Inicijativu za razrješenje Savjeta podnijela je Stranka evropskog progresa, a potpisao odbornik Ilija Mugoša. Predlog je formulisan tako da obuhvati cijeli Savjet, ali bi upravo takvo rješenje moglo ugroziti većinu koja postoji za smjenu trojice neposredno odgovornih za pokušaj promjene imena.

Pojedini odbornici smatraju da se glasovi trojice članova Savjeta ne mogu izjednačiti sa uzdržanošću predsjednice, koja odluku nije potpisala i naknadno je zatražila pravna mišljenja.

TRI GLASA ZA PREIMENOVANJE

Inicijativu da Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ promijeni ime pokrenuo je Novica Đurić, a podržali su je Emilo Labudović i Bećir Vuković.

Predsjednica Savjeta Gorica Vukićević bila je uzdržana, dok predstavnica zaposlenih nije prisustvovala sjednici.

Savjet nije organizovao javnu raspravu niti konsultovao osnivača, stručnu javnost i Ministarstvo kulture i medija. Javnost je za odluku saznala tek nakon što je ona već bila izglasana i unesena u zapisnik.

Trojica članova nijesu, međutim, imala ovlašćenje da samostalno promijene naziv ustanove.

VUKIĆEVIĆ NIJE GLASALA ZA, ALI NI PROTIV

Postupanje predsjednice Savjeta nije izvan kritike.

Gorica Vukićević nije glasala protiv odluke, iako se od predsjednice Savjeta moglo očekivati jasno protivljenje pokušaju uklanjanja imena Radosava Ljumovića. Ipak, nije glasala ni za.

Nije potpisala odluku, ukazala je da Savjet ne može samostalno mijenjati naziv i pokušala da sazove novu sjednicu nakon upozorenja Sekretarijata za kulturu.

Zbog toga dio odbornika smatra da njena odgovornost ne može biti izjednačena sa odgovornošću članova koji su odluku predložili i podržali.

Ukoliko postoje drugi razlozi za njenu smjenu, oni bi morali biti posebno obrazloženi, a ne izvedeni iz glasanja u kojem nije podržala preimenovanje.

SAVJET NIJE MOGAO SAM PROMIJENITI NAZIV

Naziv Biblioteke utvrđen je osnivačkim aktom, pa ga može mijenjati Skupština Glavnog grada, a ne Savjet ustanove.

Ministarstvo kulture i medija saopštilo je da naziv kojim se čuva uspomena na istorijsku ličnost ima karakter spomen-obilježja, zbog čega je neophodno sprovesti zakonsku proceduru i pribaviti saglasnost Ministarstva.

Zahtjev za takvu saglasnost nije ni podnijet.

Sekretarijat za kulturu Glavnog grada ocijenio je da je Savjet prekoračio ovlašćenja i naložio da se aktivnosti u vezi sa preimenovanjem obustave. Savjet je mogao pokrenuti inicijativu i uputiti je osnivaču. Nije mogao odluku donijeti sam, a potom od gradskog parlamenta očekivati da je samo potvrdi.

PERIĆ TRAŽIO DOKUMENTACIJU

Predsjednik Skupštine Glavnog grada Srđan Perić zatražio je kompletnu dokumentaciju o pokušaju promjene naziva Biblioteke.

On je ukazao da se o uklanjanju imena Radosava Ljumovića iz naziva ustanove koju je osnovao Glavni grad ne može odlučivati bez Skupštine, stručne javnosti i propisane procedure.

Izvještaj o radu Biblioteke za 2025. godinu nalazi se kao posebna tačka dnevnog reda sjednice 29. jula, dok je inicijativa za razrješenje Savjeta u dijelu koji se odnosi na izbore i imenovanja.

MARKO MILJANOV NIJE PROBLEM

Pokušaj promjene naziva predstavljen je kao odavanje počasti Marku Miljanovu, crnogorskom vojvodi, književniku i simbolu čojstva i junaštva.

Međutim, Marko Miljanov u Podgorici nije zaboravljen. Njegovo ime nose škola i ulica, njegov spomenik nalazi se u centru grada, a na Medunu postoji muzej posvećen njegovom životu i djelu.

Zato ova priča nije izbor između Marka Miljanova i Radosava Ljumovića.

Pravo pitanje je zašto bi dodatno odavanje počasti Marku Miljanovu zahtijevalo uklanjanje imena Radosava Ljumovića.

Da je cilj bio samo snažnije afirmisanje Marka Miljanova, njegovo ime mogla je ponijeti nagrada, čitaonica, kulturna manifestacija ili neka druga ustanova.

LJUMOVIĆ JE POGINUO U ŠPANIJI 1938. GODINE

Radosav Ljumović nije bio partizan u Crnoj Gori, kako se ponekad pogrešno navodi. Poginuo je 1938. godine u Španskom građanskom ratu, kao borac Internacionalnih brigada, tri godine prije početka Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji.

Bio je novinar, pjesnik i antifašista koji je otišao u Španiju da se bori protiv Frankovih snaga i evropskog fašizma.

Biblioteka njegovo ime nosi od 1959. godine.

Ljumović nije bio poslijeratni funkcioner koji je zahvaljujući vlasti obezbijedio da ustanova nosi njegovo ime. Poginuo je prije nego što je ta vlast uopšte uspostavljena.

Zato uklanjanje njegovog imena nije samo administrativna promjena, već jasna vrijednosna poruka.

DIO ŠIREG NARATIVA

Pokušaj uklanjanja imena Radosava Ljumovića teško je odvojiti od šireg procesa potiskivanja antifašističkog nasljeđa.

U Nikšiću su ranije pokretane inicijative za promjenu naziva Ulice narodnih heroja i Partizanskog puta, dok su u drugim opštinama vođene rasprave o imenovanju ulica i podizanju obilježja ličnostima koje duboko dijele javnost.

Metod je uglavnom sličan. Promjena se prvo predstavlja kao tehničko ili kulturno pitanje, zatim kao ispravljanje istorijske nepravde, a protivnici brisanja postojećeg imena kao protivnici nove ličnosti čije se ime predlaže.

U slučaju Biblioteke, Marko Miljanov je teško osporivo istorijsko ime iza kojeg se može sakriti mnogo sporniji cilj – uklanjanje jednog od prepoznatljivih simbola antifašističkog pamćenja Podgorice.

DO 29. JULA TRAŽIĆE SE RJEŠENJE

Prema informacijama Standarda, do sjednice 29. jula unutar odborničkih klubova pokušaće se obezbijediti model kojim bi bili razriješeni Novica Đurić, Emilo Labudović i Bećir Vuković, dok Gorica Vukićević ne bi bila smijenjena zajedno sa njima.

To bi moglo biti učinjeno izmjenom predloga, amandmanom ili pojedinačnim izjašnjavanjem o članovima Savjeta.

Takvo rješenje ne bi značilo popuštanje, već precizno utvrđivanje odgovornosti.

Ako je razlog za razrješenje pokušaj preimenovanja, onda treba smijeniti one koji su za njega glasali. Ako postoje drugi razlozi za smjenu predsjednice Savjeta, oni moraju biti posebno navedeni.

Prema sadašnjim informacijama, većina za smjenu trojice postoji.