Video
Prošlo je četiri dana od lokalnih izbora u Mojkovcu, Petnjici, Tuzima i Cetinju a makar kad je u pitanju rezultat, nijesmo dobili nikakvu spektakularnu novinu – DPS je osvojila ili apsolutnu većinu ili će formirati vlast sa koalicionim partnerima sa kojima su već počeli da pregovaraju. Ta priča se ponavlja gotovo 30 godina i ne predstavlja iznenađenje. Međutim, ono što su sve partije izgleda brzo “zaboravile”, a po čemu će ovi lokalni izbori ostati upamćeni, su tenzije i broj incidenata koji su se desili, kako na dan glasanja tako i u toku kampanje.
Preporučeno
Bilo je svega – verbalnih obračuna, fizičkih napada, lomljenja biračkih kutija, upadanja na tuđa imanja, vrijeđanja, a prema riječima pojedinih političkih funkcionera bilo je prijetnji oružjem i vađenja pištolja. Ukratko – nezapamćena atmosfera konstantnih tenzija, na ivici fizičkih sukoba, kakva nije bila ni 2006. godine u toku referendumske kampanje! Koliko je situacija bila ozbiljna govori i to što su ekipe SAJ-a došle na Cetinje nakon zatvaranja birališta da bi spriječile eventualne incidente.
Pokušaj ubistva?
Dan pred izbore Demokrate su objavile da su poslanik te stranke Danilo Šaranović i nekoliko kandidata za odbornike te partije napadnuti na Cetinju od strane lica koja su, navodno, bila naoružana, a taj inicident su okarakterisali kao “pokušaj ubistva iza kojeg stoji DPS”. DPS se brzo ogradila i rekli su da nemaju nikakve veze sa tim.
Tenzijama je doprinijela i nezapamćena agresivna kampanja koju su sprovodile Demokrate. Oni su u jeku kampanje pred izbore na Cetinju, upadale na privatne posjede, a bilo je slučajeva da su ljudima dolazili na vrata u kasnim večernjim satima.
Nezvanično, čak je i nekoliko prijava podnešeno protiv njih zbog uznemiravanja. Najeksplicitniji slučaj desio se u Mojkovcu – sedamdesetogodišnji Mojkovčanin Petar Krgušić podnio je krivičnu prijavu protiv pomoćnika direktora Demokrata Momčila Lekovića i još dvije osobe jer su, kako kaže, neovlašćeno ušli na njegov posjed, nasilno se ponašali, neovlašćeno snimali i time mu ugrozili sigurnost.
Suzavac, fizički napadi…
Na sam dan izbora vladao je haos, pogotovo na Cetinju. Pljuštale su prijave o neregularnostima, ređali su se incidenti…
Kandidat za odbornika URA na Cetinju Slavko Šole Janković navodno je napadnut suzavcem. Iz DPS-a su kazali da je incident isceniran, a lider URA-e Dritan Abazović kazao je na to da su te optužbe „smiješne”.
I DPS je prijavljivala fizičke napade. Člana odbora na Cetinju Iva Banovića su, kako su naveli iz DPS-a, ispred Austrougarskog poslanstva na Cetinju pretukli kandidat za odbornika Demokrata Mirko Bošković i aktivista te stranke Perica Lopičić.
Pored ovih incidenata prijavljeno je i lomljenje glasačkih kutija, upadanje aktivista na biračka mjesta i slično…
Prijave za tajne štabove
Opozicija je, čini se očekivano, optuživala DPS da je fomirala “tajne štabove” iz kojih su, navodno, kontrolisali glasanje i vršili razne manipulacije. Na Cetinje je došao čak i predsjednik opštine Budva Dragan Krapović koji je bio spreman i da se lično obračuna sa “DPS-ovcima”.
U Mojkovcu su aktivisti DF-a prijavljivali tajne štabove i sami pokušali da ih nađu i fizički se obračunaju, kao što su to uradili na posljednim lokalnim izborima u Beranama.
Međutim, osnovni državni tužioci su rekli svoje – od brojinih prijava koje su pristigle sa Cetinja i Mojkovca nijedna nije bila osnovana.
DPS je na ove optužbe kazala da je jasno da je “opozicija u sve četiri opštine svjesna da gubi i ove izbore, i da zato koriste sve moguće načine da pred građanima opravdaju poraz”.
Što će tek biti na “bitnim izborima”
Postizborne optužbe na realciji DPS – opozicija za “prljavu kampanju”, “krađe”, “manipulacije”, “kupovinu glasova”, “fizičke napade” i ko zna što sve ne, su nešto na što smo navikli, pa ne čudi što su one uslijedile i posle ovih izbora.
Ko je tu u pravu manje je bitno od činjenice da smo po ko zna koji put pali na ispitu kao građansko društvo. Umjesto kulture dijaloga i poštovanja demokratskih procesa, u koje se naši političari kunu, dobili smo nasilje, nekulturu i beskrupuloznu borbu koja kao da se vodila za goli opstanak. Bez obzira ko je pobjednik ovih izbora jasno je da je gubitnik onaj dio Crne Gore koji želi da se okrene normalnom životu daleko od jeftinih političkih prepucavanja i manipulacija.
Nakon svega što je viđeno u Mojkovcu, Petnjici, Tuzima i na Cetinju, koji ne predstavljaju ni 10 odsto biračkog tijela u Crnoj Gori, postavlja se pitanje – što treba da očekujemo na predsjedničkim izborima i izborima u Podgorici?
B. Knežević
