u, DF-u i Demokratama.
Za tu priču imaju samo pet dana, ali se ona lako sklapa ako je cilj isti.
Preporučeno
